Krajem siječnja u elitnom je klubu konzervativne stranke, kao i svake godine, svečano obilježena Burn’s Night (Večer Roberta Burnsa). Ova proslava u spiritualnom domu svih torijevaca na prvi pogled nije neobična: zajedništvo Engleza i Škota traje više od tri stoljeća i, kako je istaknuo David Cameron, najčvršće je partnerstvo u povijesti svijeta. No, dok se u Cameronovu omiljenom klubu obilježavala večer u čast Robertu Burnsu, britanski premijer odgovarao je na pitanja o mogućoj samostalnosti Škotske. Istodobno je u škotskom parlamentu Holyrood prvi ministar Škotske , Alex Salmond, iznio detalje o referendumu. Pitanje koje želi postaviti Škotima ne može biti jednostavnije: “Slažete li se s time da Škotska treba biti samostalna država?” Ono što donosi zaokruženi odgovor “da” ne može biti kompleksnije.
Brak iz računa
Harmonični brak iz računa nakon 305 godina uznemirili su izborni rezultati u Škotskoj, prema kojima je Škotska nacionalna stranka (SNP) osigurala većinu u škotskom parlamentu. Nevolja, barem za unioniste, jest u tome što su Škoti, glasajući za SNP, indirektno glasali za samostalnu Škotsku. Naime, manifest stranke je izrazito nacionalistički, s imperativom samostalnosti. Manje od godinu dana nakon povijesne pobjede škotskih nacionalista Salmond je iznio svoj zahtjev za referendum o samostalnosti Škotske, koji bi trebao pred Škote doći na ljeto 2014. godine. Odabir datuma nije slučajan - poklapa se sa 700. godišnjicom bitke u Bannockburnu, ključne u škotskim ratovima za samostalnost. Simbolika je jasna.
Britanski premijer David Cameron smatra da referendum treba organizirati Westminster, britanski parlament, jer je glavno tijelo Kraljevstva. Salmond to smatra još jednim nastojanjem da Britanci nametnu svoju volju i inzistira na škotskom referendumu organiziranom u Škotskoj.
Važnija tema
U Londonu većina Engleza odmahuje rukom i sve to smatra promotivnim aktivnostima SNP-a. U Škotskoj je, čini se, referendum važnija tema. - Sigurni smo da bi samostalnost bila mnogo bolja opcija za Škotsku - izjavila je za Jutarnji list Christina McKelvie, SNP-ova zastupnica i voditeljica europskog odbora pri škotskom parlamentu. - Glasajući za nas, Škoti su se izjasnili. Ovo je škotski pokret i svima nam je dosta da nam Westminster govori što nam je činiti. Samo Škoti znaju što je u najboljem interesu za Škotsku - ističe McKelvie. Dodaje da bi Škotska bila “socijalno demokratskija” država, bogatija i otvorenija svijetu.
Christina McKelvie tvrdi da su Škoti izuzetno nezadovoljni odnosom Westminstera prema EU.
- Westminster pregovara s EU i donosi odluke koje često nisu u interesu Škotske. Mi, za razliku od Engleza, ne osjećamo napetost prema Europi. Štoviše, u Europi oduvijek vidimo našeg prijatelja. Da se osamostalimo, naš odnos s EU bio bi proaktivniji - objašnjava McKelvie.
Na moje pitanje osjećaju li se Škoti više kao Britanci ili kao Europljani, McKelvie odgovara: - Škoti se najprije osjećaju kao Škoti, a potom kao građani svijeta.
Britansko otočje ne spominje. Cameron bi bio povrijeđen. Kraljica Elizabeta II. još i više. Njeno omiljeno odmorište škotski je dvorac Balmoral. Način na koji Salmondovi istomišljenici vide samostalnu Škotsku mogao bi se opisati kao otočna verzija Norveške. “Škotska nafta” jedan je od najglasnijih pojmova SNP-ova manifesta. U teoriji, Škotska bi mogla živjeti samo od izvora nafte jer, geografski, 90 posto područja britanskih naftnih izvora pripada Škotskoj. Ostatak bogatstva u samostalnu bi Škotsku dolazio od trgovine - samo prodaja škotskog viskija donosi tri milijarde funti godišnje.
Samostalna budućnost
Salmondovi Škoti svoju samostalnu budućnost vide u ekspanziji jednakoj početnoj formuli “keltskog tigra” - vrtoglavim rastom irske ekonomije u razdoblju od 1995. do 2007. No, neki upozoravaju da bi sudbina “keltskog tigra” bila upravo ono što bi naposljetku dočekalo i Škotsku.
Prema nedavnom ispitivanju, 61 posto svih građana Ujedinjenog Kraljevstva smatra da Škoti trebaju imati pravo na referendum. Njih 37 posto podržava samostalnost Škotske, 39 posto se protivi, a 24 posto nije sigurno. Uzorak oslikava odgovor koji dobivam kada Britance pitam za mišljenje o budućnosti Škotske. Mnogi odgovaraju instinktivno, bez jasne računice, nacionalnim nabojem koji navodi većinu ljubitelja nogometa u Škotskoj da navijaju za sve, samo ne za Engleze. U idealnom scenariju, Škotska bi bila država izobilja s nekim pogodnostima susjedne krune. Na takav scenarij kakav unionist mogao bi parafrazirati velikog Škota, oca političke ekonomije Adama Smitha, te ga opisati kao “slučaj u kojemu maštu kvare činjenice”.
Torijevci: Neka onda uzmu i dugove
- Samo neka odu ako žele i neka ponesu svoj dio dugova, a ostave nam milijarde koje trošimo na njihovu socijalnu pomoć. No, oni ne znaju što govore, odluke donose instinktivno, a ne sa zdravim razumom - komentirao je jedan torijevski zastupnik u parlamentu.
Istina, gledano isključivo sa stranačke perspektive torijevaca, eventualno napuštanje Škota iz redova parlamenta bilo bi pogodno za torijevce. Naime, budući da su u britanskom parlamentu Škoti uglavnom laburisti, njihov odlazak donio bi torijevcima mogućnost većine u parlamentu u kojemu sada nastupaju unutar koalicije s liberalnim demokratima. Ipak, stvari nisu tako jednostavne. David Cameron, čiji je djed bio Škot, naglasio je da referendum mora biti “fer, legalan i odlučujući”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....