Parkiran na zimski sivom žitnom polju u Donbasu, ukrajinski vojni časnik pokazuje na grad Avdiivku na udaljenoj liniji horizonta. Ili na ono što je od grada ostalo. S jedne strane bio je nekada dimnjak koksare iz sovjetske ere. S druge strane, usred dima koji se diže s bojnog polja, nizovi su razorenih stambenih blokova. Široka je to panorama smrti i razaranja i - prema ogorčenim primjedbama časnika - simbol izdaje Ukrajine od strane Zapada.
"Da smo imali dovoljno granata, mogli bismo uništavati neprijatelja s mjesta kao što je ovo polje, budući da ovdje imamo savršenu poziciju", kaže on, dok topnička vatra u pozadini i dalje tutnji. "Čak je i Joe Biden priznao da nismo dobili dovoljno vojne pomoći. Sada smo u poziciji da moramo odlučiti koje ćemo selo predati Rusima", dodaje.
Ruske snage konačno su podigle svoju zastavu u Avdiivki prošle nedjelje, poklonivši ruskom vođi Vladimiru Putinu prvu pobjedu otkako je prošlog svibnja zauzeo obližnji Bahmut. Ta je pobjeda Putinu važna da ima nekakav uspjeh za pokazati biračima prije predsjedničkih izbora idućeg mjeseca.
Ipak, kako piše britanski The Telegraph, samo bi se vođa poput njega mogao pohvaliti osvajanjem sumornog industrijskog grada od 30.000 ljudi - što je trećina stanovništva gradova u britanskoj provinciji za koje nitko izvan Velike Britanije ili Engleske nije ni čuo, a Telegraph kao primjer navodi industrijski Scunthorpe. Istovremeno, zauzimanje tog grada zahtijevalo je procijenjenih 20.000 ruskih života.
‘Imamo duha, ali se nemamo čime boriti‘
No, pad toga grada ne samo za Ukrajince, nego ni za podupiratelje Kijeva, nije nimalo dobra stvar - pad Avdiivke, naime, nije samo priča o sirovoj ruskoj snazi, već i o slaboj podršci Zapada. Zahvaljujući političkim potresima oko slanja paketa vojne pomoći SAD-a i Europske unije još od jeseni, snagama Kijeva na svim bojištima opasno manjka svega - topničkih granata, bespilotnih letjelica, ljudstva i - u određenoj mjeri - morala.
Iako je EU obećala Kijevu poslati milijun granata do ožujka, novi je plan isporučiti tek njih 500.000. Bijela kuća, u međuvremenu, nije uspjela uvjeriti republikanske čelnike da izglasaju paket podrške od 60 milijardi dolara za Ukrajinu, tako da SAD u u vom trenutku nije sposoban poslati Ukrajincima bilo kakvo streljivo.
S problemima s kojima se suočavaju ukrajinski vojnici ekipa The Telegrapha imala je priliku upoznati kada ih je jedan časnik odveo na susret s timom koji upravlja raketnim sustavom Grad, pozicioniranim na povećoj udaljenosti od Avdiivke. Inače sposoban ispaliti 40 projektila na ruske položaje u samo jednom rafalu, Grad je tri dana bio tih zbog nedostatka streljiva, rekao je ‘narednik Andrew‘.
Ovaj je 28-godišnjak odbio je navesti nekakve precizne brojke kada je nedostatak streljiva u pitanju, ali njegov vojnički jezik govori mnogo. "Stvari su sje***e", rekao je u oštroj poruci upućenoj uoči druge godišnjice ruske invazije, koja pada u subotu. "Nema smisla voditi bitke ako nemamo dovoljno streljiva. Nije da smo izgubili duh. Jednostavno nemamo sredstava za borbu. Ako budemo imali još nekoliko ovakvih godina, to će biti katastrofa - ili ćemo ostati bez ljudi ili ćemo svi jednostavno otići iz zemlje", upozorio je on.
Ruski napadi na drugim frontovima
Ranije ovog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da je "situacija izuzetno teška na nekoliko dijelova bojišnice" i rekao da Rusija "iskorištava kašnjenje u pomoći Ukrajini". Nasuprot tome, ruski agresor Vladimir Putin - koji se praktični nedavno, prošlog ljeta, borio za vlastiti opstanak nakon pokušaja državnog udara, odnosno tzv. marša na Moskvu grupe Wagner - bio je u četvrtak fantastično raspoložen, vozeći se u novom strateškom bombarderu koji može nositi nuklearno oružje.
Istovremeno, zapadni dužnosnici inzistiraju na tome da zauzimanje Avdiivke neće značiti početak kolapsa ukrajinskih snaga. "Rusima nedostaje borbena učinkovitost da bi mogli krenuti dalje od Avdiivke", rekao je jedan od njih u četvrtak. "Njima je gotovo sigurno potrebno razdoblje odmora i oporavka", smatra on.
No, u danima nakon što je ruska zastava podignuta u tom gradu, druga mjesta duž ukrajinske linije bojišnice duge oko 1000 kilometara također su se našla pod pritiskom. U selu Robotine, gotovo 300-tinjak kilometara jugozapadno, ruske snage pokrenule su novi intenzivan napad, nastojeći vratiti jedan od nekoliko teško oslobođenih ukrajinskih teritorija. Na sjeveru, u Kupjansku, koji su ukrajinske snage povratile u munjevitoj protuofenzivi u jesen 2022. godine, Kremlj napada s oko 40.000 vojnika, a u blizini grada Hersona, ukrajinski mostobran u Krinkiju, na ruskoj strani rijeke Dnipro, pod sve je većim pritiskom.
