U petak 18. rujna preminula je sutkinja Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država Ruth Bader Ginsburg. Kao tek drugu ženu u povijesti na poziciju u najvišem sudu SAD-a 1993. nominirao ju je tadašnji predsjednik Bill Clinton, a njezino imenovanje potvrdio je američki Senat većinom od 96 glasa “za” i samo 3 “protiv”. U sljedećih 27 godina Ginsburg je postala jedna od najznačajnijih i najprepoznatljivijih sutkinja Vrhovnog suda, a posljednjih desetak godina bila je i najstariji član liberalnog krila na sudu na kojem prevagu trenutačno imaju konzervativci.
Dobar glas Ginsburg je stekla još 70-ih godina kao odvjetnica koja je pred Vrhovnim sudom izborila nekoliko važnih pobjeda za jednakopravnost žena u odnosu na muškarce. Kao sutkinja, bila je postojani glas progresivaca u slučajevima koji su se ticali prava na pobačaj, istospolnih brakova, glasačkih prava, zdravstvene zaštite i brojnih drugih pitanja o kojima se u Americi vode žustre rasprave.
Posljednja želja
No, cijela karijera popularne sutkinje, koja je u svojim poznim godinama stekla status liberalne ikone i zabavni “Notorius RBG” nadimak, ostala je zasjenjena činjenicom da je umrla. Jedva je prošlo nekoliko sati otkad je odjeknula vijest da je preminula, a glavna tema gotovo svih američkih i dobrog dijela svjetskih medija bila je - tko će nominirati njezina nasljednika. Toga je bila svjesna i sama Ginsburg čija je posljednja želja bila, prema riječima njezine unuke, “da je ne zamijene prije nego što se imenuje novi predsjednik”.
Jasno je i zašto.
Naime, Vrhovni sud SAD-a iznimno je važna institucija s devet sudaca koji se imenuju na doživotni mandat. Tih devet sudaca godišnje prosječno sasluša stotinjak predmeta, u kojima odlučuju o spornim zakonima i presudama nižih sudova, sukobima između saveznih država i federalne vlasti, ali i konačnim žalbama na smrtne kazne. Vrhovni sud je i konačna instanca koja odlučuje o rezultatima izbora, bude li za tim potrebe, što se i dogodilo u slučaju Bush v. Gore 2000. godine.
Konačno, mišljenja sudaca često stvaraju presedane kojima se usmjeravaju odluke drugih sudaca u sličnim predmetima. Samo u proteklom desetljeću Vrhovni sud je donio nekoliko prijelomnih odluka kojima je oblikovao politički i društveni život u SAD-u, bilo da je riječ o gay brakovima, zadržavanju prava na pobačaj, ObamaCareu ili financiranju predizbornih kampanja.
Kad je u pitanju postupak imenovanja na Vrhovni sud, američki ustav je jasan. Suce nominira predsjednik SAD-a, a njihovo imenovanje potom potvrđuje Senat običnom većinom. No, kako je preostalo još samo 40-ak dana izbora na kojima će Amerikanci, među ostalim, birati i predsjednika, postavilo se pitanje treba li Trump biti taj koji će nominirati novog suca ili sutkinju. Ili to treba biti osoba koja će pobijediti na izborima, dakle Joe Biden ili Trump u svojem drugom mandatu.
Budući da Trumpu aktualni mandat još nije istekao, s pravne strane ne postoje nikakve prepreke da nominira novu osobu na Vrhovni sud. No, to prije četiri godine nije spriječilo vođu republikanske većine u Senatu Mitcha McConnella da doslovno izmisli “pravilo” da predsjednik ne može nominirati novog suca ili sutkinju u posljednjoj godini svojeg mandata.
Te 2016. sredinom veljače preminuo je jedan drugi velikan Vrhovnog suda, Antonin Scalia, koji je među američkim konzervativcima uživao status ikone jednako kao što ga je i Ginsburg imala među liberalima (Scalia i Ginsburg su unatoč ideološkim razlikama bili veliki prijatelji, a dijelili su i veliku ljubav prema operi). Predsjednik je bio demokrat Barack Obama, a većinu u Senatu, kao i danas, imali su republikanci.
