Saudijski kralj i premijer Abdallah bin Abd al-Aziz al-Saud (90) umro je u četvrtak, a naslijedio ga je polubrat Salman bin Abd al-Aziz al-Saud (79), i sam krhkoga zdravlja otkako je prebolio infarkt, jedan od “sedam Sudaira” (od ukupno 45 sinova utemeljitelja države kralja Abdalaziza, njih sedmoricu mu je rodila Hassa bint Ahmed al-Sudairi, iz utjecajne obitelji u Nedždu, a među njima su bili kralj Fahd, te Abdallahovi prethodni prestolonasljednici princ Sultan i princ Nayef, obojica umrli ranije).
Šef špijuna nasljednik
Salman je odmah odredio i prestolonasljednika, princa Muqrina (69), najmlađega među živom polubraćom, višegodišnjega šefa špijunaže, kojega je na položaj drugog zamjenika premijera (trećeg čovjeka u državi) postavio kralj Abdallah prije dvije godine. U arapskim dinastijama ne vlada salijski zakon muške primogeniture, koji su u Evropu unijeli Franci, nego majorat, ali “korigiran” tako što vladar određuje nasljednika.
Utjecaj na medije
U saudijskom slučaju potomstvo kralja Abdalaziza funkcionira kao konzorcij u kojemu su njegovi sinovi glavni dioničari, te su se samo oni izmjenjivali na prijestolju u posljednje 62 godine nakon očeve smrti. Novi kralj Salman bio je među njima poznat kao vješt posrednik, koji je mirio (ili na ini način razrješavao) suprotnosti i suparništva unutar obitelji (riječ je o oko 4000 muškaraca, žene se ne računaju - ali nisu bez utjecaja).
Salman je poznat i po svom utjecaju u medijima. Njegova obitelj posjeduje dnevne listove: svearapski Asharq Al-Awsat i utjecajni ekonomski dnevnik Al Eqtisadiah na arapskome, kao i Arab News na engleskome. Iako poslovnu stranu vodi njegov sin Faisal bin Salman al-Saud, smatra se da kralj Salman ima znatan utjecaj na te listove, a i na televizijsku mrežu Al-Arabiya sa sjedištem u Dubaiju, ali u saudijskom vlasništvu.
Salman je glavne konce vlasti već držao nekoliko zadnjih godina, kao prvi zamjenik premijera, dok je Abdallah pobolijevao, baš kao što je i Abdallah držao konce otkako je prethodnog kralja Fahda pogodio moždani udar 1995. Na isti način se može pretpostaviti da će princ Muqrin operativno vladati kad se pogorša Kraljevo zdravlje.
Položaj saudijskog kralja je svjetski važan utoliko što je on središnji čimbenik na petrodolarskome Bliskome i Srednjem istoku. Iako je religijska ideologija saudijske kuće vehabijska (ojačala je baš zahvaljujući čvrstom savezništvu s ibn-Wahabom), dakle isti salafitski smjer kojim se nadahnjuje i al-Qa’ida, ta je dinastija pokazala znatan pragmatizam, diktiran nesumnjivom ekonomskom snagom koju je stekla i koju ne želi izgubiti ni u unutrašnjim nemirima, ni u eventualnom sukobu sa Zapadom.
Plemenska podjela
I Salman, kao i Abdallah, zastupa tezu: “modernizacija da, reforme ne”. Objasnio je da je višestranačka demokracija nemoguća u plemenskoj rascjepkanost jer bi “svaka oblast sutra imala vlastitu stranku” (praktički isto što je i Tito rekao za Jugoslaviju u Zagrebu 1969).
Pitanje je samo hoće li Muqrin, kao sin posljednje očeve žene, bivše sobarice, imati isti utjecaj u prinčevskom konzorciju - ili će s njime doći u pitanje sadašnja ravnoteža bogatstva i vlasti, koju u Washingtonu smatraju zalogom stabilnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....