VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Snijeg i led okovali bojna polja: Rusi u ofenzivi na svim frontovima, Ukrajinci se ne povlače

Stanje povremenog sukobljavanja, ali bez bitnijih pomaka bojišnice bilježilo se i na prostorima uglavnom okončane ukrajinske ljetne ofenzive
 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 5. prosinca ujedno je i 650. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je nedvojbeno zima u punom naletu. Naime, nakon malo toplijeg vikenda praćenog kišom, na čitavoj se bojišnici bilježi početak jakog zahlađenja koje uz snijeg idućih dana sa sobom nosi i temperature dobrano ispod smrzavanja (noću i danju). Takvo generalno loše vrijeme predstavlja velik napor za još od lani oštećenu ukrajinsku elektro-mrežu, koju se zadnjih mjeseci žestoko nastojalo popravljati – tako da su sada brojni ispadi ipak bili manjeg opsega i kratkog trajanja. Konkretno, probleme u zapadnom i središnjem dijelu Ukrajine je 2. i 3. prosinca radilo iznimno loše vrijeme, dok se na istoku i jugu zemlje više bilježilo ratna oštećenja strujne mreže, da bi sve to bilo u hodu popravljano u skladu s mogućnostima.

U večernjim satima, kada potrošnja poraste, uvozi se struju iz Slovačke, Rumunjske i Moldove (ukupno oko 220 MWh na dan), te se time izbjegava redukcije. Poseban problem predstavljala je zadnjih dana okupirana nuklearna elektrana Zaporižje u Energodaru, koja je tijekom subote 2. prosinca ukupno po osmi put ostala kompletno odsječena od ukrajinske strujne mreže. Budući da to postrojenje treba struju za održavanje hlađenja, višesatno ispadanje 750 kV dalekovoda izazvalo je paljenje 20 dizel-generatora koji za takvu prigodu stoje pripravni (ali čije su zalihe goriva ozbiljno ograničene, čineći taj rezervni sustav jako privremenim rješenjem problema).

Stanje na bojištima

Zadnjih dana su iz Ukrajine sve intenzivnije dolazile vijesti o radikalnom smanjenju prohodnosti terena izvan cestovne mreže, s naznakama sve šire beskorisnosti vozila na kotače – kako na ukrajinskoj, tako i na ruskoj strani. Pa ipak, s povremenim prekidima se bilježilo intenzivna borbena djelovanja u čitavome nizu borbenih zona – s ponešto smanjenim korištenjem bespilotnih letjelica zbog lošeg vremena, ali intenzivnim topničkim napadima te učestalim djelovanjem ruskog zrakoplovstva uz linije fronte (posebno izdaleka). Riječ je tu o dnevnim lansiranjem čak i do 100 teških planirajućih zrakoplovnih bombi, što navodno obuhvaća i do 60 posto svih ruskih zrakoplovnih djelovanja nad prostorom bojišta. Ukrajinski izvori tu posebno naglašavaju i nedavnu obnovu ruskih zračnih napada avionima Su-25 te borbenim helikopterima Ka-52, nakon manjeg zatišja u korištenju takve vojne tehnike.

image

Avdiivka

Marek M. Berezowski/Anadolu Via Afp

Na većini bojišnice bilježi se ruska borbena inicijativa. Na sjeveru Donbasa, istočno od Kupjanska, ona je održana rotiranjem agresorskih snaga, praćenim napadima na sela Sinkivka i Petropavlivka. No, ta djelovanja nisu dovela do promjena tijeka linije fronte baš kao ni ruski napadi zapadno od okupiranog grada Svatove (kod sela Stelmahivka), ili zapadno od okupiranog grada Kremina (gdje se bilježilo žestoko sukobljavanje pred ukrajinskom linijom Terni-Jampolivka-Torske, te po Serebrjanskim šumama jugozapadno od Kremine). Ponešto drugačije stanje bilježilo se oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje se (1) sjeverozapadno od grada nastavljaju ruski napadi od Bogdanivskog rezervoara na jugozapad prema ukrajinskom selu Bogdanivka, ali i (2) od nedavno osvojenog prigradskog sela Hromove (na zapadnom izlazu iz Bahmuta) po poljima prema zapadu te jugozapadu, ka selu Ivanivske. Baš je Ivanivske, selo smješteno jugozapadno od Bahmuta, na cesti T-0504 prema Kostjantinivki i ukrajinskom zaleđu, bilo iznimno važnom obrambenom točkom u vrijeme opsade Bahmuta – kada je i bilo obranjeno uz velike žrtve. Napadi koje Rusi zadnjih desetak dana izvode u tom smjeru (zapadno iz Bahmuta i jugozapadno iz Hromove) još nisu postigli ništa konkretnoga i izgleda da su stali na širim prilazima selu Ivanivske. Ipak, ta su događanja zacijelo vezala barem dio ukrajinskih branitelja (3) na prilazima svim onim položajima oslobođenim u zadnja tri mjeseca južno od Bahmuta – budući da je Ivanivske na sjevernom prilazu crti Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka, na kojoj svakodnevno traju iznimno žestoka kopnena sukobljavanja. Ondje agresori intenzivno nastoje nanovo prijeći trasu pruge Bahmut-Gorlivka, te borbu opet prenijeti u sama uništena sela Klišćivka i Andriivka – za sada bez mnogo uspjeha.

