Srbija: Roditelji slali djecu od 7 do 17 godina u Sibir kako bi naučila pucati, boriti se i rastaviti oružje

BEOGRAD - Srpska javnost ostala je šokirana nakon što su na internetskim stranicama srpsko-ruskih ultranacionalističkih udruga objavljena pisma srpske djece koja opisuju kako su proteklog ljeta u kampovima u Rusiji učili pucati, rastavljati i sastavljati oružje, bacati bombe, rukovati nožem te svladavali razne borilačke tehnike.

Srpsko javno tužiteljstvo najavilo je u srijedu i pokretanje istrage oko slanja maloljetnih dječaka u ruske 'vojno-patriotske' kampove u Sibiru.

Iako je u našoj regiji ova vijest izazvala veliku sablazan javnosti, u Rusiji i bivšim državama Sovjetskog Saveza slanje djece u vojne kampove i nije neka novost. Naime, podučavanje u tim kampovima nadovezuju se na sovjetsko školsko i fakultetsko obrazovanje te dok neki djeluju pod blagoslovom Ruske pravoslavne crkve drugi su prorežimski ustrojeni. Međutim, postoje i oni koji su neonacistički orijentirani te su zabranjeni zbog svog ekstremizma.

Ovo je prvi takav slučaj da su u vojnik kampovima završila djeca s Balkana.

- Slanje djece na vojnu obuku u kojoj se koristi i vatreno oružje, osim moralne dvojbenosti naravno, ima i elemente kaznenog djela - istaknuo je državni tajnik u srpskom Ministarstvu pravde Slobodan Homen.

Uglavnom se radi od djeci između sedam i 17 godina, a u Sibiru su se školovala preko Patriotskog fronta, udruženja ratnih veterana srpskih zemalja 1990-1999.

Jedan od učitalja u vojnim kampovima te suosnivač ortodoksnih militarističkih stranica. Aleksandr Kravčenko, sebe opisuje kako kozačkog dobrovoljca koji je tijekom 90-ih radovao u BiH na srpskoj strani. No, isto tako, pokušava svoje podučavanje prikazati kao mirnodopsku aktivnost.

- Ne učimo djecu ratovati, nego živjeti. Mičemo ih s ulica, od alkoholizma i narkomanije, privlačimo sportu i učimo patriotizmu, borilačkim vještinama, pravoslavnim moralnim vrijednostima, tradiciji, kulturi - navodi Kravčenko.

Međutim, zamjenica srpskog pučkog pravobranitelja Tamara Lukšić Orlandić napominje kako je Srbija članica UN-ove Konvencija o pravima djeteta i samim time ovako nešto nije primjereno. S njome se slaže i sociolog Ratko Božović koji tvrdi da 16 dana vojnog treninga za djecu ne predstavlja ništa 'mirnodopsko' već 'u potezima nasilja pronalaze svoju potvrdu'.

- Najodgovorniji su roditelji koji djecu šalju na takva mjesta. Srećom je udruga preko koje su djeca išla shvatila svoju pogrešku te su prekinuli suradnju s vojnim kampovima - zaključuje Lukšić Orlandić.