Rusko meračenje po Mediteranu ima samo jednu svrhu, a to definitivno nije sukob s NATO-vim snagama

Rusija sprema zamjenu svojim ratnim brodovima kojima paradira i nervira između Sicilije, Krete i Otranta, a neki talijanski mediji to napuhuju, deru veliku misu, kao da to nije sve dio igrokaza "tko ima veći". Naravno da su ti brodovi sazdani da bi nanosili štetu, potapali i ubijali, ali kao što od ljutitog lajanja s balkonâ do pasje bitke gdje očnjaci razdiru grkljane ipak postoji bitna razlika u vremenu i prostoru, tako je poprilična razlika između bildanja deplasmanâ po pučini i neke zbiljske bitke koja ne bi mogla ne biti uvod u rat.

Da Rusi hoće baš vraga, ovdje i sada, jednostavno bi pokušali izići Crnomorskom flotom ravno kroz Bospor i Dardanele, umjesto da dovlače brodove sa sjeverozapadnog Pacifika ili sa Sjevernog ledenog mora. Doduše, u tom slučaju bi i Crnomorska flota morala imati dovoljno snage da joj dio ostane maltretirati ukrajinske obale, a da se drugi dio ide paradno ogledati s NATO-vim pomorskim snagama u Sredozemnome moru.

Naprotiv, Crnomorska flota je izgubila svoj zapovjednički brod, krstaricu Moskvu, 14 travnja, i još nekoliko jedinica. Rusija je u položaju da mora poštovati zabranu prolaza kroz Bospor i Dardanele kada traje rat. Pa se čini da se ačenje i meračenje po Mediteranu koristi kao kompenzacija za ukrajinske pljuske po Crnome moru.

Ne treba zaboraviti da je ruski predsjednik Vladimir Putin ovih dana obznanio direktivu: "Treba očuvati status Rusije kao velike pomorske sile, usmjerene na održavanje strateške stabilnosti u svijetu i ojačati nacionalni utjecaj." Ako se strateška stabilnost razumije kao "ravnoteža straha", a nacionalni utjecaj kao iskaz snage razaranja – jasno je što Rusija želi postići svojim ratnim brodovima na Sjevernom ledenom moru, Baltičkom moru, Sredozemnom moru, Indijskom oceanu te, dakako, Tihom oceanu – ne dopustiti da Sjedinjene Države Amerike sa svojim saveznicama, odnosno Narodna Republika Kina izgledaju nadmoćno.

Ta direktiva, nadalje, insistira na važnosti istočnog Sredozemlja, pa i zbog prometa kroz Sueski kanal sa zemljama koje se nisu pridružile zapadnim sankcijama protiv Rusije.

Sa sjevera, iz sastava ruske Sjeverne flote, prema Gibraltaru plove dva ruska ratna broda. Jedan je Akademik Pašin, opskrbni tanker, za koji tvrde da je opremljen i uređajima za elektronsku špijunažu. U ponedjeljak je viđen blizu Dovera. Drugi bi mogao biti nuklearna krstarica Pëtr Velikij, koja je prije pet dana napustila bazu u Severnomorsku, a i prije je često plovila u paru s Akademikom Pašinom. Talijanska la Repubblica piše da je Ujedinjena Kraljevina poslala špijunski avion da ga nadzire, pa da su ga od Severnomorska otjerali ruski lovci. Toliki brod, dugačak 250 metara, moguće je pratiti i sa satelita, pa će prije biti da jedni drugima provjeravaju živce.

Uostalom, fantastično informirani novinari prate mrežne stranice TheShipYard - Naval Consultancy, ili Covert Shores, koje se pak oslanjaju na podatke s komercijalnih umjetnih satelita. Bilo bi čudno i glupo kada države ne bi imale bržu i izravniju informaciju s premreženih nebesa.

Prilično je vjerojatno da Pëtr Velikij dolazi zamijeniti raketnu krstaricu Varjag, zapovjedni brod ruske Pacifičke flote, blizanku pokojne Moskve, ali navodno s naprednijim radarima i protuavionskim sustavima od Moskve. Varjag, do raspada Sovjetskog Saveza Červona Ukrajina, opremljen je šesnaestorim raketama dugog dometa P-1000, namijenjenima uništavanju i potapanju američkih nosača aviona na Pacifiku.

Rusi ih hvale da pogađaju na 500 kilometara udaljenosti, da udaraju zajedno "kao čopor vukova kada napada plijen". Logično bi bilo pretpostaviti da bi sada, kada se zamutilo oko Tajvana, Moskva želi da se na Tihi ocean vrati to plovilo. A u međuvremenu bi se i posada mogla malo odmoriti ili obnoviti. Druga je pretpostavka da dolazi zamijeniti krstaricu Maršal Ustinov, admiralski brod ruske Sjeverne flote.

Naravno, i Amerikanci moraju malo mijenjati svoje ljudstvo. Pa se doznaje da će Harry S. Truman uskoro put Amerike, a da će ga zamijeniti mlađi kolega George H. W. Bush, koji je prošle dvije godine proveo na dogradnji i pregradnji.

U nedjelju je la Repubblica objavila je vijesti o pokretima ruskih brodova pod paničnim klikolovnim naslovom "Tako je ruska flota blokirala Jadransko more". Rimski list tvrdi da su Rusi spriječili ulaz američkom nosaču aviona Harry S. Truman. Ne zvuči vjerojatno. To bi, da se dogodila, bila važna vijest na svim amerocentričnim portalima po svijetu.

Zbivanja su bila manje dramatična. Ruski protupodmornički razarač Admiral Tribuc malo je vadio mast Talijanima, ploveći međunarodnim vodama u vidokrugu s obale, prošavši poluotok Gargano i prispjevši do obale Abruzza, blizu Pescare. Za njim je krenuo Varjag, ostavši kod Otranta. Pridružio mu se i obavještajni brod Vasilij Tatiščev. Kako se dalje kaže, američka VI flota je reagirala kao da je bušilica dotaknula nerv.

Raketni razarač Forrest Sherman i još pet ratnih brodova (španjolskih, talijanskih, grčkih, odnosno turskih) postavili su se oko Trumana, a iz američke baze u Sigonelli na Siciliji uzletio je špijunski avion snimati jedne i druge. Nije baš da su na Trumanu samo čekali što će biti. Odande svaki dan ima 60-90 uzlijetanja i slijetanja. Bildanje mora biti svakodnevno, ako želimo ozbiljno odmjeravati "kornjače" i ino mišićje.

Svrha je bila, s obiju strana, testirati spremnost druge strane, pratiti njezine metode elektroničke rekognicije, za što je navodno specijaliziran Vasilij Tatiščev, uočiti koliko se brzo i koliko odlučno stavlja u borbeni položaj.

"Dvoboji" na Mediteranu zasad se doimaju kao kate u džudu: nema kontakta, samo manevri, manje ili više očekivani, manje ili više agresivni, da se ispitaju spremnost i koncentracija suparnika. Dok netko napokon ne "pukne". Ali bez brige: vidjeli smo i na onoj krvavoj fronti da je krivac vazda netko drugi, čak i kad je posve očevidno tko je što.