Osam preostalih sudaca na Vrhovnom sudu bili su pak ravnomjerno podijeljeni po ideološkim linijama - po četiri na strani konzervativaca i liberala. Scalijinom smrću demokratima se otvorila prilika da imenovanjem suca čija stajališta odgovaraju njihovim preferencijama, preuzmu većinu na tom sudu.
Unatoč otvorenim najavama McConnella da senatski odbor za sudstvo neće ni saslušati kandidata kojeg Obama predloži za Vrhovni sud, predsjednik je nominirao suca Merricka Garlanda. Riječ je o uglednom i provjerenom sucu i kandidatu koji je po stajalištima bio mnogo bliži centru nego liberalnom krilu, čime je Obama naznačio republikancima da je spreman na kompromis. Oni su u Senatu svejedno blokirali Garlandovo saslušanje sve do izbora.
Istodobno, stranka se okupila oko Donalda Trumpa kao svojeg kandidata za predsjednika, a one u svojoj bazi koji su imali bilo kakve dvojbe oko glasanja za njega, galvanizirali su porukama u stilu “možda njega ne volite, ali mislite na Vrhovni sud”. Godinu dana sud je funkcionirao s osam sudaca, Trump je pobijedio na izborima, a potom nominirao Neila Gorsucha, konzervativnog suca po “Scalijinu kalupu”. Senat ga je potvrdio.
No, četiri godine kasnije pravila igre za McConnella i republikance u Senatu su se najednom promijenila. Ovaj put nije važno što je preostalo samo 40 dana do izbora. Budući da je Trump tijekom svojeg mandata imenovao dva suca (Gorsuch i Brett Kavanaugh), konzervativci su imali većinu od 5 naprema 4 na Vrhovnom sudu. Smrt Ruth Bader Ginsburg otvorila je republikancima šansu kakvu nisu imali desetljećima - da tu većinu podebljaju na 6-3.
Beskrupulozni McConnell brzo je modificirao vlastiti argument od prije četiri godine. Ovaj put sve je drukčije, rekao je, jer sada Bijelu kuću i većinu u senatu drži ista stranka.
- Amerikanci su 2016. i 2018. na izborima održali našu većinu u Senatu jer smo se obvezali raditi s predsjednikom Trumpom i podržavati njegovu politiku, osobito njegova imenovanja na federalne sudove. Mi ćemo svoje obećanje opet održati. Osoba koju predsjednik Trump nominira dobit će priliku da je potvrdimo u Senatu - poručio je McConnell u izjavi samo nekoliko sati nakon objave da je preminula Ginsburg.
Među demokratima je kraće vrijeme trajala nada da će, zbog nadolazećih izbora, neki od republikanaca u Senatu okrenuti leđa lideru većine. Te su se spekulacije rasplinule za tri dana. Naime, da bi imali većinu koja može blokirati imenovanje, demokratima su bila potrebna još četiri senatora na njihovoj strani, jer je trenutačno odnos u Senatu 53 republikanca naprama 47 demokrata (u slučaju da glasanje bude 50/50 svojim glasom presuđuje potpredsjednik Mike Pence).
Samo su senatorica s Aljaske Lisa Murkowski i senatorica iz Mainea Susan Collins, koja je usred vrlo teške utrke za reizbor u republikancima nesklonoj državi, poručile da neće glasati za kandidata za Vrhovni sud prije održavanja izbora. Svi ostali brzo su se priklonili stranačkoj stezi, makar pritom otvoreno pogazili vlastita obećanja koja su dali prije samo nekoliko mjeseci.
Trumpu je preostalo da javno obznani ime kandidatkinje koju će nominirati za sud, a obećao je da će to učiniti ove subote. Ne bude li nepredviđenih okolnosti, izvjesno je da će prije izbora u studenome Senat potvrditi nominiranu osobu i popuniti ispražnjeno mjesto RBG, a Trump će zaokretom Vrhovnog suda prema udesno ostaviti možda najjači pečat iz svojeg mandata.
