Kada je gnjevna gomila masovnim prosvjedom ispred srpske skupštine prije 15 godina svrgnula dotadašnjeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, malo ih je moglo zamisliti da će njegovi saveznici danas opet biti na vlasti - i čvrsto podupirati europsku integraciju , piše AFP.
U ponedjeljak, 5. listopada je godišnjica svrgavanja čovjeka čija je 13-godišnja vladavina obilježena brutalnim etničkim čišćenjem i masovnim ubojstvima u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon što je Milošević odbio priznati poraz od Vojislava Koštunice na izborima u rujnu 2000., pristaše Demokratske opozicije Srbije izašli su na ulice, a prosvjed je kulminirao nakon dva tjedna kada je stotinu tisuća ljudi nahrupilo u zgradu parlamenta, što je prisililo Miloševića da ostavku podnese već idućeg dana.
- Bilo je nevjerojatno, jer smo mislili da su prije tog dana David i Golijat samo legenda - kazao je Srđa Popović, vođa pokreta Otpor zbog kojeg je uspio ustanak.
- Bio sam tako ponosan na milijune svojih sugrađana koji su bili spremni riskirati svoj život - prisjetio se.
Unatoč tome što su se mnogi veselili Miloševićevom padu, 15 godina kasnije Srbiju vodi skupina njegovih ultranacionalističkih saveznika - no potpuno prerušeni u novo ruho proeuropskih reformista.
Aleksandar Vučić, koji je izabran za premijera prošle godine, bio je ministar informiranja u jednoj od Miloševićevih vlada i ima mračnu prošlost kada je riječ o vatrenim desničarskim govorima nastalima u žaru za stvaranjem Velike Srbije 1990-ih te 'čišćenjem' Hrvata i Muslimana.
Vučićev prethodnik, a sada i njegov zamjenik Ivica Dačić bio je Miloševićev glasnogovornik, poznat tada kao 'mali Sloba', a trenutačni predsjednik Tomislav Nikolić još je jedan bivši ultranacionalist koji je bio ministar dok su NATO-ove bombe padale na Beograd tijekom intervencije zbog situacije na Kosovu.
- Doista nisam očekivala da će oni još biti u politici. Razočarana sam - govori 35-godišnja Aleksandra, nezaposlena Beograđanka.
Ustanak je povela Demokratska opozicija Srbije, koalicija čak 19 stranaka koje su se udružile protiv Miloševića, no teškom mukom su uspjele dati malo nade državi koja je bila u dubokim problemima.
Udarac reformama zadao je atentat 2003. godine na Zorana Đinđića - tadašnjeg premijera i svjetlo u postmiloševićevskoj eri.
Milošević je umro 2006. godine u Haagu, gdje mu je suđeno za ratne zločine. Iako se činilo kako je njegova tamna sjena nadvijena nad glavama bivših saveznika, oni su odabrali drugačiji put kako bi ponovno bili izabrani.
Pregovori s Europskom unijom otvoreni su u siječnju 2014., što su poduprle široke mase.
Vučić je izrazio kajanje zbog svojih djela iz prošlosti i sada želi da se na njega gleda kao na prozapadnog reformatora. S Kosovom je postignut dogovor, a Srbija je zbog dobrog tretmana prema migrantima dobila pohvalu.
- Mislim da je nacionalizam kao dominantna ideologija mračnih devedesetih izbrisana - kazao je Srđa Popović te dodao kako su tri cilja koja znače slobodu - 'zaustaviti rat, biti dobar susjed i postati ravnopravna članica EU'.
- Čini se kako su te tri ideje pobijedile - zaključuje Popović.
Dok su Vučić i njegovi kolege naočigled 'promijenili ploču', neki su skeptični zbog njihove transformacije. Pitaju se je li ona istinska ili je samo u pitanju želja za pobjedom i zadržavanjem utjecaja i moći.
- Vidimo eroziju medijskih sloboda i određeni stupanj autoritarnosti koji postupno klizi u sustav - kazao je Florian Bieber, stručnjak za Balkan na Sveučilištu u Grazu koji tvrdi kako su snažne veze između politike, biznisa i organiziranog kriminala u doba Miloševića kreirale moćne strukture koje postoje dan danas.
Srbija je daleko dogurala od 1990., no ekonomski izazovi još postoje.
Nezaposlenost mladih dosegla je 50 posto proteklih godina, prosječna plaća manja je od 400 eura, a strana ulaganja su prijeko potrebna. Uz to, Srbija će morati čekati barem pet godina da bude primljena u EU.
Dok se Beograd hvali popularnošću i turistima, mladi izražavaju zabrinutost po pitanju svoje budućnosti i promjena.
Branka, 21-godišnjakinja koja radi u telekomunikacijskoj kompaniji, tvrdi kako mnogi njezini prijatelji žele otići u inozemstvo jer se ovdje teškom mukom bore da dobiju dobro plaćen posao i uvjete rada , piše AFP.
- Tužno je što turisti vole Beograd više od nas samih - zaključila je.