U ponedjeljak su, u tišini, bez ikakve makar skromne svečanosti, posljednji francuski vojnici napustili Republiku Mali, prešavši u susjedni Niger. Krenuli su iz Gaoa, na tromeđi koju te dvije države dijele s Burkinom Faso. Ta je tromeđa pleksus oko kojega se vrte akcije oružanih ekstremističkih muslimanskih skupina, povezanih ili s Islamskom Državom, ili s al-Qa‘idom, međusobno zakrvljenima u Aziji, ali ovdje koncentriranima protiv zajedničkog dindušmanina: kršćanskog Zapada, kojemu predbacuju vjerski i ekonomski bogohulni kolonijalizam.
Gao je do prekjučer bio glavna francuska baza u operaciji razlivenoj preko Malija, Nigera, odnosno Čada.
Francuska vojna ekspedicija u Mali krenula je 2013, dok je predsjednik bio socijalist François Hollande, u sklopu antiterorističke operacije Serval, preimenovane u Barkhane godinu kasnije. Nakon vojnoga državnog udara u Maliju u kolovozu 2020 nova je vlast zategnula odnose s Parizom i zahtijevala da francuski vojnici - njih tada 5100 - napuste njihovu zemlju. Francusko povlačenje započelo je lani. Mali je postupno preuzimao dotadašnje francuske baze. Bile su to Kidal, Tessalit, Tombouctou (u nas pisan i: Timbuktu), Gossi, te Ménaka.
Nova oprema od Rusije
Za posjeta Gvineji-Bissau francuski predsjednik Emmanuel Macron je 28 srpnja ocijenio da suzbijanje terorizma "više nije cilj" malijske vojne hunte. Ipak, kaže Macron, "Francuska ostaje angažirana u Sahelu, u Gvinejskom zaljevu, te u oblasti Čadskog jezera".
Na tom području je u sukobima s ekstremistima koji se pozivaju na džihad ubijeno oko 2000 domaćih civila. Francuska je u posljednjih devet godina na svemu tom području izgubila 59 vojničkih života. I potrošila nekoliko milijardi eura, bez vidnog uspjeha. Možda je samo usporila i ublažila poraz pred franšizama "Islamske Države" i al-Qa‘ide.
Broj francuskih vojnika će se prepoloviti, sa 5100 na 2500 do kraja 2022. Niger je dopustio francusku zrakoplovnu bazu u glavnom gradu Niameyju, kojoj podršku daje 250 francuskih specijalaca, za operacije uz granicu s Malijem. Čad će zadržati francuske trupe u N‘Djameni, a Pariz se nada da će moći zadržati kontingent svojih specijalaca u burkinskome glavnom gradu Ouagadougouu. Malijska vladajuća hunta u Bamakou jasno je promijenila orijentaciju države.
Izbacila je Francusku, te se oslonila na Rusiju. Angažirala je rusku paramilitarnu plaćeničku Grupu Wagner, kojom dominiraju poslovično nemilosrdni oficiri proizišli iz ruskoga obavještajnog aparata, na zlu glasu nakon operacija "čišćenja" u Siriji.
Istodobno je Mali od Rusije nabavio novu vojnu opremu, za 420 milijuna eura, tvrdi pariški Le Monde (odakle smo preuzeli većinu informacija). To je "obostrano dobitna kombinacija", smatra jaki čovjek režima Sadio Camara, ministar obrane Malija. Tvrdi se, bez preciziranja, da rusku pomoć čine lovački i izviđački avioni te jurišni helikopteri. Rusija je još u ožujku dostavila Maliju bojne helikoptere i vatreno oružje.
U svibnju je Moskva objavila da je Grupa Wagner u Maliju "na komercijalnoj bazi", a hunta niječe njihovu nazočnost. Agencije pak javljaju da su pripadnici Wagnera, njih oko 300, primijećeni sjeverno blizu Bamakoa, glavnoga grada Malija, koji da ugrožavaju i franšize al-Qa‘ide, stvarajući "klimu straha" na obližnjem ozemlju. Vojnu bazu u Katiju, na 60 kilometara od Bamakoa, napale su 22 srpnja. Sedam dana kasnije je američko Državno tajništvo naredilo da Bamako napusti sav personal osim bitnoga, te svi članovi obiteljî osoblja. Francusko Ministarstvo vanjskih poslova istodobno je prvi put označilo Mali "zonom visokog rizika", pa savjetuje Francuzima da onamo ne putuju.
Bivše kolonije
Prvi svoj posjet inozemstvu nakon reizbora Macron je namijenio Kamerunu, Beninu i Gvineji-Bissau, demonstrirajući koliko je to područje (bivših francuskih kolonija) važno Francuskoj i Evropskoj uniji. Ne može se ipak poreći da je u proteklih pet godina Macronova prvog mandata Francuska, a s njome i Unija i NATO - ostala bez znatnog dijela dotadašnjega vojnog, pa i ekonomskog utjecaja. Nije nebitno spomenuti da se sahelske zemlje ne žele opredijeliti u sukobu između Sjevernoatlantskog pakta i Rusije oko invazije na Ukrajinu. Usredotočena onamo, na svoj meki istočni bok, Unija prešutno prepušta Sahel snagama muslimanskog terorizma, koji je slabe i tjeranjem izbjeglica na sjever preko Sredozemnog mora.