No, time se otvara i nekoliko ključnih pitanja koja bi mogla utjecati ne samo na brojne sudske presedane, nego i na dugoročnu kompoziciju Vrhovnog suda i smjer u kojem će se američka politika kretati u sljedećim desetljećima.
Za početak, jasno je da se drastično mijenja odnos snaga na sudu. Trump je obećao da će nominirati ženu, a kako je već ranije objavio listu osoba koje će razmatrati u slučaju da se isprazni mjesto, američki su je mediji sveli na četiri kandidatkinje - Amy Coney Barret, Barbaru Lagou, Allison Jones Rushing i Joan Larsen.
Iako nitko ne može jamčiti kako će se sudac ili sutkinja ponašati jednom kad budu imenovani, dosadašnje karijere spomenutih žena sugeriraju da bi s njima u klupi Vrhovni sud ideološki skrenuo oštro udesno. Analitičari na portalu FiveThirtyEight pregledali su sva imenovanja u proteklih 70-ak godina i zaključili da će zamjena za Ginsburg biti jedan od tri najveća ideološka preokreta na sudu od 1953. godine naovamo. Konzervativci će dobiti čvrstu većinu, a “ideološki centar” suda više neće biti aktualni predsjednik suda John Roberts, koji se u nekoliko važnih odluka znao prikloniti liberalnom krilu, nego znatno konzervativniji Gorsuch ili Kavanaugh.
To, pak, znači da bi se neka od ključnih ideoloških pitanja koje dijele Ameriku mogla razriješiti na način koji bi mogao zgroziti bilo dio, bilo većinu Amerikanaca. Konzervativni aktivisti desetljećima sanjaju o tome da sruše presedan u predmetu Roe v. Wade koji štiti pravo žena na pobačaj, što bi sada postala realna mogućnost. Opseg prava na nošenje oružja vjerojatno bi se još proširio, Obamin Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi (ObamaCare) vjerojatno bi bio srušen, a i prvo istospolnih parova na brak našlo bi se u velikoj opasnosti.
Konačno, s obzirom na pandemijske okolnosti u kojima će se odvijati izbori 3. studenoga, i u kojima zbog velikog broja glasačkih listića koji će se slati poštom rezultati vjerojatno neće biti odmah jasni, moguće je da će Vrhovni sud odlučivati o pobjedniku izbora. Tome se očito nada i predsjednik Trump (koji zaostaje u anketama) jer je tu mogućnost istaknuo kao svoju ključnu motivaciju da popuni ispražnjeno mjesto sutkinje Grinsburg.
Zanimljive ankete
Ovo nije jedini način na koji bi imenovanje nove sutkinje moglo utjecati na izbore. Amerikanci 3. studenoga uz predsjednika biraju i 35 senatora, svih 435 članova Zastupničkog doma u Kongresu i 11 guvernera. Prema zadnjim anketama gotovo je sigurno da će demokrati zadržati većinu u Zastupničkom domu, a republikanci bi osim Bijele kuće mogli izgubiti i većinu u Senatu.
Čak 23 mjesta u Senatu o kojima se odlučuje u studenome trenutačno drže republikanci. Mnogi od njih su u vrlo neizvjesnim utrkama i moguće je da demokrati preotmu dovoljan broj mjesta da nakon 2014. godine opet vrate Senat pod svoju kontrolu. A smrt sutkinje i ekspresno imenovanje nove, koje Trump i McConnell žele provesti, snažan su signal onim uspavanim demokratima koji možda ne bi izašli na izbore, bilo da su uvjereni u pobjedu ili nisu impresionirani svojim kandidatom/ima. Uostalom, samo 28 sati nakon što je objavljena smrt sutkinje Ginsburg demokratskim kandidatima i organizacijama slilo se gotovo 94 milijuna dolara, što pokazuje da su se donatori znatno galvanizirali.
