Što najnovija Vučićeva pobjeda znači za nas: Nije on slučajno spominjao Hrvatsku u izbornoj noći

Zagreb

Što nedavne izborne pobjede u Srbiji i Mađarskoj traže od Hrvatske i njezine vanjske politike

Na izborima su očekivano pobijedili Aleksandar Vučić i Viktor Orbán. Europski i svjetski mediji obavili su vivisekciju nove pobjede vladajućih u Mađarskoj koja je članica EU i NATO. Srbija ih je manje interesirala, razumljivo, ipak je to mala zemlja na Zapadnom Balkanu bez izlaza na more koju se sve više percipira jednom u nizu ruskih saveznica.

Hrvatska ima tešku sudbu, geografski uvjetovanu, da ima najdužu granicu s BiH. Najkraću, samo morsku, s Italijom koja nam je jedan od najvažnijih ekonomskih partnera. I zato je za nas važno hoće li krenuti privredni oporavak te zemlje ili će opet doći u ruke desničara koji se ne razumiju u ekonomiju. U Sloveniji bi se opet mogao pojaviti novi lik na premijerskom položaju, treći u tri izborna ciklusa, koji bi se mogao vratiti kompromitiranoj arbitraži. Crna Gora je NATO pa je nešto lakše, ali institucionalna kriza ondje ulazi u drugi mjesec, nema vlade.

Zašto je to važno?

Hrvatska ima s Mađarskom razvijene odnose, od MOL-a preko ulaganja i LNG-a do turista. No, Orbán više nije član Europske pučke stranke, desničari i viče kako će plaćati Rusiji plin u rubljama. Slovački je premijer Eduard Heger u ponedjeljak rezolutno odbacio takvu ideju koju je iznio njegov ministar. I Varšava, dosad najlojalniji saveznik Budimpešte, okreće joj leđa. Zbog Rusije, ne zbog pitanja vladavine prava i europskih vrijednosti. Ali, Poljska se u krizi pokazala odgovornom saveznicom, Mađarska ne. Komisija će pokrenuti postupak protiv Mađarske u okviru mehanizma prema kojem se korištenje sredstava iz europskih fondova uvjetuje poštivanjem vladavine prava. Vučić odbacuje usklađivanje s politikom EU prema Rusiji, što nije prvi put.

Što je šira slika?

Zagreb bi morao u odnosima s Mađarskom kreirati političku platformu koja će maksimalno čuvati interese koje kao susjedne zemlje imamo, ali jednako tako biti uz maticu EU kad je riječ o destruktivnoj politici Budimpešte koja bi se mogla očitovati u zajedništvu Europe. Treba imati u vidu da je Washington otvoreno nezadovoljan ponašanjem mađarske vlade. Jedan od elemenata te politike treba biti prestanak protivljenja Zagreba nametanju EU sankcija Miloradu Dodiku.

Vučić je, ne slučajno, u izbornoj noći rekao da želi “snažne i bolje odnose s Hrvatskom”. U proteklih se godinu dana hrvatska politika prema Srbiji, koliko je bilo vidljivo u javnosti, fokusirala na pitanje hrvatske manjine što je dubinska pogreška. Od Vučića se malo toga može očekivati, ali mogući hrvatski otklon od Dodika u BiH te promjena stava EU prema Beogradu (Srbija nije regionalna sila i na Zapadni Balkan se ne smije gledati kroz optiku stabilizacije pod svaku cijenu i ravnoteže) bili bi momenti koji otvaraju prostor Zagrebu za pritisak na Vučića koji donosi sve odluke u Srbiji. Truditi se treba jer su hrvatski interesi brojni, od 1858 nestalih (među kojima je velik broj Srba, što se u Srbiji ne zna) preko ekonomskih odnosa.

London

Ekonomske su veze trebale onemogućiti izbijanje rata, sada ga ekonomija vodi

“Pretvaranje financija u oružje”, čini mi se prihvatljiv prijevod engleske sintagme “weaponisation of finance”, jedan je od naslova u The Financial Timesu. Jedno je vrijeme stvarno vrijedila teza da zemlje u kojima postoji McDonald’s ne ratuju. Što je, ako vulgariziram, bio opredmećenje liberalne teze da zemlje koje imaju razvijene ekonomske odnose neće ulaziti u rat koji šteti trgovini. Da, Rusija i Turska nisu zaratile nakon što je ova potonja srušila prvoj zrakoplov, ali je Moskva poduzela za Ankaru teške ekonomske poteze, zabrana uvoza voća i povrća, primjerice. Ekonomija kao vođenje rata drugi sredstvima, a na tom planu imamo i sport, kod kojeg je opravdano onemogućavati nastupe onih koji krše pravila, dopingom, između ostalog, po čemu je Rusija na zlu glasu. Kultura ne bi smjela biti dio toga jer “kultura odbacivanja” (od američkog woke culture) automatski stvara protivnički tabor. Prihvaćanje različitosti, umjesto odbacivanja.