Slično je stanje dinamičnog balansa za sada primjetljivo i oko ukrajinske utvrde Avdiivka, na sjeverozapadnom prilazu okupiranom Donjecku – gdje agresori i dalje nastoje obrambene položaje zaokružiti formiranjem sjevernog i južnog kraka kliješta, dok istodobno branitelje fiksiraju pritiskom unutar te zone, po gradskim zonama same Avdiivke. Na prostoru „sjevernog kraka“, sjeverozapadno od Avdiivke, čulo se o manjem ruskom napredovanju u zoni dugoj oko 1,7 km između sela Stepove i koksare Avdiivka. Ondje je agresorima uspjelo prijeći prugu, ali ne i bitnije napredovati ili to sve iskoristiti kao odskočnu dasku za neke opsežnije lokalne napade. Jednaka je situacija i na prostoru „južnog kraka“ tih kliješta, u zoni otvorenih prostora sjeverno od okupiranih sela Vodjane i Opitne. Dok se ondje i dalje drže ukrajinska uporišta Tonenki i Severne (koja brane oko 7 km široki kanal kroz kojeg ide jedina cesta za opskrbu Avdiivke) – nema jasnih vijesti o stvarnome stanju navodnog pomaka od oko 3 km, kojeg su ruski izvori zadnjih tjedan dana spominjali sjeverno od sela Opitne pa do prvih predgrađa same Avdiivke. Iako je ondje bilo spomena jakim granatiranjima i bombardiranjima s ruske strane, ukrajinska strana do sada nije potvrdila ikakva povlačenja. Što se tiče stanja na krajnjem jugoistoku Avdiivke – ondje su ruske snage izgleda stale u okvirima nedavno osvojene male industrijske zone „Promka“, te ondje utvrđuju položaje i povremeno napadaju ukrajinske položaje u šumskome pojasu koji taj dio dijele od obližnjih stambenih predgrađa Avdiivke. Slično stanje izgleda da vlada i 18 km jugozapadno od Donjecka, na prostoru temeljito srušenog gradića Marinka. Iako se prošloga tjedna iz raznih izvora činilo kako je barem južni dio Marinke do kraja pao u ruke okupatora – tu se činjenicu zadnjih dana nije moglo nedvojbeno potvrditi, a opet se spominju i borbe u tom kompletno devastiranom prostoru pod snijegom.

image
Ozge Elif Kizil/Anadolu Via Afp

Takvo stanje povremenog sukobljavanja, ali bez bitnijih pomaka bojišnice bilježilo se i na prostorima uglavnom okončane ukrajinske ljetne ofenzive – (1) na granici Donjecke i Zaporiške oblasti, južno od Velike Novosilke, gdje se spominju borbe oko sela Prijutne i Staromajorske, te (2) te južno od Orihiva u Zaporižju. Ondje navodno ukrajinske snage i nadalje nastoje proširiti već oslobođeni prostor – zapadno od oslobođenog sela Robotine, te na istok i sjeveroistok prema okupiranom selu Verbove – dok ih u tome ometaju učestali ruski protunapadi. Načelno je tome slična i situacija na donjem toku Dnjepra, od Nove Kahovke prema Hersonu, gdje i dalje opstaju ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali rijeke. Dapače, zadnjih se dana opet čulo kako su oko sela Krinki ukrajinski marinci uspjeli simbolično proširiti slobodnu zonu – za koju je zapravo čudo da uopće opstaje, kao stalni trn u boku ruskih agresora na jugu Ukrajine.