Kombinirani napadi čine se dijelom strategije Kremlja da poništi dvogodišnje ukrajinske vojne uspjehe. Na konferenciji za novinare povodom negdje u ovo vrijeme prošle godine, na prvu godišnjicu početka ruske invazije punog opsega, predsjednik Zelenski je rekao kako je ideja da sukob potraje još jednu cijelu godinu mogućnost o kojoj "ne želi ni razmišljati". No, sada je to stvarnost.
Među posljednjim ljudima koji su vidjeli Avdiivku prije nego što je pala u ruske ruke bio je Pavlo Djačenko, pripadnik ukrajinske dragovoljne policijske spasilačke jedinice ‘Bijeli anđeli‘. On je prije dva tjedna evakuirao neke od posljednjih preostalih civila u tom gradu na sigurno. "Uvijek ima nekoliko starih ljudi koji odlaze tek nakon što su im kuće uništene", kaže on. "Bilo je stalnog granatiranja, sve je gorjelo, a zrakoplovne bombe bile su zastrašujuće, čak i za nekoga poput mene", dodaje.
‘Nedostaje mladih boraca‘
Nekome poput Djačenka potrebno je mnogo da izjavi kako su stvari loše. Taj spasilac-veteran proslavio se u Ukrajini prošlog svibnja kada je fotografiran kako spašava šestogodišnjaka iz teškog granatiranja u Bahmutu. Njegovo lice kasnije je osvanulo na poštanskoj marki ukrajinskih ratnih heroja, čast koju je zaslužio i vojnik koji je putem radio poruke ruskom ratnom brodu na Crnom moru poručio "J**i se". To je, međutim, bilo kada je rat išao na stranu Ukrajine, a Kijev je osjećao da ima nepokolebljivu potporu Zapada. Sada je potrebna još i veća hrabrost - nastaviti borbu kad si posve iscrpljen i kada se čini da Rusija opet ima jače karte.
S oko 70.000 mrtvih u ratu, Ukrajini ponestaje heroja na prvoj liniji kakav je Djačenko. Neke vojne postrojbe spale su trećinu svoje prvotne snage i oslanjaju se na zamjene koje su vremešne, neiskusne ili osrednje učinkovite. "Naš zapovjednik je legenda - bori se od 2014. i ide u rovove s nama", kaže 29-godišnji Vlad, pješak na prvoj liniji dok pije kavu na kiosku na dopustu u Selidovu, 40 kilometara istočno od Avdiivke. "No, naš najstariji momak ima 50 godina i nije baš u formi - jednostavno više nemamo dovoljno mladih", objašnjava on.
Trenutačno, gradovi kao što su Selidove djeluju kao pozadinska oporavilišta za ukrajinske snage, koje su došle ovamo zbog prijeko potrebnog tuširanja nakon dvotjednog boravka u ledenim rovovima oko Avdiivke. No, čak i ovdje se čini da se rat ponovno približava. Ulicu dalje od mjesta gdje je Vlad stajao, stambeni blok je razoren jednim od šest projektila koji su pali prošlog tjedna.
U obližnjim selima nagomilano je mnoštvo ‘zmajevih zuba‘, betonskih piramidalnih protutenkovskih barikada, spremnih da budu raspoređeni po okolnim poljima. Kad ga gleda netko izvana, ovaj kutak istočne Ukrajine ne izgleda kao da se za njega vrijedi boriti. Radi se o beskrajno raštrkanom mnoštvu rudnika ugljena, odlagališta šljake i čeličana iz Staljinove ere, s debelom patinom hrđe još od sovjetskog doba.
‘Da se nismo povukli, svi bi bili mrtvi‘
Neke tvornice još uvijek nose imena po komunističkim herojima poput rudara Alekseja Stahanova, poznatog po svojoj ropskoj predanosti ispunjavanju sovjetskih proizvodnih ciljeva. A stoljeće kasnije, ta ista stahanovska formula kvantitete ispred kvalitete omogućuje Moskvi da prevlada na bojnom polju. "U mom sektoru Avdiivka, Rusi su gubili oko 25 do 40 vojnika dnevno, ali čak i ako izvedu 15 neuspješnih napada, oni samo nastave i nadaju se uspjehu 16. napada, koristeći svoje zalihe starog sovjetskog topništva da nas poraze", rekao je Nikolaj, još jedan vojnik koji je upravo napustio grad. "Da se nismo povukli, svi bismo bili mrtvi. Iskreno govoreći, osjećamo se zaj****i cijelo vrijeme - borim se od 2014. i sve što me sada drži je bijes", dodaje Nikolaj.
S obzirom na to da su ‘protrumpovski‘ republikanci zaustavili američko financiranje Ukrajine, europske prijestolnice sada pokušavaju poduzeti hitne mjere kako bi nekako popunile rupu. U ponedjeljak je Danska rekla da će Ukrajini isporučiti cijelu svoju zalihu topničkih granata.
No, moglo bi biti da je to i premalo i prekasno. U jednoj topničkoj jedinici u blizini Avdiivke, vojnici su Telegraphu rekli da su samo dvije od njihovih 18 haubica operativne zbog manjka streljiva. "Prije godinu dana imali smo obilje granata - danas jedva da ih imamo", kaže 32-godišnji poručnik Andrew. "Topničko pokrivanje pomaže u zaštiti života našeg pješaštva, ali trenutačno možemo pogoditi samo nekoliko ciljeva koje želimo", dodaje.
Kremlj nije u prednosti samo zahvaljujući svojim zasad neiscrpnim zalihama ubojitih sredstava. U sukobu koji u kojem se kombiniraju rovovske borbe iz Prvog svjetskog rata s vrhunskom digitalnom tehnologijom, Moskva je poboljšala svoje ratovanje bespilotnim letjelicama, sve donedavno područje u kojem se činilo da ukrajinske snage debelo prednjače.