Najveće promjene
Nadalje, iako biračima koji gravitiraju centru imenovanja u Vrhovnom sudu nikad nisu bila takav poticaj kao na primjer religioznoj desnici, moguće je da će neki od njih kazniti licemjernost republikanskih senatora koji su 2016. mjesecima hladno odbijali Obamina kandidata, a sada jedva čekaju da potvrde Trumpovu kandidatkinju u mjesec dana. Što se tiče predsjedničkih izbora, s obzirom na ionako veliku polariziranost birača kad su u pitanju Biden i Trump, malo je realno da će se njihova stajališta znatno mijenjati.
Najveće promjene koju bi imenovanje nove sutkinje moglo potaknuti ovise o rezultatima gore spomenutih izbora. Nakon četiri godine Trumpove administracije postalo je savršeno jasno da se republikanci ne ustežu od poteza kojima zadržavaju moć. Stoga, pobijedi li Biden, a demokrati potvrde većinu u Zastupničkom domu i osvoje Senat, njihova bi agenda mogla ići k tome da republikancima srežu utjecaj, makar to zahtijevalo i neke korjenite promjene.
Tako su proteklog tjedna neki demokratski senatori, poput Eda Markeyja iz Massachusettsa, počeli otvoreno zazivati povećanje broja sudaca na Vrhovnom sudu. Taj postupak ne bio bez presedana. Tijekom 19. stoljeća veličina Vrhovnog suda više se puta mijenjala, a da bi do promjene došlo, Kongres jednostavno mora donijeti zakon kojim će to učiniti.
Uostalom, prije četiri godine zbog blokade Garlanda u Senatu više od godinu dana na Vrhovnom sudu sjedilo je samo osam sudaca. Ako bi se Biden odlučio na tu opciju, a Kongres ga podržao, tada bi demokrati mogli dodati dva, četiri ili čak šest liberalnih sudaca i time promijeniti odnos snaga.
Taj potez nije bez rizika. Trpanjem sudaca u Vrhovni sud narušio bi se autoritet i prestiž koji ta institucija uživa u javnosti, ali i među pravnicima. Nije nezamislivo da bi neki konzervativni zakonodavci, a možda čak i suci, odluke takvog suda ignorirali ili čak otvoreno odbijali. Na kraju, otpor bi sasvim sigurno došao i od većine, a možda i svih imenovanih sudaca.
Treba podsjetiti da je još 1930-ih predsjednik Franklin Delano Roosevelt razmatrao povećanje Vrhovnog suda (nakon što su mu srušili brojne zakonodavne prijedloge) pa je naišao na oštro i javno protivljenje i sudaca i Kongresa.
Konačno, smrt Ginsburg poslužila je i kao poticaj demokratima da ožive svoj prijedlog o povećanju broja saveznih država s 50 na 52. Nakon što je postalo evidentno da će ih republikanci preglasati u Senatu po pitanju imenovanja zamjene za Ginsburg, demokratski senatori počeli su razmatrati ideju da Portoriko i Distrikt Kolumbije (Washington D.C.) “podignu” na razinu saveznih država i tako dobiju još četiri senatora.
S obzirom na demografski sastav i političke preferencije potencijalnih birača iz D.C-a i Portorika, ti bi senatori gotovo sigurno bili iz redova demokrata te bi republikancima na svakim sljedećim izborima bilo teže vratiti izgubljenu većinu. I ovaj bi potez također naišao na brojne zapreke - od toga da bi pretvaranje D.C.-a u saveznu državu moglo čak biti protivno ustavu, do toga da u Portoriku nema konsenzualne podrške takvoj inicijativi.
Kako se god ova političko-pravna zavrzlama u SAD-u na kraju odigrala, do nje ne bi ni došlo kad bi McConnell i republikanci igrali po “pravilima” koje su izmislili prije četiri godine. Ili da barem poštuju posljednju želju Ruth Bader Ginsburg i ne zamijene je prije nego što prisegne novi predsjednik.