Zračni napadi

Kako je već uobičajeno, gotovo svaki dan u Ukrajini kreće valovima ruskih napada kamikaza-dronovima (za sada s dodatkom tek ponešto raketnog oružja). Tako je u rano jutro subote 2. prosinca s Krima (rt Čauda) put Ukrajine bilo lansirano 11 dronova Shaheed-136/131 (10 srušeno u dolasku), dok se iz zračnog prostora okupiranog Zaporižja ispalilo i jednu krstareću raketu Kh-59 – koju je ukrajinski PZO srušio iznad regije Djepropetrovsk. Za uzvrat se kasno popodne čulo o ukrajinskom lansiranju dvije rakete sustava S-200, modificirane za gađanje kopnenih ciljeva (srušene iznad Azovskog mora), a onda i o slanju ukrajinskih bespilotnih letjelica na jugozapad – nad Krasnodarsku oblast u Rusiji.

Iduće noći, na nedjelju 3. prosinca, put Ukrajine je iz Primorsko-Ahtarska bilo lansirano 12 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (od toga njih 10 srušeno), te još jedna krstareća raketa, lansirana iz aviona nad ruskom regijom Belgorod – koja također, navodno nije dostigla cilj. Ipak, registrirane su bile eksplozije u okolici ukrajinskog grada Hmeljnicki, vjerojatno opet kod tamošnjeg vojnog aerodroma. Ponedjeljak 4. prosinca obilježilo je rusko lansiranje 23 kamikaza-drona s Krima (od toga njih 18 srušeno u dolasku), kao i rušenje još jedne rakete Kh-59 ispaljene iz zračnog prostora okupirane Hersonske oblasti. Za uzvrat, ukrajinske snage su proknjižile uspješan napad bespilotnom letjelicom na rusko skladište goriva u okupiranoj Luganskoj oblasti – što je rezultiralo velikim požarom i popriličnom štetom.

image
Anatolii Siryk/Nurphoto Via Afp

Konačno, utorak 5. prosinca je opet započeo ruskim lansiranjem 17 kamikaza-dronova iz dva pravca, sa sjevera iz oblasti Kursk, te s jugoistoka – iz Primorsko-Ahtarska.Od toga je 10 letjelica bilo srušeno u dolasku, za razliku od 6 raketa sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva koje su izgleda sve pogodile civilne ciljeve u Donjeckoj (Selidove u zaleđu Avdiivke) te Hersonskoj oblasti. Dio letjelica Shaheed završio je na krajnjem zapadu Ukrajine, gdje se knjižilo 3 udara u „infrastrukturni objekt“ blizu Lviva. Za uzvrat, Rusi su tog jutra imali posla s čak četrdesetak ukrajinskih bespilotnih letjelica – od kojih je navodno njih 22 bilo uništeno iznad Azovskog mora i Krima, a još njih 13 presretnuto (valjda sredstvima elektroničkog ratovanja). Nasuprot tome, iz današnjih ukrajinskih navoda moglo se čuti navode o nizu borbenih uspjeha, među ostalim i uništavanju radara Nebo-M i P-18 Terek na Krimu, te kontrolne komponente ruskog protuzračnog sustava Baikal-1M.

Ruske teme

Sve se to događa u vrijeme kada visoki ruski izvori navode da je ove godine, do 1. prosinca, oko 452 tisuće ljudi bilo regrutirano u vojsku po ugovoru i uvelike poslano na prostore ukrajinskog ratišta. Posebno je tu bio aktivan upis stanovnika Sevastopolja i Čečenije (od kuda je više od 30.000 boraca otposlano u Ukrajinu). No, uz sve to će u idućoj godini prema novome ukazu predsjednika Vladimira Putina od 29. studenog ove godine doći i do povećanja formacijske brojnosti stalnih pripadnika obrambenog sustava Ruske Federacije. Konkretno, ukupni sastav će porasti na 2.209.130 ljudi, uključujući tu i 1.320.000 baš djelatnog vojnog osoblja. Riječ je o postupnome porastu za 170.000 djelatnih vojnika, bez dodatne mobilizacije, temeljem dragovoljnog javljanja na službu po ugovoru. Ovakav se porast službeno opravdalo kako potrebama „Specijalne vojne operacije“, tako i navodnom prijetnjom od „širenja NATO saveza“ (s posebnim naglaskom na navodno jačanje NATO nuklearnog arsenala, kojem bi valjda protutežu trebalo raditi i svo to dodatno ljudstvo).

