Kad je Giorgia Meloni prvi put došla na vlast u Italiji pretprošle godine, zapadne su elite gajile sumnje u vezi s premijerkom koja je nekoć iskazivala divljenje prema fašizmu.
No, dvije godine kasnije za ovu krajnje desnu političarku može se reći da je napravila pravi politički podvig. Meloni je uvjerila zapadne čelnike da je nepokolebljiva u potpori Ukrajini u njezinoj borbi protiv Rusije, a svoju svoju je respektabilnost iskoristila da zauzme vodeću poziciju u europskim desničarskim redovima.
Upravo je pritisak Meloni, između ostalih desničarskih vođa, natjerao Bruxelles da stavi na led planirana ograničenja uporabe pesticida i smanji svoj klimatski paket. Pritisak Meloni je također u velikoj mjeri promijenio stajalište Europe o migraciji - umjesto fokusiranja na azil i redistribuciju među državama EU-a, ono se sada kreče prema plaćanju trećim zemljama da zadrže migrante izvan granica europskog bloka.
Također, i dalje ima tih, ali snažan utjecaj na ključne političare EU-a, poput predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Meloni u nedjelju ide u Egipat kako bi bila uz von der Leyen dok potpisuje sporazum o migraciji prema kojem će EU platiti Kairu čak 7,4 milijarde eura za potporu vladinim financijama i suzbijanje migracija. A kao znak Meloninog utjecaja i njezine ključne uloge u oblikovanju desnog pomaka EU-a prema migracijama, ali i političkog oslanjanja von der Leyen na nju, ona će ponovno biti prisutna na potpisivanju takvog sporazuma nakon sličnog putovanja u Tunis prošle godine.
Ipak, uza sve to, kako u svojoj opsežnoj analizi navodi Politico, ona ima još puno prostora za rast. U lipnju se održavaju europski izbori koji će vjerojatno rezultirati povećanjem desničarske kvote u Europskom parlamentu, barem sudeći prema rezultatima anketa. Talijanska premijerka želi postati duhovni vođa tog bloka, kako bi gurala Bruxelles udesno u svemu, od migracijske politike do ‘Green Deala‘, ambicioznog paketa klimatskih zakona koji za desnicu predstavlja ‘crvenu krpu‘.
Meloni Trumpu kao Margaret Thatcher Ronaldu Reaganu
Ipak, kritičari ukazuju na rupe u ukupnom utjecaju Meloni na svjetskoj sceni. Primjerice, unatoč nekim optimističnim napisima i tvrdnjama, talijansko gospodarstvo zapelo je u ‘drugoj brzini‘, što slabi vjerodostojnost Rima po pitanju donošenja velikih političkih odluka. Također, unatoč trenutačno lošem stanju francusko-njemačkih odnosa, Pariz i Berlin strukturalno još uvijek određuju tempo europske politike, a Poljska s Donaldom Tuskom kao premijerom postaje sve važniji igrač.
Protivnici politike Giorgie Meloni u Italiji također upozoravaju da njezina vlada koristi kampanju protiv surogat trudnoća kako bi potiho narušila prava LGBTQ+ osoba. "Kao što se može očekivati od konzervativca tipa ‘Bog, domovina i obitelj‘, Meloni i njezina stranka odavno su neprijateljski raspoloženi prema napretku po pitanju jednakosti LGBTQ+ osoba u području obiteljskog života, gorljivo se protiveći istospolnom roditeljstvu", napisao je britansko-talijanski istraživač Andrea Carlo prošle godine u tekstu za Politico.
U studenom će, pak, američki birači birati između sadašnjeg predsjednika Joea Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa. Ako pobijedi Biden, Meloni može nastaviti odnos s Bijelom kućom koji i Rim i Washington opisuju pozitivnim. Ako, pak, pobijedi Trump, mogla bi profitirati od mjeseci diskretnih napora da pridobije Trumpovu republikansku MAGA desnicu i postane njihov europski saveznik koji je manje toksičan od mađarskog premijera Viktora Orbána - neka slobodna analogija bi mogla biti da bi Meloni tada Trumpu bila ono što je Margaret Thatcher bila Ronaldu Reaganu. "Ona je u Italiji daleko najbliži političar Trumpu", navodi talijanski politički analitičar Marco Damilano. A na europskoj razini, kako kaže, njezina bi vlada bila najbolje pozicionirana za izgradnju veza s Trumpovom administracijom.
