Tenkove jedva proizvode, s čipovima im ne može pomoći ni Kina, a ostali su i bez ključnog aduta

Tvornici tenkova Uralvagonzavod u zapadnom Sibiru ponestaje radnika, a zaustavljeni su i veliki planovi za dodavanje druge proizvodne linije za borbene tenkove T-90.

- Tvornica muku muči s akutnim nedostatkom osoblja. Pravom majstoru prije je bila potrebna posebna obuka za rad, ali sad se uzima bilo tko, a za iskustvo u proizvodnji više se niti ne pita - rekao je jedan zaposlenik, a prenosi The Telegraph.

Spomenuti kompleks u Drugom svjetskom ratu služio je kao Staljinova pozadinska utvrda i proizvodio je sovjetske tenkove T-34. Danas je pak pod državnim konglomeratom Rostec, a njime upravlja bivši general KGB-a Sergej Čemezov. I sad taj Rostec vrbuje nove radnike diljem Rusije, nudeći im visoke plaće i bonove za stanovanje. Najviše traže inženjere dizajna, no čini se kako je bazen vještina i radne snage presušio.

Sve manje radne snage

Rusiju je od početka invazije na Ukrajinu napustilo oko 700.000 ljudi, većinom mladih i najobrazovanijih. Vojni stroj na dan "prožvače" 800 vojnika, barem tako tvrde britanski obavještajci, a što ruski predsjednik Vladimir Putin više mobilizira one koji ostaju, to mu ostaje manje ljudstva za njegovu ratnu industriju.

Međunarodni institut za strateške studije procjenjuje da je Rusija već izgubila od 2000 do 2300 tenkova u Ukrajini. Navodno je ostala bez polovice svojih prijeratnih zaliha tenkova T-72 i T-80. A nova proizvodnja nije ni približno dovoljna kako bi se nadoknadili svi ti gubici. Ovakvu crnu statistiku ne može promijeniti niti veliki Uralvagonzavod. Rusija zasad crpi svoju posljednju rezervu prastarih sovjetskih tenkova, ali nedostaju im dijelovi za iste, što predstavlja ogroman problem.

Američko ministarstvo financija još je u listopadu priopćilo kako je zapadna blokada poluvodiča dovela do 70-postotnog pada uvoza čipova iz svih globalnih izvora, što Rusima uvelike ograničava proizvodnju hipersoničnih projektila, projektila zemlja-zrak i sustava za rano upozoravanje u zraku. Stoga Rusija čipove za vojsku pokušava pronaći čak i u perilicama posuđa te hladnjacima, ali to je, kažu stručnjaci, jalova borba.

Rusija ima dva velika proizvođača poluvodiča - Mikron i Baikal, no oni su neprikladni za moderno precizno oružje.

- Unatoč ruskoj propagandi i nastojanjima da izgrade domaću industriju poluvodiča, u tome nisu uspjeli i mislim da nikad ni neće. I dalje će ovisiti o stranoj tehnologiji - rekao je James Byrne s Royal United Services Institute (RUSI).

Čipovi iz Kine?

No ruski carinski podaci pokazuju kako je uvoz čipova porastao unatoč zapadnoj blokadi - barem Kremlj želi da svijet u to povjeruje. Ipak, taj uvoz uglavnom se odnosi na rutinske niskotehnološke čipove iz Kine, koji navodno imaju i do 20 puta veću "stopu kvarova" od drugih čipova.

James Lewis, voditelj tehnologije u Centru za strateške i međunarodne studije iz Washingtona, kaže kako će trebati dvije do tri godine da se rekonfiguriraju platforme za prihvat mnogih od već spomenutih kineskih uvoza.

- Oni ne proizvode sve vrste čipova koje Rusi trebaju - rekao je.

