Splitski fiziolog opisuje što se događa s ljudima u izgubljenoj podmornici, jedna je stvar najgora

Može li preživjeti pet osoba koje su malom podmornicom krenuli u istraživanje Titanica ovisit će o tome uspije li se uskoro locirati plovilo, koliko im je preostalo kisika kao i o tome koliko će biti uspješno spašavanje odnosno njezino podizanje na površinu Atlantskog oceana. Prema nekim informacijama u podmornici je ostalo kisika za još oko sedamdesetak sati, od ukupno 96, naravno, samo u slučaju da nije došlo do kvara uređaja nužnih za opskrbu kisikom.

" Svaka podmornica ima određenu količinu kisika kako bi posada i putnici u slučajevima poput ovog mogli preživjeti. No, problem je što uvijek može doći i do oštećenja tog dijela postrojenja a onda plovilo ostaje bez kisika u kratkom roku. Isto se događa ako se podmornica ne uspije naći u vremenskom okviru za koje je previđena određena količina kisika.

U tom slučaju kod ljudi dolazi do hipoksije, odnosno nedostatka kisika, organizam se pomalo gasi, gubi se svijest u kratkom vremenu i tu više nema pomoći", objašnjava prof.dr. Željko Dujić, fiziolog s Medicinskog fakulteta u Splitu naš najveći stručnjak za fiziologiju ronjenja. Dodaje da se slično ljudima događa na velikim visinama poput penjanja na Mount Everest ako se ne poduzmu ili zakažu mjere kojima bi se to spriječilo. Naglašava da je primjerice ove godine čak 11 ljudi izgubilo život pokušavajući doći na krov svijeta.

"Uspiju li spasioci doći do podmornice na vrijeme, odnosno dok u njoj još bude kisika neće se ništa loše dogoditi. Promjena tlaka neće utjecati na ishod. No, sigurno je da uspiju li locirati plovilo vađenje također može biti vrlo zahtjevno pa će i o tome ovisiti ishod spašavanja posade", ističe prof.dr. Dujić.

Komunikacija je inače prekinuta već nakon sata i 45 minuta od zarona i od tada se ne zna gdje je podmornica unatoč činjenice da se u potragu uključilo nekoliko vladinih agencija i tvrtki koje istražuju oceane. Tvrtka OceanGateExpedition za sedmodnevnu ekspediciju naplaćuje 250.000 dolara.