Talijanski premijer Mario Draghi predao je u četvrtak ostavku predsjedniku Sergiju Mattarelli, koji ga je zamolio da ostane u svojstvu vršitelja dužnosti, navodi se u priopćenju ureda predsjednika. U priopćenju se ne navodi hoće li Mattarella raspustiti parlament ili sazvati prijevremene izbore.
Politički izvori rekli su ranije ovog tjedna da će vjerojatno raspustiti parlament i raspisati prijevremene izbore u listopadu. Draghi je u srijedu dobio povjerenje u Senatu, no tri vodeće koalicijske stranke bojkotirale su glasanje i time zapravo srušile njegovu vladu.
Bojkotirali su zastupnici tri stranke iz Draghijeve koalicije: Forza Italija, stranka desnice koju vodi bivši premijer Silvio Berlusconi, zatim krajnje desna Liga, koju vodi poopulist Matteo Salvini te populistički Pokret 5 zvijezda (M5S).
Kriza vlade nastupila je prošli tjedan kada članovi populističkog Pokreta pet zvijezda nisu željeli glasati o velikom paketu pomoći gospodarstvu zbog rata u Ukrajini. Draghijeva vlada zadržala je većinu i bez te stranke, no on je tada je ponudio ostavku jer se raspao koalicijski "pakt povjerenja", ali je rekao da je spreman nastaviti ako sve stranke stanu uz njega, što se nije dogodilo.
Smireno vođenje Italije
Draghi, europski središnji bankar koji je postao talijanski premijer, dobio je pohvale za svoje smireno vodstvo dok je Italija izlazila iz krize izazvane koronavirusom, ali je doživio istu sudbinu kao i mnogi njegovi prethodnici, srušeni zbog unutarnje politike razdirane frakcijama.
Bio je istaknuta osoba na međunarodnoj sceni kao bivši čelnik Europske središnje banke (ECB).
Draghi je na čelu vlade bio posvećen rješavanju izvanredne situacije u vezi s covidom-19 i usvajanju niza mjera koje je obećao Europskoj komisiji u zamjenu za sredstva EU-a za oporavak od pandemije.
Pomogao je da Italija dobije važniju ulogu na međunarodnoj sceni, snažno podupirući Ukrajinu u ratu protiv Rusije, u zemlji u kojoj je javno mnijenje bilo više podijeljeno po tom pitanju nego u drugim zemljama.
Draghijeva vlada također je uvela seriju mjera kako bi zaštitila Talijane od najgorih posljedica porasta troškova života i počeo izvlačiti zemlju iz ovisnosti o uvozu ruskog plina.
Međutim, zbog podjela u vladi i relativno kratkog mandata Italija nije uspjela postići veliki napredak u reformi gospodarstva koje je dugo zaostajalo za nekim drugim zemljama.
Od razgovora o kamatama do pregovora s populistima
Nakon nešto više od godinu dana pošto je napustio glavnu funkciju u Europskoj središnjoj banci, Draghiju je predsjednik države početkom prošle godine povjerio zadaću rješavanja političkog kaosa i formiranja 67. postratne vlade.
Preselivši se iz tihih dvorana frankfurtskog Eurotowera u kaos rimske političke arene, Draghi se morao prebaciti s razgovora o kamatama s kolegama iz središnje banke na pregovore s populistima poput Mattea Salvinija, šefa krajnje desne talijanske Lige.
U početku se činilo da uspijeva, dok je nadzirao gospodarski oporavak kod kuće i donio dašah pozitivne energije koji su pozdravili njegovi kolege europski čelnici.
Stvari su se počele mijenjati nagore početkom godine kada Draghi nije uspio postati predsjednik.
S parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati u prvoj polovici 2023., disparatne stranke u njegovoj koaliciji brzo su se počele međusobno boriti, s jednim okom uvijek promatrajući ispitivanja javnog mnijenja.
Krizni menadžer
Kao urbani kozmopolit, Draghi nikad od krize nije radio dramu. Bio je okosnica talijanske riznice u turbulentnim ranim 90-ima kada je Italija bila prisiljena izaći iz europskog tečajnog mehanizma, devalvirala svoju valutu liru i suočila se s rizikom da se ne može pridružiti europskoj monetarnoj uniji.
Tada su ga mediji prozvali "Super Marijem" zbog njegovih frenetičnih aktivnosti kao glavnog direktora riznice, gdje je pomagao i u izradi nacrta Ugovora iz Maastrichta koji je postavio temeljna pravila za projekt eura.
Napustio je Italiju da bi postao potpredsjednik Goldman Sachsa u Londonu od 2002. do 2005., a potom je pozvan natrag u Rim nakon što je guverner Antonio Fazio zbog korupcijskog skandala bio primoran otići.
Posao u talijanskoj središnjoj banci utro mu je put za predsjedništvo ECB-a od 2011. do 2019.
Godine 2012., nakon što je rekao da će učiniti "sve što je moguće" da spasi euro u jeku dužničke krize, Draghi je postao ‘darling‘ financijskih tržišta i jedna od najprepoznatljivijih i najmoćnijih osoba.