Potres magnitude 7,4 po Richteru prouzročio je štetu diljem otoka, no u potpunosti ili djelomično je srušio tek dvadesetak zgrada na Tajvanu. Veća materijalna šteta na javnim i privatnim građevinama, kao i veći broj žrtava, izbjegnuta je zahvaljujući opsežnoj reviziji građevinskih propisa i praksi, koja je uslijedila nakon potresa 1999. godine.
Tajvan potresi pogađaju redovito jer se nalazi u Pacifičkom vatrenom prstenu, na liniji rasjeda koja okružuje Tihi ocean, gdje se događa velika većina svjetskih potresa. Najrazorniji potres u novijoj povijesti otoka dogodio se 1999., kad je smrtno stradalo više od 2400 ljudi. Nakon tog zemljotresa kvaliteta gradnje javnih zgrada značajno se poboljšala.
Ranjive zgrade
Vlada je, naime, donijela nove propise o izgradnji javnih zgrada, uključujući kontrolu kvalitete, ocjenu potresne otpornosti i mjere ojačanja konstrukcije. Karte potresnih područja su ažurirane nakon što je otkriveno da postoji velik broj zgrada koje su ranjive, odnosno za koje postoji mogućnost da će stradati u potresu. Prije potresa 1999. godine armiranobetonske zgrade na Tajvanu, uključujući javne i privatne, činile su manje od 60 posto svih zgrada. Razlog tome je što do tada Tajvan nije imao mnogo profesionalnih arhitekata, a građevinari se nisu pretjerano brinuli o sigurnosti zgrade ili koristili čelične armature.
Budući da je bilo nemoguće srušiti i ponovo izgraditi sve "opasne" zgrade, vlada je pokrenula plan strukturalnog ojačanja za procijenjene ranjive zgrade, da bi ojačala njihovu otpornost na potrese. Javni objekti, poput škola, policijskih postaja i vatrogasnih domova, prošli su procjenu i ojačani su potresno otpornim armaturama. No puno veći problem bile su privatne zgrade, koje se bile ranjivije od javnih. Vlada je počela nuditi državne subvencije za provjeru otpornosti stambenih zgrada na potres, no vlasnici nisu bili pretjerano zainteresirani jer su se brinuli da će im vrijednost nekretnine pasti ako budu označene kao ranjive.
Do prvih značajnih promjena je došlo 2005. godine, kad je odlučeno da svi građevinski projekti na Tajvanu moraju slijediti propise koje je vlada donijela, da bi se osigurala kvaliteta i ublažile posljedice prirodnih katastrofa. U suradnji sa stručnjacima za potresno inženjerstvo, nadležno ministarstvo je propisalo protupotresne propise, koji su svakih nekoliko godina revidirani.
Nova pravila
Posljednja izmjena dogodila se 2022., a uključivala je povećanje seizmičke sigurnosti u blizini zona rasjeda, poboljšanje otpornosti na potres zgrada sa "slabim" prizemljima te osiguranje kvalitete dizajna i učinkovitosti seizmičke izolacije. Mnoge urbane zgrade na Tajvanu su mješovite namjene, što znači da se u prizemlju nalaze uredi, trgovine ili parkinzi, a gornji katovi su stambeni. Kako bi se dobilo na prostoru, u prizemlju je postavljen manji broj greda i stupova, a to je u kombinaciji s mekanim tlom, koje se nalazi ispod mnogih građevina na otoku, takve zgrade činilo ranjivima na potrese.
Nova pravila zahtijevala su da osjetljive zgrade ugrade ad hoc strukturalna pojačanja dok se ne implementira dugoročno rješenje, bilo da se radi o obnovi ili rušenju. Novi propisi također su zahtijevali da sve nove zgrade koje su u blizini rasjeda budu 20 do 30 posto otpornije na potrese nego što su bile ranije, što je značajno pridonijelo i sigurnosti zgrada u okrugu Hualien, gdje se nalazi nekoliko aktivnih rasjeda.