Rat u Ukrajini traje već točno jedanaest mjeseci, a čini se kako i na Zapadu, barem u konzervativnijim medijima, počinju shvaćati kako Ukrajina ipak nije na putu prema pobjedi.
Tako Sherelle Jacobs u svojoj kolumni u britanskom Telegraphu ističe da, kada je u pitanju ukrajinski rat, dvije hereze zahtijevaju biti spomenute. Prva je da bi Putin ipak mogao uspjeti u razbijanju liberalnog poretka. Druga je da je možda već u tome i uspio.
Naravno, kako piše Jacobs, na Zapadu ipak nisu još spremni priznati takvo ‘svetogrđe‘. Stvarnost u kojoj oni žive jest crno-bijela. Potaknuti odlučnošću Ukrajinaca, pretpostavljaju da je pravedna pobjeda sigurno iza ugla.
No, činjenica je da Ukrajina nije na putu prema pobjedi. Naprotiv, na terenu je trenutno stanje takvo da ne može eliminirati ruske snage i, zapravo, sve je više u zaostatku. Ponovno osvajanje okupiranih teritorija od strane režima koji predvodi Zelenski posrće. Budući da se Zapad koleba s opskrbom tenkova, on nema dovoljno oružja za pokretanje preventivnog napada prije nego što Putin eskalira sukob u proljeće, piše Telegraph.
Vječni rat
Usprkos svim slabostima Putinove vojske, u najboljem slučaju idemo ka katastrofalnom zastoju, ističe Jacobs, a u najgorem, odlučnom ruskom prodoru. Iako Ukrajina ima dovoljan broj vojnika i odlučnost da održi svoj suverenitet, ruski ratni stroj ima nadmoćnije zalihe oružja i streljiva. Štoviše, Kremlj je navodno spreman mobilizirati pola milijuna novih vojnih obveznika dok nastoji eskalirati rat s upotrebe bespilotnih letjelica i topništva na zrakoplove i tenkove, što će predstavljati golemu promjenu.
To sadašnju strategiju Zapada čini sve neodrživijom. Do sada je Ukrajini pružena onolika vojnu pomoć koliko je bilo potrebno da se rat odugovlači, dok je kod svake vrste vojne pomoći koja bi zaista mogla promijeniti ishod sukoba ipak postojala neka vrsta ‘ručne kočnice‘. Ali kako Rusija mijenja dinamiku sukoba, Ukrajina, lišena potrebnog naoružanja, brzo bi mogla prijeći iz stanja nadmoći u kataklizmički poraz. Čak ni pokušaj Zapada da izolira i uništi rusko gospodarstvo nije u potpunosti uspio. Naime, Rusija ima rekordan trgovinski suficit jer izvozi prirodni plin po višim cijenama. Njihov financijski sustav ostao je netaknut, dok proizvodni sektor trpi sankcije.
Jednostavno rečeno, mišljenja je Jacobs, ovaj sukob ima karakteristike vječnog rata. Logistički, mogao bi trajati godinama. Gledano pak s psihološke strane, obje su strane odlučne. Ukrajinci se bore za svoj suverenitet i slobodu dok Rusija gleda na svoje ukrajinske rođake kao na pale bludnike, uvučene u zapadno ‘carstvo laži‘.
Uznemirujuće činjenice
Ipak, Zapad nije psihički spreman ni za što drugo osim za pobjedu u Ukrajini. Nitko ne želi razmišljati o uznemirujućoj činjenici da će, bez obzira na konačni ishod rata, mit o američkoj hegemoniji biti razbijen. S vječnim ratom u bivšem Sovjetskom Savezu, koji se možda širi i na Balkan, svijet se raspada na zaraćene sfere utjecaja. Budući da je Rusija dugoročno predana svom srednjovjekovnom ponovnom rođenju kroz potpunu mobilizaciju, nova era civilizacijskih država – ne samo u Rusiji, već i Kini, Indiji a možda čak i šiitskom Iranu – mogla bi biti pred nama. A sa žestokim sukobom na svojim granicama, Europa bi bila u konstantnom stanju sukoba.
