Potresi u pravoslavnom svijetu se nastavljaju. Nakon što je Ukrajinska pravoslavna crkva od carigradskog patrijarha Bartolomeja dobila “pravo” na autokefalnost, što je izazvalo raskol unutar pravoslavlja, čini se, kako pišu crnogorski mediji, da je obnavljanje Crnogorske pravoslavne crkve pitanje dana.
Crnogorski analitičar Vladimir Jovanović kaže da “Carigrad to hoće”, ali su sada na potezu crnogorske državne vlasti koje ne smiju otezati.
Političke tenzije
Naime, posljednjih mjeseci su se upravo na pitanju Crkve zaoštrili odnosi Srbije i Crne Gore. Ljetos je patrijarh SPC-a Irinej usporedio položaj Srba u Crnoj Gori s onim u NDH, a položaj SPC-a gorim nego u Osmanskom Carstvu. Uzavrele su strasti u obje zemlje i čak se nagađalo da će patrijarhu Irineju biti uskraćeno gostoprimstvo u Crnoj Gori.
No, ipak je došao, ali nije odustao od svoje retorike rekavši da je Crna Gora - povijesna srpska zemlja, pa i “srpska Sparta”. Crnogorski predsjednik Milo Đukanović izjavio je kako SPC svakoga tko nije poslušnik ruskog imperijalizma, velikosrpske ideologije i agresivnog svetosavlja smatra izdajnikom.
“Izdajnik čega? Njihovih interesa? Da, ja sam taj”, rekao je Đukanović, napominjući da politika SPC-a otežava put Crne Gore prema emancipaciji i prihvaćanju vrijednosti suvremene Europe.
Produžena ruka
U Crnoj Gori su, kao i u Ukrajini, shvatili da bez nacionalne “domaće” Pravoslavne crkve ne može doći do realizacije u punom obujmu državotvornog i nacionalnog identiteta te pogotovo - jer je evidentno da je SPC ipak produžena ruka srpske politike - kada u Crnoj Gori postoje prosrpske stranke koje otvoreno negiraju neovisnost i suverenost Crne Gore i zalažu se za ujedinjenje sa Srbijom.
Crnogorska pravoslavna crkva postojala je od 1485. godine, ali ju je kralj Aleksandar ukinuo 1918. nakon osnivanja Jugoslavije te upravo zbog činjenice da je bila autokefalna CPC ima pravo na obnovu. Jovanović ističe kako je apsurdno da će se slaviti 800 godina Crnogorsko-primorske mitropolije SPC-a kada je ona osnovana 1931. godine.
I SPC i RPC zajednički nastupaju protiv autokefalnosti kako Ukrajinske tako i Crnogorske pravoslavne crkve jer time gube važan mehanizam za politički, duhovni i kulturološki utjecaj na te države.