Unatoč nedavnom izbornom porazu na Sardiniji, Meloni ima 41 posto potpore birača, što je nevjerojatno velika podrška za talijanskog premijera nakon dvije godine na dužnosti. Pitanje je, pak, što će ona učiniti sa svojim političkim kapitalom i hoće li ostati vjerna proukrajinskom i pro-NATO taboru u slučaju da se Trump vrati u Bijelu kuću, a ona postane vođa europske desnice.
Za sada se Meloni pokazala osobito vještom u talijanskoj diplomatskoj tradiciji sjedenja na dvije stolice. Umjesto da postane europski ‘bauk‘ u stilu Orbána, Meloni je ostala dio ekipe i u posljednje dvije godine stekla sve veći utjecaj na politiku EU-a. Upitan koji ishod američkih predsjedničkih izbora bi preferirao, Nicola Procaccini, jedan od predvodnika Melonine frakcije u Europskom parlamentu, rekao je: "Nadamo se da će Trump pobijediti". No, tu je izjavu brzo nadogradio: "Ali naravno da je Giorgia čelnica talijanske vlade i ima jako dobar odnos s predsjednikom Sjedinjenih Država Joeom Bidenom".
Uzorna učenica koja je šarmirala Orbana
Tabor talijanske premijerke pokušava biti na obje strane. S jedne strane, Meloni čini mnogo toga kako bi osigurala da njezina proukrajinska i pro-NATO agenda bude uredna, pa je tako putovala u Kijev na drugu godišnjicu ruske invazije u veljači i bila je domaćin specijalnog okupljanja zemalja skupine G7 s fokusom na pitanje Ukrajine istog mjeseca. S druge strane, daje sve od sebe da se dodvori antiukrajinskim republikancima MAGA pokreta gradeći veze s Trumpovim taborom putem članova svoje krajnje desne stranke Braća Italije koji imaju sjedište na Floridi.
Njezin tabor naporno radi na izgradnji veza s Trumpovim okruženjem u Sjedinjenim Državama. "Kao čelnica velikog europskog gospodarstva, ona bi bila referentna točka za Trumpa u Europi", ustvrdio je Andrea di Giuseppe, zastupnik Braće Italije sa sjedištem u SAD-u, koji je zadužen za komunikaciju s američkim republikancima.
Melonina otvorenost prema Trumpu zasigurno će produbiti sumnju među najvjernijim ukrajinskim saveznicima u Europi u vezi s njezinim dugoročnim pozicioniranjem, osobito nakon što je iscurilo u javnost kada se prošlog studenog žalila na "umor od Ukrajine" u telefonskom razgovoru kada je mislila da razgovara s afričkim vođom, a zapravo je bila žrtva podvale.
No, usred sukoba između Bruxellesa i Budimpešte u vezi pomoći Ukrajini, Meloni je bila ta koja je pomogla uvjeriti Orbána da potpiše paket pomoći vrijedan 50 milijardi eura, što je postigla zahvaljujući višemjesečnoj ‘ofenzivi šarma‘ kako bi odobrovoljila buntovnog mađarskog premijera. Meloni je bila i glavna gošća na Orbánovom okupljanju konzervativaca u Budimpešti prošlog rujna. Dvoje čelnika su nakon toga objavili zajedničku izjavu u kojoj se osuđuje ruska agresija u Ukrajini, što je također dokaz njezina utjecaja na Orbana.
Oni koji su se pomno bavili djelovanjem Giorgie Meloni ukazuju na ključnu razliku između nje i ljudi poput Orbána ili bivšeg poljskog premijera Mateusza Morawieckog. Ona je odlučna u tome da ne prijeđe ‘crvene linije‘ europskog bloka u pogledu vladavine prava i da ne ostavi dojam nelojalnosti poretku NATO-a koji predvode SAD.
Kada se tome doda njezino znanje stranih jezika, koje je superiornije onom mnogih njezinih prethodnika, te njezin pobjednički, neformalan način ponašanja na međunarodnim sastancima - poznata je po tome što poput učenika stavlja svoju pernicu ispred sebe tijekom okupljanja lidera, jano je zašto se smatra vještom diplomatkinjom.