Ili su možda stvari još i ozbiljnije, piše Jacobs u svojoj kolumni, i Putin je već osigurao svoje podlo mjesto u povijesti. Možda je osigurao da Rusija nikada neće biti dio liberalnog poretka. Potencijal za Rusiju da postane europski suparnik i najveći neprijatelj Amerike postoji još od Dostojevskog - ruska duša razmišlja o tome da razum nikada nije imao moć definirati dobro i zlo te da je zapadna civilizacija u biti mrtva. Sjetimo se što Ivan kaže svojoj majci u ‘Braći Karamazovima‘: ‘Želim putovati u Europu... Dovoljno dobro znam da ću otići na groblje.‘
Doduše, nakon završetka Hladnog rata u kojem je Zapad odnio pobjedu, obnovljen je optimizam da bi Rusija mogla zamijeniti takav mračni romantizam za stabilnost i bogatstvo. Takvu je nadu srušio Putin, koji je svoju zemlju gurnuo u filozofski ponor iz kojeg se možda nikada neće izvući.
A možda je ipak, ističe Jacobs, trajno oblikovao putanju Zapada. Njegova objava rata dovela je svjetsko gospodarstvo, izgrađeno na jeftinoj energiji i lancima opskrbe, točno na vrijeme do ruba raspada. Slobodna trgovina, sa svojim navodnim polu-mističnim moćima širenja liberalnih vrijednosti i mira, razotkrivena je kao lažni bog. Nigdje se posljedice ne osjećaju oštrije nego u Njemačkoj, koja je prihvatila ovu benignu merkantilističku viziju svijeta najrevnije među zapadnim nacijama. Trenutno je zemlja u stanju izuzetne transformacije. Daleko od podržavanja kancelara Olafa Scholza u njegovom oklijevanju da bode ruskog medvjeda preko Leoparda 2, berlinski komentatori pitaju: ‘Razumije li ga itko?‘, proglašavajući svog vođu ‘izgubljenim‘, a njegovu strategiju ‘katastrofom‘. Ipak, negdje drugdje, jedan od najpoznatijih živućih svjetskih intelektualaca i pobornik europskih integracija, Jürgen Habermas, nedavno je ocrnjen kada je kritizirao ‘sve oštrije moralne optužbe njemačke suzdržanosti‘.
Žrtvovanje zapadne civilizacije
Ako zapadnjaci zbilja razumiju što se dogodilo – da stari liberalni poredak visi o niti i da drugi šablon, ukorijenjen više u strateškoj otpornosti, vojnoj moći i čvrstoj predanosti zapadnim vrijednostima, mora zauzeti njegovo mjesto – ostaje pitanje jesu li zaista spremni žrtvovati se kako bi se to uistinu postiglo.
Takav zaokret koštat će novca. Britanci preziru sve ono što se događa oko njihove države blagostanja, a Francuzi ne žele razmišljati o svijetu u kojem je dob za umirovljenje iznad 62 godine. Drugdje na Zapadu nisu, recimo, voljni pojačati svoju energetsku samodostatnost nuklearnom energijom ili frackingom. Možda zato što su, s politikom nulte stope, sve više posvećeni tome da se ne žrtvuju za zapadnu civilizaciju, ali su spremni žrtvovati zapadnu civilizaciju za primitivnije veće dobro, ističe Jacobs.
Rusija, usprkos svom gospodarskom i demografskom propadanju, vidi sebe kao pripadnika kulture koja tek treba ispuniti svoju sudbinu. S druge strane, Zapad se sve više miri s vlastitim padom i umoran je od vlastitih vrijednosti. Zbog toga sposobnost Rusije da promijeni stanje u sadašnjem svijetu ne treba uzimati zdravo za gotovo, zaključuje Sherelle Jacobs u svojoj kolumni za Telegraph.