James Byrne iz RUSI-ja dodaje kako oružje koje je zarobljeno ili oboreno u Ukrajini velikom većinom sadrži američke čipove, uglavnom iz Texas Instrumentsa i Analogue Devicesa. A kako bi održala na životu svoju ratnu industriju, Rusija se i godinu dana nakon početka invazije na Ukrajinu nastavila oslanjati na američke čipove, nabavljajući ih nezakonito i bez znanja proizvođača.

- Mogu li kineski proizvođači zamijeniti sve te komponente? Skeptičan sam. Jedva da smo vidjeli bilo koji od ovih kineskih čipova u ruskim platformama oružja - izjavio je Byrne.

Kad je riječ o oružju, Kremlj još uvijek ovisi o lancu opskrbe zapadnih čipova kroz Hong Kong, Tursku ili Bliski istok. Mnogi prolaze, ali mnogi i ne, a administracija američkog predsjednika Joea Bidena sve više steže globalnu omču.

Skupi šverc

Istodobno, šverc u razmjerima koji su potrebni Rusiji vrlo je skup. Putin je još 2022. možda i mogao platiti koliko god je bilo potrebno, no uvedene sankcije pomrsile su mu planove i računicu.

Ruskom predsjedniku fosilna goriva osigurala su proračunski višak, što je uvelike pridonijelo očiglednoj otpornosti ruskoga gospodarstva. Iako se očekivalo da će se ruski BDP smanjiti za 10 do 12 posto, središnja banka tvrdi kako se on prošle godine smanjio za samo 2,5 posto.

No situacija se u međuvremenu itekako pogoršala, a podaci objavljeni u siječnju izazvali su pravu uzbunu u Kremlju. Državni energetski prihodi pali su za 46 posto, a proračun je u jednom mjesecu pao na deficit od čak 25 milijardi dolara. Sve navedeno znači da će se Rusija uskoro morati suočiti s drakonskom štednjom ako želi nastaviti s borbom.

Iako Putin i dalje može prodavati svoju naftu po ograničenim cijenama koje je u prosincu uvela skupina G7, Zapad je taj koji kontrolira 90 posto trgovine kroz osiguranje, financiranje i vlasništvo brodova. S druge strane, Kina, Indija ili Turska nerado se cjenkaju, znajući da je Rusija "ojađeni" prodavač.

Što se plina tiče, Rusija je zauvijek izgubila primarno tržište u Europi. Cijena ukapljenog prirodnog plina, koji Rusi još uvijek mogu prodati, pala je za čak 70 posto od prošloga kolovoza. A Rusija je sad izgubila i polovicu svojih globalnih prihoda od izvoza nafte, što je za nju puno, puno bolnije.

No Putin na raspolaganju još uvijek ima određena sredstva kojima može mučiti Zapad.

Utjecati na cijenu nafte

Mogao bi, piše The Telegraph, smanjiti proizvodnju nafte za tri milijuna barela dnevno i navući cijenu na 200 dolara u nadi da će isprovocirati iscrpljene europske demokracije da se okrenu protiv svojih vođa kad je u pitanju Ukrajina. Mogao bi pokušati cijenom nadoknaditi sve ono što gubi količinski. No takav naftni šok čak bi više nego Zapadu naštetio bi Kini, Indiji i globalnom jugu.

Pouka ekonomskog ratovanja jest ta da ono traje dugo, ali često završava zapanjujućom brzinom. Zašto se njemačka proljetna ofenziva 1918. godine raspala i pokrenula potpuni kolaps sustava, zašto je nacija kolabirala nakon četiri godine stoičke snošljivosti? Zato što zemlja više nije imala ekonomskih sredstava za vođenje ofenzivnog rata. Ponestalo je radnika za tvornice željeza i čelika. Ponestalo je poljoprivrednih ruku. Njemačka je ostala bez goriva, gume, gnojiva i hrane. Ostala je bez novca.

Rusiji neće ponestati goriva i hrane, ali nedostaje joj još puno toga za održavanje ratnoga stroja, a Zapad ju je uvelike nadmašio.