LONDON - “Snimka prikazuje 12 iračkih vojnika. Dok su desetorica međusobno pričala, dvojica su držala privorenika. Ruke su im bile vezane... Premjestili su ga na cestu, bacili ga na pod, udarali i upucali ga”, zapisali su u prosincu prošle godine pripadnici američkih snaga u Iraku, nakon što su dobili na uvid snimku ubojstva u iračkom gradu Talafaru. Unatoč snimci, istraga o tom incidentu nije pokrenuta... Kao ni u slučaju, kako se sad pokazuje, mnogih drugih.
Evidencija o žrtvama
Naime, nekoliko mjeseci nakon što je svjetskoj javnosti dala uvid u tajne rata u Afganistanu, zviždačka stranica Wikileaks objavila je oko 400 tisuća povjerljivih dokumenata o ratu u Iraku - svojevrsni “dnevnik sukoba” sazdan od američkih izvješća pisanih od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2009.
Tisuće strana izvještaja, koji opisuju stanje na terenu i brutalnu svakodnevnicu kojoj su svjedočili američki vojnici, pokazuju kako su američke vlasti znale za mučenja i zlostavljanja zatvorenika i osumnjičenika koja su provodili irački vojnici i policajci, da su oni sami poubijali stotine nevinih civila na kontrolnim točkama i iračkim prometnicama te da su američke vlasti, iako su to nijekale, ipak vodile evidenciju o civilnim žrtvama u Iraku.
Intimni detalji
Osnivač Wikileaksa, Julian Assange, tvrdi kako su objavili “intimne” detalje rata u Iraku kako bi otkrili istinu oko tog sukoba. Na jučerašnjoj konferenciji u Londonu branio je objavu izvještaja, koja se smatra najopsežnijim otkrivanjem povjerljivih dokumenata u američkoj povijesti, tvrdnjom da ti izvještaji, opisujući iračku ratnu svakodnevicu, daju uvid u razmjere ljudskog stradanja u Iraku.
- Nadamo se da ćemo ispraviti neki od napada na istinu koji su se dogodili prije rata, tijekom rata i koji se nastavljaju od kada je rat službeno završen - istaknuo je Assange.
Bez istrage
Na tisuće strana tajnih izvještaja s terena, često pisanih rezerviranim tonom i u kraticama, koje je Wikileaks, kako se sad doznaje, tjednima prije ustupio nekim od najuglednijih svjetskih listova, opisuje se, među ostalim, mučenje kojem su pripadnici iračkih snaga izlagali osumnjičenike i pritvorenike, uključujući kiselinom i elektrošokovima.
Za takvo je postupanje, otkriveno je sad, američka vojska znala, no izvještaji su u većini slučajeva dobivali oznaku “bez daljne istrage” (unatoč medicinskim dokazima o počinjenim zvjerstvima) te čak bili vraćani natrag istim iračkim jednicima koje su ih počinile. Tako se, primjerice, u izvještaju od 27. kolovoza 2009. navodi kako je kako je jedan od američkih vojnih liječnika pronašao “modrice i opekotine te vidljive ozljede na glavi, ruci, torzu, nogama i vratu” muškarca za koje je iračka policija ustvrdila da se sam ubio. U izvješću od 3. prosinca 2008. navodi se pak kako su na jednom drugom pritvoreniku, za kojeg je policija navela da je umro zbog “loših bubrega”, pronađeni dokazi “nepoznate vrste operacijskog zahvata na trbuhu”. Jedan izvještaj spominje kako su Iračani svojedobno u jednoj sobi držali 95 zatvorenika.
Uloga Irana
- Mnogi od njih imali su na sebi znakobe mučenja, otiske od cigareta, modrice, otvorene rane... - navodi se među ostalim. Objavom dokumenata isplivalo je na vidjelo da su američke snage ipak vodile evidenciju o broju žrtava, iako se sve vrijeme tvrdilo da ona ne postoji. U Wikileaksovim dokumentima spominje se da je u tih pet godina rata zabilježeno oko 109 tisuća nasilnih smrti, od toga oko 66 tisuća civilnih žrtava. Prema podacima Iraq body Counta, koji se bavi analiziranjem izvještaja o broju poginulih civila u Iraku, Wikileaks je objavom dokumenata otkrio 15 tisuća prije nepoznatih smrti.
Među ostalim, u dokumentima se spominje i uloga Irana u ratu u Iraku, odnosno navodi se da su iranske snge obučavale i opskrbljivale iračke pobunjenike oružjem.
Američke vlasti kritizirale su objavu dokumenta, tvrdeći kako će ona ugroziti američke vojnike.