image

Vladimir Putin i Sergej Šojgu

Mikhail Tereshchenko/Tass/Profimedia/Mikhail Tereshchenko/tass/profimedia

Pri tome, dok se u rujnu ove godine čulo o ruskom novačenju Kubanaca za rat u Ukrajini, danas se moglo uočiti i poseban apel iz Nepala – da se njihove građane ne mami u ruske redove za rat u Ukrajini, te da se one već regrutirane pošalje kući. Naime, dok Nepal svojim građanima brani vojnu službu u stranim državama (osim u slučaju Indije i Velike Britanije), do 200 Nepalaca završilo je među ruskim agresorima u Ukrajini, barem 6 ih je ondje i poginulo, a jedan je u ukrajinskom zarobljeništvu. Malo su tu pomogla službena upozorenja na „visoke stope rizika povezanih sa službom u Oružanim snagama Ruske Federacije“ – dok su visoke plaće ispale ozbiljnim mamcem za takvo ljudstvo koje s turističkim ili studentskim vizama u režiji organiziranih mreža trgovaca ljudima stiže do Rusije i ukrajinskih bojišta.

Ukrajinski problemi

Iako se još nedavno od većine parlamentarnih stranaka čulo kako Ukrajina ne bi trebala u skoro ratno vrijeme ići u održavanje izbora – ipak ondje nagađanja o tome sve vidljivije počinju oblikovati unutarnjopolitičku scenu. I dok se pretežiti dio tamošnjih političara slaže kako bi u vrijeme rata trebalo zadržati nacionalno jedinstvo – ipak društvenom scenom sve intenzivnije odzvanjaju i politička sukobljavanja kakva se ondje nije moglo vidjeti od početka ruske agresije krajem lanjske veljače, pa sve do nedavno. I dok nije sporno da su osobe poput Oleksija Arestoviča ili Vitalija Klička skoro pa u neproglašenoj izbornoj trci, ponešto je drugačija situacija po pitanju načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine i tamošnjeg Vrhovnog zapovjednika, generala Valerija Zalužnog. Iako brojna ispitivanja javnog mnijenja Zalužnog stavljaju na sam vrh popularnih u Ukrajini, posve je nejasno da li i stvarno između njega i predsjednika Volodimira Zelenskog postoje neslaganja i svađe – koje bi čak Zelenskog, navodno, vodile raspisivanju predsjedničkih izbora pod uvjetom da Zalužni u njima ne sudjeluje. Naime, dok bi to možda moglo biti istina, treba imati na umu da je potenciranje tog osobnog sukoba i rivalstva već duže jedna od bitnih odrednica ruskih informativno-propagandnih djelovanja u Ukrajini. Baš jednako tako se izgleda ovih dana na tamošnjim društvenim mrežama pojavila i zloporaba osobnih podataka ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova – kojima se krenulo neovlašteno skupljati osobne podatke naivnih Ukrajinaca.

image

Volodimir Zelenski i Vitalij Kličko

/Afp

Naravno, pri svemu tome ostaje i posve nejasno tko bi Zalužnog zamijenio na čelu vojske u slučaju ulaska u politiku, baš kao što je nejasno i podrijetlo ustrajnih priča (jednako u Ukrajini, kao i u inozemstvu) koje govore o nizu dodatnih sukoba i neslaganja u preostalom dijelu vojnog vrha Ukrajine – gdje se svako malo nagađa o političkim favoriziranjima ili smjenama, do kojih ipak ustrajno ne dolazi. Naravno, u tom se kontekstu gleda i nedavne zabrane Petru Porošenku (bivšem predsjedniku i svojedobnom višestrukom ministru) da prvo poslovno putuje u Poljsku i SAD, a onda i u Mađarsku (gdje se čulo opravdanje iz obavještajnih krugova da bi njegov susret s Orbanom mogao u proruskim krugovima biti iskorišten protiv ukrajinske države i društva).

Ipak, zadnjih dana je postalo jasno nešto drugo, i to temeljem u subotu 2. prosinca objavljenog video materijala snimljenog iz bespilotne letjelice – kojim je dokumentiran bio pokušaj predaje dvojice ukrajinskih vojnika kod sela Stepove nedaleko Avdiivke u Donjeckoj oblasti. Nakon što su ostali bez streljiva, oni su se probali predati – na što su ih agresori ustrijelili. Dok je takvo ponašanje ratni zločin, iz ukrajinskih izvora se samo dan kasnije čulo da su ubojice ubrzo i sami stradali prilikom upada dodatnih ukrajinskih snaga na njihove položaje. Za to vrijeme se ostatak Ukrajine generalno priprema proslaviti nadolazeće kršćanske blagdane, i to po prvi puta u skladu s gregorijanskim kalendarom. U Kijevu će to značiti blagdanski ugođaj službeno otvoren za javnost od 6. prosinca (dan svetog Nikole) – iako bez masovnih priredbi te okupljanja, i uz policijski sat tijekom zimskog razdoblja od ponoći do 5 ujutro.

