Ako se ti sjevernokorejski vojnici odluče pridružiti borbi protiv Ukrajine, postat će legitimne vojne mete, rekao je u srijedu John Kirby, glasnogovornik Vijeća nacionalne sigurnosti američkog predsjednika.
Tako je Bijela kuća službeno reagirala na konačnu objavu o dolasku vojnika Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK) u Rusiju. Napominjem da je Jutarnji list u tiskanom i mrežnom izdanju tu vijest objavio 12. listopada nakon što ju je pred parlamentom Republike Koreje, Južne, iznio ministar obrane Kim Yong-hyun. Rekao je tada da je već bilo poginulih časnika koji su bili raspoređeni u Rusiji prateći naoružanje koje je stiglo iz DNRK. Vala vjerovati južnokorejskim obavještajcima kad je riječ o Sjeveru.
"Ako podržavaju zaraćenu stranu - ako im je namjera sudjelovati u ovom ratu u ime Rusije - to je vrlo, vrlo ozbiljno pitanje", rekao je američki ministar obrane Lloyd Austin. "To će imati utjecaj ne samo u Europi. To će utjecati na situaciju u Indo-Pacifiku."
Ovu izjavu treba gledati kroz prizmu aksioma o stavu SAD-a i NATO-a prema ruskoj agresiji na Ukrajinu koje je na samom početku postavio tadašnji zapovjednik Združenog stožera američke vojske, general Mark Milley. Iako točka 2 njegove platforme glasi "zadržati rat unutar geografskih granica Ukrajine", može se shvatiti i kao "izbjeći internacionalizaciju sukoba" uključivanjem drugih država. Moskva koristi Bjelarus/Bjelorusiju u raznim oblicima zastrašivanja, uključujući i raspored nuklearnog oružja, ali riječ je o vazalnom odnosu Minska prema Moskvi. Ulazak vojnika treće države podiže sukob s regionalne na novu razinu, u smjeru globalne: još ne, ali više smo puta pisali o mogućnosti da se ruska agresija na Ukrajinu preslika na istok Eurazije. Dvije su ondje kritične točke: Republika Kina na Tajvanu i Korejski poluotok.
Sve agresivniji nastup Kim Jong-una, sjevernokorejskog diktatora, prema Seulu tumačio se u tom kontekstu. Internacionalizaciji sukoba pridonosi i odluka Republike Koreje da Kijevu počne slati napadačko oružje, a povjerljivi izvori govore da se priprema i slanje obavještajaca koji bi ispitivali zarobljene sjevernokorejske vojnike. Yoon Suk Yeol, predsjednik Republike Koreje, nakon sastanka s poljskim kolegom Andrzejem Dudom izjavio je da će surađivati sa saveznicima i partnerima na pripremi protumjera koje bi se mogle provoditi u fazama, ovisno o stupnju vojne suradnje Pyongyanga i Moskve.
Kremlj ima teškoća s ljudstvom, a obavještajni podaci govore da bi nove trupe trebale biti raspoređene u Kurskoj oblasti jer je jedan od ključnih ciljeva izbaciti ukrajinske jedinice s ruskog ozemlja. Drugi je, jednako važan, osvojiti cijeli Donbas. Sjevernokorejski vojnici smješteni su u vojnim bazama na istoku Rusije gdje se aklimatiziraju, imat će rusku opremu i naoružanje, a dobit će i osobne dokumente koji će ih prikazivati pripadnicima etničkih manjina Burjata i Jakuta jer postoji fizička sličnost. Južnokorejske obavještajce neće zavarati.
Ostvaruje se tako sporazum o uzajamnoj obrani iz lipnja ove godine koji su potpisali Rusija i DNRK, što Moskvi daje određeno legalno opravdanje za raspoređivanje sjevernokorejskih vojnika baš u Kurskoj oblasti jer se u dokumentu specificira da će jedna strana priskočiti drugoj u pomoć u slučaju da bude napadnuta. Upitno je u kojoj je mjeri Moskva spremna, u slučaju da se kriza na Korejskom poluotoku pretvori u sukob, na isti način uzvratiti Pyongyangu, ali Kim na to računa. Vjerojatnije je da u tom slučaju Rusija pošalje sofisticirano oružje i savjetnike, nego da to budu trupe i ako više ne bi bilo rata u Ukrajini. Kim je od ruskog predsjednika Vladimira Putina već dobio mnogo, Rusija je prekinula sustav nadzora sankcija UN-a vetom u Vijeću sigurnosti pa SAD pokušava uspostaviti kolateralni. Moskva je poučila sjevernokorejske stručnjake kako lansirati satelite, a vjerojatno surađuju i na projektu nuklearnog oružja za koje je Kim uvjeren da mu daje prednost u odnosu na sada neprijateljski Jug: prije nekoliko dana je promijenio Ustav DNRK u kojem je Seul sada tako definiran.
Kirby je rekao da SAD "ne zna kako predsjednik Xi i Kinezi gledaju na raspoređivanje vojnika. Čovjek bi pomislio da su - ako uzmete zdravo za gotovo njihove komentare o želji za stabilnošću i sigurnošću u regiji, posebno na Korejskom poluotoku - i oni duboko zabrinuti ovim razvojem događaja". Beijing/Peking, po običaju kad je riječ o osjetljivoj temi, šuti, nadajući se da će tako sačuvati status istočnjačkog mudraca po modelu šutnja je zlato. Bilo je signala da Kina nije sretna jačanjem veza Moskve i Pyongyanga - kad je Putin dolazio u posjet Xiju u svibnju, planirao je nakon toga posjetiti Kima, ali je odustao jer se to Beijingu nije sviđalo. Iskreno, Kina je tu u neugodnoj situaciji: svakako želi zadržati sadašnju vlast u DNRK jer bi bilo kakav kaos u toj zemlji doveo velik broj izbjeglica i vjerojatno završio izbijanjem Seula, a posljedično i SAD-a, na kineske granice (prisjetiti se valja koliko se Beijing protivio razmještanju američkog proturaketnog sustava THAAD u Republiku Koreju). Rusija je partner "bez granica", važna za projekciju moći prema zapadu Eurazije i u borbi protiv američke hegemonije. Pragmatični Kinezi možda su zadovoljni što će Kim slati vojnike, olakšavajući tako Putinov položaj na bojištu, iako bi morali imati na umu da će se dio sjevernokorejskih vojnika i časnika vratiti pa će diktator imati trupe koje su iskušane u ratu. Što je razumljivije nego da ih pošalje u rat protiv Juga?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....