Moguće je da će druga faza rata oko Donbasa slijediti isti obrazac kao i prva faza, završena s ruskim povlačenjem s područja oko Kijeva, piše Lawrence Freedman za New Statesman. Gromoglasno su krenuli, a potom se povukli, najavljujući veliku ofenzivu na Donbas, industrijski istok Ukrajine, na čijem području su još 2014. formirane separatističke pokrajine Doneck i Lugansk.
Prvi je korak da postane očito da Rusi ne mogu pobijediti, zatim se raspravlja o implikacijama mogućih pregovora, prije nego što položaj ruskih snaga postane neodrživ i one se moraju povući. Razlika je u tome što ovaj put povlačenje znači prihvaćanje poraza, piše New Statesman u članku pod naslovom "Kada će Vladimir Putin shvatiti da je vrijeme da smanji svoje gubitke u Ukrajini?" Ako to Moskvi nije prihvatljivo, onda racionalni idući korak nije eskalacija, nego ponuditi primirje što je prije moguće. S nadom da će tako biti moguće osigurati makar minimalne ciljeve ili barem izazvati sukobe između ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih međunarodnih podržavatelja, ako ukrajinski predsjednik odbije ponudu.
Ponižavajući poraz
Trenutni konsenzus je da će rat trajati još neko vrijeme jer Ukrajina ne može pristati na gubitak bilo kojeg dijela teritorija, dok je ruski predsjednik Vladimir Putin toliko uložio u ovaj rat da se ne može povući. Moguće je da će se sukobi u Donbasu spustiti na nižu razinu, koju obje strane mogu održavati dulje vrijeme. No moguće je i da će se ruske snage u nekom trenutku suočiti s katastrofalnim i ponižavajućim porazom, procjenjuje ugledni časopis.
Prošao je 9. svibanj, koji je slovio kao datum moguće prekretnice. Ruske snage još uvijek mogu nanijeti ogromnu štetu Ukrajini topničkim i raketnim napadima, još uvijek drže u blokadi ukrajinske crnomorske luke. No Ukrajina je ogromna stradanja prevladala bez odustajanja, i uskoro bi mogla imati prednost u bitci za Donbas, prognozira Lawrence Freedman.
Nakon što je prošao 9. svibanj, a s njime i pritisak uspoređivanja s trijumfom iz 1945., Putin bi mogao više vremena uložiti u to kako da smanji svoje gubitke. U govoru 9. svibnja, Putin je invaziju na Ukrajinu objasnio time što su Ukrajinci sa zapadnim saveznicima pripremali kaznenu operaciju na pobunjeni Doneck i Lugansk, NATO je pokrenuo aktivnu vojnu izgradnju s ruskim susjedima.
"Bilo je sve više naznaka da je sukob s neonacistima i banderovcima koje podržavaju SAD i njihovi miljenici neizbježan. Vidjeli smo kako se gradi vojna infrastruktura, stotine stranih savjetnika počinju s radom i redovito se isporučuje najmodernije oružje iz zemalja NATO-a. Prijetnja je rasla svakim danom", ispričao je Putin.
Preventivni udar
Dakle, Rusija nije izvršila agresiju na Ukrajinu, nego preventivni udar kojim je spriječila agresiju. "Bila je to iznuđena, pravovremena i jedina ispravna odluka. Odluka suverene, jake i neovisne zemlje", rekao je Putin.
Stvorio je kult oko Velikog Domovinskog rata, već godinama koristio paradu za 9. svibnja da pokaže vojnu moć i potakne osjećaj ponosa i zajedništva, podsjećajući Ruse na vrijeme kad su Ukrajina i Bjelorusija bili dijelovi iste države.
Putin rat u Ukrajini interpretira kao nastavak onog koji je završio prije 77 godina. Velika pobjeda 1945. ostavila je sliku vojnog buldožera koji svojom težinom slama sve pred sobom, što je potvrđeno gušenjem mađarske pobune 1956, slanjem tenkova u Prag 1968. i kasnije na Čečeniju. No ruski buldožer više ne djeluje. Druga faza rata traje već mjesec dana i Rusi imaju malo uspjeha, dok Ukrajinci bilježe uspjehe u Harkovu i Hersonu, podsjeća New Statesman. Vrijeme je da Putin počne razmišljati kako da minimizira gubitke, kad već nije uspio pobijediti.