Nepoznanica je bila samo kad će se to dogoditi. Turski je sud u srijedu osudio gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua na dvije godine i sedam mjeseci zatvora uz zabranu političkog djelovanja zbog vrijeđanja javnih dužnosnika.
Krimen je ‘velik‘, nakon što je prvi krug izbora za gradonačelnika Istanbula 2019. godine poništen, jer je İmamoğlu pobijedio, novinari su ga pitali što misli o izjavi ministra unutarnjih poslova Süleymana Soylua koji ga je nazvao idiotom. İmamoğlu je rekao da su oni koji su poništili izbore idioti. To je bilo dovoljno da se pokrene pravosudni postupak jer je, tvrde tužitelji, uvrijedio 11 članova Visokog izbornog povjerenstva Turske (YSK).
İmamoğlu je pobijedio, premoćnije, u ponovljenim izborima i ostao sol na rani turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana koji je karijeru počeo kao gradonačelnik Istanbula. Procedura je bila spora jer se ocjenjivalo kad je najbolje osuditi ga. Izbori se očekuju u lipnju iduće godine tako da žalbeni postupak koji će İmamoğlu pokrenuti dotad neće završiti.
Ozbiljan protivnik
Erdoğan je svjestan da bi okupljena opozicija, šest stranaka, mogla biti ozbiljan protivnik na izborima i zato već dulje vrijeme njegova vlada koristi utjecaj na pravosuđe kako bi što veći broj utjecajnih i uglednih kandidatkinja i kandidata osudili i, po mogućnosti, potrpali u zatvore. Canan Kaftancıoğlu, članica kemalističke Republikanske stranke (CHP) kao i İmamoğlu, arhitektica njegove pobjede, također je osuđena zbog nekih starih tweetova. Predsjednikova stranka AKP je s tom praksom počela kako bi ugušila snagu koju je na prošlim izborima 2018. godine pokazao HDP, formalno kurdska stranka koja je privukla dio glasačkog tijela sklonog lijevom centru, osvojivši nešto više od 11% glasova. Stranački lideri su ubrzo završili u zatvoru. Sada se tako pokušava obračunati s CHP-om budući da İmamoğlu, prema anketama, pobjeđuje sultana. Što je njemu nezamislivo pa otvara pitanje kako će se postaviti ako on ili AKP izgube izbore.
Turski mediji, koji su pod kontrolom vlade, objavili su samo šturu vijest o presudi.
Ovaj potez bi se mogao pretvoriti u poraz AKP-a jer je İmamoğluu opadala popularnost, a sada će, zbog efekta protivljenja vlastima, doći do rasta. Što bi se moglo preliti i na oporbeni savez koji se u posljednje vrijeme počeo gložiti jer treba izabrati predsjedničkog kandidata (patrijarhalna Turska nije još spremna za ženu na čelu države). Udar na gradonačelnika Istanbula mogao bi biti kohezijski faktor i učvrstiti opozicijske redove.
Sultan je na velikim mukama
Sultan Erdoğan je na velikim mukama jer zemlju i dalje pritišće visoka inflacija protiv koje odbija iskoristiti oprobane ekonomske lijekove, podizanje kamata, igrajući na islamsku kartu podilazeći tako svom biračkom tijelu (većinom ruralno stanovništvo te slabije obrazovani u gradovima) tvrdeći da, kao musliman, neće podizati kamate. Iako turski bankovni sustav nije modeliran po islamskim nego po zapadnim pravilima. Stalno radi na jačanju vlastitog međunarodnog ugleda, prijeti Kurdima u svim susjednim zemljama, najavljuje pokretanje operacije u Siriji. S druge strane, moli Saudijsku Arabiju da u središnju banku položi 5 milijardi dolara kako bi se ublažio financijski pritisak.
Reakcije sa Zapada su bile očekivane, ali ne i pretjerano oštre jer sultan u rukama ima moćno sredstvo, ratifikaciju pristupa Švedske i Finske Sjevernoatlantskom savezu. Što blokira također zbog unutarnjopolitičkih razloga kako bi se javnosti pokazao nepokolebljivim borcem protiv navodnog kurdskog terorizma pa od Švedske traži da mu izruči brojne osobe koje smatra prijetnjom njemu osobno. Među kojima ima i navodnih članova organizacije propovjednika Fethullaha Gülena koju optužuje za neuspjeli puč 2016. godine.
Eurasia Group, utjecajna privatna analitička tvrtka, upozorava na sličnost scenarija koji se odigrao 1998. godine. Tada je Erdoğan bio gradonačelnik Istanbula i osuđen je zbog recitiranja pjesme koju je sud proglasio islamističkom. Pet godina kasnije, kad je AKP došao na vlast, ukinuo mu je zabranu obnašanja javne dužnosti i postao je premijer 2003. godine. Otad je na čelu turske države.