RIM - Tijelo Franca Lamolinare, talijanskog inženjera otetoga u svibnju i ubijenoga u četvrtak u Nigeriji, dopremljeno je u subotu popodne na rimski vojni aerodrom Ciampino, gdje ga je - kao da je vojnik pao na zadatku - dočekao ministar obrane admiral Giampaolo Di Paola. Nakon autopsije u Rimu bit će jasno je li Lamolinara hladnokrvno smaknut metkom u glavu, kako je rekla supruga jednog od otmičara, ili je ubijen hicima britanskih vojnika, ako je vjerovati onim izvorima koji kažu da su tijela dvojice otetih inženjera (drugi je bio Škot Chris McManus) izrešetana. Kako su ubijeni - samo je jedna od dvojbi oko tog slučaja. A taj slučaj, kao i antipiratska akcija pripadnika talijanske Vojne mornarice nedavno u Indijskom oceanu kada su ubijena dvojica nenaoružanih civila, indijskih ribara, otvaraju cijelu lepezu dvojbi o ovlastima i koordinaciji talijanskih državnih tijela izvan državnih granica, te o ovlastima i koordinaciji NATO-vih članica izvan Evrope.
Posrijedi su situacije u kojima se, zahvaljujući svome paktovskom svrstavanju, može naći i hrvatska država, u koje mogu biti upleteni i stradati i hrvatski civili i hrvatski vojnici. Treba znati što u takvim slučajevima treba očekivati od Zagreba, a što od saveznikâ.
Teroristička krava muzara
McManus i Lamolinara oteti su lani u svibnju. Italija ovoga časa ima desetak građana u rukama raznih, uglavnom politički inspiriranih otmičara, pretežno u Africi. U toj se situaciji mogu naći građani svih zemalja koji na “vrućim” područjima rade za strane tvrtke, osumnjičene za eksploatiranje prirodnih bogatstava, vjerski misionari, humanitarni radnici, novinarski izvjestitelji, pa i obični turisti željni egzotičnih odredišta. Uostalom, hrvatski katolički misionari već su dali svoj obol u krvi, tako da opasnost nije nepoznata. Italija u svim tim slučajevima preferira pregovore, kontakt s otmičarima, uključujući plaćanje otkupnine - jer je kao apsolutni prioritet postavila oslobađanje svojih zatočenih građana, bez obzira na to koliko oni sami - bilo pohlepom, bilo neoprezom - pridonijeli opasnosti da budu oteti i ucijenjeni.
Tu politiku talijanske Vlade provode ustrajno godinama, bez obzira na to tko bio na vlasti. Toj orijentaciji je pridonijela i trauma katoličkih političara nakon ubojstva bivšeg premijera Alda Mora 1978, pošto se većina stranaka odlučila za tvrdu liniju nepregovaranja s teroristima iz Crvenih brigada koji su ga oteli da bi spriječili koaliciju tadašnjih demokršćana i komunista.
Talijanski saveznici, poglavito Britanci i Amerikanci, smatraju da s teroristima nema pregovaranja, pa optužuju Italiju da ide na ruku teroristima, da je krava muzara koja otkupom sufinancira terorizam.
Talijani već bili platili dio otkupnine?
Velika Britanija je, u dogovoru s Nigerijom, odlučila otete osloboditi silom. Nije zahtijevala suglasnost Italije. Oko te činjenice nema razilaženja. London i Rim se razilaze oko toga je li trebala suglasnost Italije: Rim smatra da Cameronova vlada nije smjela ući u akciju u kojoj život riskira talijanski zatočenik bez suglasnosti Italije. London tu očito ne smatra mišljenje talijanske Vlade bitnim.
Mauretanska agencija ANI tvrdi da je prije napada britanskih komandosa već poodmaklo pregovaranje otmičara s Italijom i da je Italija već platila dio otkupa za Lamolinaru. Postoji sumnja da su Britanci htjeli spriječiti oslobađanje Lamolinare na taj način. Britanski komandosi - Special Boat Service u sastavu Kraljevske mornarice - prispjeli su u Nigeriju nekoliko tjedana ranije. Iskrcani su s nosača aviona koji krstari Gvinejskim zaljevom suzbijajući piratstvo. Istodobno je iz Evrope avion dopremio dvadesetak oklopnih vozila i naotužanje. Talijanski obavještajci su za to znali barem tjedan dana prije akcije.
Prebrza odluka?
Britanska strana tvrdi da se za akciju morala odlučiti naglo, jer su otmičari zaključili da se oko njih zatvara krug, pa su odlučili otete ubiti i riješiti se njihovih tijela u pustinji, a sami pobjeći u Niger. To tvrdi Daily Telegraph, pozivajući se na nigerijske obavještajne izvore. Taj list kaže da su bili zabrinuti jer je njihov vođa Abu Muhammed nestao bez traga. Istina je da je Abu Muhammed bio uhićen i da je otkrio gdje su zatočenici: u kući u Maberi, siromašnoj periferijskoj četvrti Sokota na muslimanskom sjeveru Nigerije. Cameron tvrdi da je Italija obaviještena i da nije prosvjedovala, Italija tvrdi da je obaviještena kada je akcija već započeta.
Operacija je započeta u srijedu u sumrak. Komandosi nisu uspjeli upasti na prepad, primijećeni su. Počelo je pregovaranje s otmičarima, koji odbijaju predaju, prijeteći da će pobiti zarobljenike. Britanci su odlučili napasti, ali ni tada nisu uspjeli neutralizirati otmičare, pa je započeta bitka koja je trajala nekoliko sati.
Kaos u talijanskim službama
Britanski obavještajci u četvrtak u 10 sati obavještavaju talijanske obavještajce da je akcija započeta. U tom trenutku su zatočenici već ubijeni. U 12.30 britanski veleposlanik u Rimu Christopher Prentice dolazi u Palaču Chigi. Premijer Mario Monti je u Beogradu, prima ga državni podtajnik Antonio Catricalŕ. To je prva službena britanska obavijest o akciji. Catricalŕ ne prosvjeduje. Informira Montija u Beogradu, s kojim je ondje i ministar vanjskih poslova markiz Terzi di Sant’Agata. Monti informira predsjednika Napolitana u Rimu. Veleposlanik odlazi u Farnesinu u 13.30 gdje ga prima glavni tajnik Giampiero Massolo. Oko 14 talijanski obavještajci javljaju da je akcija pretrpjela neuspjeh. Oko 16 britanski premijer David Cameron telefonira Montiju i kaže da su taoci ubijeni. Dakle, Britanija obavještava Italiju naknadno. To se naglašava u obznani Predsjedništva Vlade u četvrtak u 18.15, kada i talijanska javnost doznaje da je Lamolinara ubijen.
Diplomatske posljedice
Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano u petak ocjenjuje da je ponašanje britanske Vlade “neobjašnjivo”. Uzvraća mu niži funkcionar britanske Vlade, tvrdeći da je Italiji sve objašnjeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....