Okrutnost: Mučili žene, tinejdžere i starce
Mučili iz osvete ili zbog zarade
LONDON - Neki od objavljenih izvještaja ukazuju na iznimnu brutalnost iračkih snaga u postupanju s osumnjičenicima i zatvorenicima. Tako se, primjerice, u jednom od izvještaja navodi slučaj čovjeka koji je uhićen zbog sumnje da je pripremao bombu za samoubilački napad. Kad su ga doveli u policijsku postaju, policajac ga je prvo upucao u nogu, a kasnije su ga bičevali, među ostalim, gumenom cijevi.
Televizijska antena
Jedan drugi čovjek je prijavio kako su ga mučili u podzemnom bunkeru, uz ostalo, elektrošokovima. Iako su ga kasnije liječili američki liječnici, i u tom je slučaju izostala istraga.
Za mučenje pritvorenika iračke su snage, pokazuju objavljeni dokumenti, koristile čak i televizijske antene. Svoje žrtve bi često vješali za zglobove da vise sa stropa te ih mučili čak kiselinom i kipućom vodom. Žrtvama bi nekad rezali i prste. Većina žrtava bili su mlađi muškarci, iako ima zapisa i o tinejdžerima od 16 godina, ženama i starijim osobama.
Razni motivi
Motivi za mučenje bili su raznovrsni. Nekad bi to radili iz odmazde, pa čak i zbog financijske koristi. Jedan pripadnik policije mučio je uhićenika i pritom ucjenjivao njegovu obitelj. Neki izvještaji ukazuju na to da su saveznički vojnici nekad pokušali spriječiti mučenja, kao i da su ih Iračani pokušali sakriti. U nekima se izvještajima opisuju i zlostavljanja vojnika, pri čemu su zlostavljači bili pripadnici američkih i britanskih postrojbi, no ona nisu bila sistematski provođena kao kod iračke vojske.( M. Hrupić)
‘Pucaj jer se ne mogu predati helikopteru’
Izvještaj iz veljače 2007. opisuje slučaj kad su američki vojnici, otvorivši vatru iz helikoptera, ubili dvojicu muškaraca za koje se vjerovalo da su napali bazu kod Bagdada, a koji su se htjelipredati. Prije nego što su otvorili vatru, vojnici u helikopteru obratili su se odvjetniku u bazi i opisali situaciju, a ovaj im je rekao kako se ti muškarci “ne mogu predati letjelici” te da su i dalje “važeće mete”. Na kraju su ih upucali.
Isti taj helikopter, šifre Crazyhorse 18 (u prijevodu ludi konj), sudjelovao je kasnije te godine u još jednom incidentu, u kojem su zabunom ubijena dva Reutersova novinara.
Osim u takve situacije, izvještaji daju uvid i u incidenata kod kontrolnih točaka.
Namjerno pucali, pa kasnije lagali
Nicolu Caliparija, zapovjednika inozemnog odsjeka talijanske Vojne obavještajne službe (Sismi), ustrijelio je 4. ožujka 2005. na kontrolnoj točki kod bagdadskog aerodroma američki marinac Mario Lozano. Calipari je pratio na aerodrom Giulianu Sgrenu, novinarku Manifesta, oslobođenu nakon otmice. Lozano je prostrijelio pluća i novinarki i lakše ranio karabinijera koji je upravljao automobilom. Za SAD ta je smrt bila “incident” za koji su izrazile “žaljenje”, ali ne i zločin. Za rimsko tužilaštvo to je bio zločin, i to “objektivno politički, jer je narušio sigurnost države”. Iz dokumenata koje je objavio WikiLeaks proizlazi da je Sheikh Husayn priznao jordanskim istražiteljima da je za puštanje Sgrene dobio 500.000 dolara od Talijana, a onda je iračkom ministar-stvu unutrašnjih poslova dojavio da je Caliparijevo vozilo autobomba namijenjena razaranju aerodroma. Stoga su Amerikanci namjerno pucali čim su spazili vozilo, a zatim su ustrajno lagali sudovima u Americi i Italiji.( I. Bešker)
Civilne žrtve
109.000 nasilnih smrti ukupno je zabilježeno u Iraku od 2004. do kraja 2009.
66.081- broj ubijenih civila
23.984 - broj ubijenih osoba koje su klasificirane kao “neprijatelji”
15.196 - broj ubijenih pripadnika iračkih sigurnosnih snaga
3771- broj ubijenih pripadnika koalicijskih snaga
31.780 osoba poginulo je u eksplozijama bombi uz cestu
Dnevnik rata
391.831 dokument i vojni izvještaj je objavljen
1000 izvještaja o mučenjima je među dokumentima
8 puta se u objavljenim dokumentima spominje riječ demokracija
146.895 puta se spominje ‘improvizirana eksplozivna naprava’
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....