Zašto je to važno?

U srijedu, kako navode poslovni mediji, Rusija se našla korak bliže stanju neispunjavanja ugovorenih obveza, jer nije mogla isplatiti financijske obveze u iznosu od 649 milijuna dolara. Američka banka JPMorgan odbila je provesti transakciju nakon što je američko ministarstvo financija zabranilo banci da provede transakciju. Što je težak udarac Rusiji koja je ponudila isplatu u rubljama, ali to nije prihvaćeno. Rusija sada mora ili zagrabiti u dostupne joj rezerve u čvrstoj valuti tijekom 30-dnevnog počeka, što podrazumijeva da ih neće moći koristiti za financiranje ratnog stroja, ili priznati da nije u stanju podmirivati obveze. Rezerve su se, s 25. ožujkom, smanjile za 38,8 milijardi dolara.

Ulagači su već na nogama jer ne vole izgubiti uložen novac i pritisak na Moskvu će biti sve veći. A ugrizi sankcija sve jači.

Što je šira slika?

Neke su kineske tvrtke počele plaćati ruski ugljen i naftu u domaćoj valuti, renminbiju, to su najavile i neke indijske. Što je korak prema dedolarizaciji globalne trgovine, ali to je proces koji neće teći brzo jer te dvije valute nisu niti izdaleka kredibilne kao dolar, euro ili jen. Indija, s druge strane, jača trgovinske odnose s Australijom (s kojom ih je Kina oslabila) u sklopu jačih sigurnosnih veza nastalih oživljavanjem Quada (savez SAD-a, Japana, Indije i Australije). I tako, u svijetu u kojem živimo, nakon 30 godina fokusiranja na robu za široku uporabu, sada je ekonomska vijest da Velika Britanija, SAD i Australija (AUKUS, još jedan sigurnosni savez), zajedno gradi hipersonično oružje. Pa nek’ si Kina misli.

Washington

Kako to izgleda kad republikanske zastupnice pokušaju definirati ”žena”

U Senatu američkog Kongresa trajala je politička borba oko imenovanja nove sutkinje Vrhovnog suda, crne Ketanji Brown Jackson koju je izabrao predsjednik Joe Biden. Čije imenovanje neće promijeniti prevlast konzervativaca (6:3) jer treba zamijeniti liberalnog suca, muškarca. Prva crna sutkinja Vrhovnog suda SAD-a u povijesti. Na saslušanju su je pitali da definira riječ “žena”. Mudra je sutkinja rekla da nije biolog. Pa su se radikalne republikanke raspojasale.

Zašto je to važno?

Jedna od njih, Marjorie Taylor Greene, iz savezne države Georgija, žestoka braniteljica lika i djela bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, odmah je ponudila definiciju: “Božji stvor, dolazimo od Adamovog rebra, muževljeva žena”. Kako je to jednostavno. Nije nedostajalo ni republikanaca. Proslavio se Josh Hawley, iz savezne države Missouri, smatra da je žena “netko tko može roditi dijete, majka. Tko ima maternicu je žena”. Kasnije je dodao i vaginu.

Od zadrtih desničarki i desničara nismo ništa bolje ni očekivali, ali Oxford English Dictionary je tek 2020. godine promijenio definiciju koja je podsjećala na riječi gospođe Taylor Greene. Sada je prvi sadržaj “odraslo žensko ljudsko biće” (Kontekst može, ali i ne mora imati posebnu referencu na spol ili odraslu dob), stoji u zagradi.

Što je šira slika?

Opet kradem prostor gospodinu Beškeru, ali hrvatski rječnici nisu puno bolji od Marjorie Taylor Greene. Anić navodi “osoba po spolu suprotna muškarcu”, a Hrvatski jezični portal “odrasla osoba ženskog spola”. Rječnik simbola je precizniji pod natuknicom “muško-žensko”: “Te dvije riječi ne smiju se smatrati isključivo biološki, s obzirom na spol pojedinca već na višoj razini i šire”. Imam prijedlog. Definirati “ženu” kao osobu koja ima niža primanja za isti posao. Žene u EU imaju 13 posto manju plaću od muškaraca, a u londonskim bankama samo ih je 15% na položajima koji donose visoku plaću. Sve jasno. I bit će trajno.