Ursulini putevi vode u Rim
Ako von der Leyen dobije podršku za drugi mandat, najvjerojatnije će imati posla s Europskim parlamentom u kojem će desničarske stranke imati znatno više mjesta nego tijekom trenutačnog saziva i gdje će Meloni vjerojatno ponovno igrati presudnu ulogu. Čini se tako da će utjecaj Meloni u vezi pitanja kojima će EU baviti u nadolazećim mjesecima samo rasti, a von der Leyen će trebati njezinu potporu kako bi stekla kvalificiranu većinu među ostalim 26 čelnika članica EU-a za potporu za drugi mandat.
Kao članica najveće grupacije u Europskom parlamentu, Europske pučke stranke (EPP), von der Leyen će vjerojatno imati automatsku potporu 12, možda i 13 konzervativnih čelnika, ako Mariya Gabriel postane premijerka Bugarske prije europskih izbora. Kako bi dosegnula prag od 15 zemalja za kvalificiranu većinu, trebat će joj potpora još najmanje dvoje čelnika koji nisu članovi EPP-a. Prema operativcu EPP-a koji je želio ostati neimenovan, dvoje čelnika na čiju će se potporu von der Leyen najvjerojatnije osloniti da prijeđe prag su češki premijer Petr Fiala i upravo Meloni.
Zbog toga von der Leyen toliko često pohodi Rim. Bila je tamo dva puta tijekom 2023. i jednom početkom ove godine - dva puta u Emiliji Romagni i jednom na Lampedusi, žarišnoj točki za migrante koji dolaze brodovima sa Sicilije, a tu je i više susreta jedan na jedan na marginama međunarodnih konferencija. "Meloni je neizbježna ako von der Leyen želi biti sigurna da osvoji kvalificiranu većinu u Vijeću", ističe informirani operativac EPP-a. "Stalna putovanja u Italiju govore sve".
Iako Melonina desničarska stranačka grupacija neće biti najveća u Europskom parlamentu - to će vjerojatno ostati EPP - ona se sve više percipira kao ideološki pokretač koji EPP pomiče udesno. Poput von der Leyen, predsjednik EPP-a Manfred Weber također se ‘umiljavao‘ Meloni tijekom niza sastanaka jedan na jedan, šireći priču da bi talijanska premijerka mogla ponuditi da se pridruži toj konzervativnoj grupi.
No, u EPP-u odbacuju mogućnost da se Meloni službeno pridruži njihovoj grupi, ali nema zabrane protiv ‘ad hoc‘ saveza s konzervativnim blokom, što je ideja koju Procaccini, kao supredsjedatelj grupe, čini se, prihvaća. "Svakodnevno razgovaram vrlo iskreno s Manfredom Weberom", rekao je on. "Imamo puno dodirnih točaka s EPP-om. Imamo i zajedničku strategiju. Većina u Europskom parlamentu nije ista kao u nacionalnim parlamentima - može se mijenjati sa svakim glasovanjem".
Neformalni vođa svega desno od EPP-a
Meloni bi također mogla predsjedati znatno većom grupom europskih konzervativaca i reformista (ECR), a ako se pridruži Orbánova stranka Fidesz, koja je izbačena iz EPP-a 2019 godine, dovela bi sa sobom najmanje 12 zastupnika. S Fideszom na svojoj strani, Meloni - kao čelnica zemlje članice skupine G7 - predsjedavala bi proširenom desničarskom frakcijom u Europskom parlamentu, koja bi mogla formirati ‘ad hoc‘ saveze s krajnje desnom skupinom Identitet i demokracija.
"Ona je bila eksplicitna u pogledu onoga što želi učiniti", kaže Leo Goretti, stručnjak za talijansku vanjsku politiku s Instituta za međunarodne poslove u Rimu. "Ona želi okupiti konzervativce i nacionaliste, odražavajući sklonosti svoje vlastite koalicije desnog centra".
Upitan kako bi Meloni mogla ostvariti svoj novostečeni utjecaj na europskoj i globalnoj sceni nakon europskih izbora, jedan drugi dužnosnik EPP-a, također pod uvjetom anonimnosti, rekao je: "Kao premijerka i predsjednica ECR-a, ona će zahtijevati stvari, vjerojatno vrlo velik portfelj za talijanske europske povjerenike".
Hoće li se to dogoditi s obzirom na fragmentirano mnoštvo desnih i krajnje desnih stranaka koje čine Europski parlament, ostaje za vidjeti, dodao je dužnosnik. No, Meloni će svakako pokušati. "Predstavit će se kao neformalni vođa svega desno od EPP-a - to je njezin san", zaključio je.