Pomoć saveznika

Dok se širok krug država načelno slaže da bi Ukrajinu trebalo podržavati, po riječima Jensa Stoltenberga, „i u dobrim, i u lošim vremenima“ – to obuhvaća ne samo suradnju u proizvodnji vojne opreme i streljiva (o kojoj će se 6. i 7, prosinca razgovarati u Washingtonu na „Prvoj ukrajinsko-američkoj konferenciji o proizvodnji oružja“), već i nastavak financijskog pomaganja te donacija.

Napomenimo da su u Sjedinjenim Državama od petka 1. prosinca u tijeku konzultacija na razini Senata o usuglašavanju paketa međunarodne pomoći kojeg je predsjednik Biden tražio za saveznice među kojima je i Ukrajina. Pri tome je oko 61 milijarda USD zacrtana za Ukrajinu navodno postala taocem neslaganja oko financiranja kontrole južne granice SAD i tamošnjih režima postupanja s migrantima (za koje se republikanci zalažu da budu maksimalno strogi, čak i preko razina prihvatljivih demokratima). Pri tome, već tijekom prošlog tjedna se zorno javnosti prikazalo da oko 90 posto za Ukrajinu izdvojenih sredstava zapravo ostaje u SAD, gdje se troši na proizvode domaće vojne industrije, kojima se u skladištima nadomješta roba poslana put Ukrajine. Riječ je o 117 proizvodnih linija u najmanje 31 saveznoj državi i 71 američkom gradu – gdje je Pennsylvania tako primila 2,36 milijardi USD, Texas 1,45 milijardi USD, a Arizona oko 2,2 milijarde, iako su značajni udjeli njihovih kongresnih zastupnika iz nekih političkih principa glasali protiv takve pomoći. Dapače, u svjetlu aktualnih neslaganja, kako u Senatu tako i u Zastupničkom domu Kongresa – iz Bijele kuće se početkom ovoga tjedna otposlalo i posebno pismo s jasno istaknutom činjenicom kako će do sada izdvojena sredstava za Ukrajinu isteći do kraja ove godine, što bi Ukrajinu moglo „baciti na koljena“, o čemu je danas američke senatore video-vezom na zatvorenom izlaganju detaljnije informirao i sam ukrajinski predsjednik Zelenski.

image

Joe Biden

Mandel Ngan/Afp

Malen doprinos nastavku ukrajinske obrane od ruske agresije dat će i simbolična njemačka donacija objavljena u subotu 2. prosinca (među ostalim 3.840 granata 155mm, 4 tegljača MAN HX81 s prikolicama, 5 raznih vozila, 25 laserskih daljinomjera te 15 snajperskih pušaka sa streljivom), dok će još gomila ugovorene vojne robe biti namjenski proizvedena za Ukrajinu, ali s rokovima isporuke do kraja bilo iduće ili čak 2025. godine. Do tada se iz Velike Britanije čulo o neposrednom slanju dodatne pošiljke vođenih projektila Martlet za borbu protiv dronova, iz Kanade bi trebalo stići oko 9 milijuna komada pješačkog streljiva i oko 11.000 jurišnih pušaka – a SAD navodno u Grčkoj za Ukrajinu kupuju 50.000 granata kalibra 105mm, 20.000 granata kalibra 155mm i 5.000 granata kalibra 203 mm za ukupno oko 47 milijuna USD. Sve bi to trebalo barem privremeno zasladiti činjenicu kako će odavna obećane modificirane američke zrakoplovne bombe „Ground Launched Small Diameter Bomb“ (GLSDB) do Kijeva stići tek nagodinu, baš kao najvjerojatnije i stotinjak prastarih rabljenih oklopnjaka BTR-60 iz Bugarske – o čemu je u Sofiji prvo bio postignut načelni konsenzus, da bi onda u ponedjeljak 4. prosinca sve zaustavio inače proruski predsjednik Rumen Radev ulaganjem veta kojeg parlament tek treba preglasati.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:50