Još od početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu krajem veljače 2022. godine brojni su zapadni stručnjaci i mediji, kao i poznati ruski disidenti, spekulirali o mogućnosti pobune ruskih elita i kremaljskih krugova protiv Vladimira Putina, svrgavanja pa čak i o mogućnosti njegova ubojstva. Ipak, Putin je, upravo suprotno, u međuvremenu samo ojačao svoju vladavinu željeznog stiska. A sada, nakon više od dvije godine od početka invazije, tzv. ‘parlament u sjeni‘, koji čine bivši ruski zastupnici u ruskom parlamentu, poziva NATO da podrži njihovu kampanju ubojstava utjecajnih osoba unutar režima ruskog vođe.
Naime, više od šezdeset političara u egzilu, koji su nekoć bili članovi ruske Državne dume, sastali su se ovog tjedna u Varšavi kako bi razgovarali o planu od sedam točaka za rušenje režima u Kremlju. Njihova strategija, poznata kao ‘Plan pobjede‘, uključuje apele Zapadu za potporu, pozive na proširenje sankcija Moskvi, isporuku više oružja za Ukrajinu, ali i atentate.
Ova oporbena skupina, odnosno pokret koji si je nadjenuo naziv ‘Kongres narodnih zastupnika‘ Rusije, tvrdi da se promjena režima u Moskvi može postići samo silom. Planom se zagovara nasilni otpor i tvrdi da "više nije opcija, već naprosto dužnost" Zapada da potakne "revolucionarnu akciju" unutar Rusije, koju čelnici NATO-a do sada nikako nisu bili voljni podržati - isprepadani ruskim prijetnjama eskalacijom, nisu se usuđivali slati Kijevu brojno potrebno oružje za obranu zemlje, a kamoli da im tako nešto padne na pamet.
Ovaj prijedlog bi, pak, navodno trebao biti predstavljen upravo na 75. NATO summitu u Washingtonu početkom idućeg mjeseca. "Kremlj je već izazvao veliko krvoproliće u kojem se svakodnevno ubija stotine Rusa na prvoj liniji, kao i brojne Ukrajince, kako vojnike tako i civile.... Stoga je uporaba sile protiv Putinovih ubojica, njihovih financijera i propagandista moralno opravdana - (kada) je u skladu s interno priznatim normama ratovanja - i imperativ za pobjedu", stoji u dokumentu, kako prenosi britanski The Times.
Kreiranje post-putinovske Rusije
‘Kongres‘ su u studenom 2022. osnovali ruski zastupnici koji se protive Putinovom režimu. Tvrde da imaju 106 članova - prema nekim informacijama, pak, radi s o njih 102 - uključujući bivše zastupnike i nekoliko aktivnih zastupnika koji u svemu sudjeluju anonimno. Ova se skupina pokušala pozicionirati i predstaviti kao legitimno lice rascjepkanog oporbenog pokreta u Rusiji.
Skupina inače djeluje kao političko krilo Legije Sloboda Rusiji, ruske oružane skupine sastavljene od četiri bataljuna anti-putinovskih ruskih nacionalista koji se bore za Ukrajinu i protiv kremaljskog režima - koji su više puta upadali na ruski teritorij i vodili borbe s ruskim snagama - te Nacionalne republikanske armije (NRA), misteriozne mreže partizana koji djeluju unutar Rusije, također protiv režima u Kremlju.
‘Kongres‘ ima pisani ‘ustav‘ i kreira nove zakone za post-putinovsku Rusiju, široko utemeljenu na načelima socijaldemokracije, kako je zamišljeno. Među prvim mjerama koje predlažu je raspuštanje Federalne službe sigurnosti (FSB), unutarnje sigurnosne službe i nasljednice zloglasnog sovjetskog KGB-a.
No, njihovo zagovaranje nasilnih metoda i nekadašnje povezanosti članova s ruskim političkim sustavom izazivaju skepticizam i neodobravanje među ostalim oporbenim frakcijama. Tijekom četverodnevne konferencije u Varšavi, Ilja Ponomarev, kontroverzni bivši član Dume od 2007. do 2016. godine, koji je sada član izvršnog odbora tzv. kongresa, kaže da je svrgavanje Putina jedini način da se okonča rat u Ukrajini.
Ponomarev je bio jedini član ruskog parlamenta koji je glasao protiv aneksije Krima 2014. godine. Kremlj mu je zabranio povratak u Rusiju iz SAD-a pa se preselio u Ukrajinu 2016. i postao državljanin 2019. Bio je optužen za pronevjeru. On je još ranije predviđao da će ruskog vođu ubiti njegov najbliži krug, navodeći kao razlog slabljenje podrške režimu u Rusiji i strah od potencijalnih suđenja za ratne zločine.
Također je tvrdio je da NRA može okupiti tisuće partizana u Rusiji koji bi uzeli oružje u ruke. NRA je, inače, organizacija koja je preuzela odgovornost za atentat na ruskog proratnog vojnog blogera Maksima Fomina, poznatijeg pod imenom Vladlen Tatarski, u Sankt Peterburgu prošle godine, te Darju Duginu, kćer ruskog ultradesnog ideologa tzv. ruskog svijeta, filozofa Aleksandra Dugina, čije je stavove dijelila, a koja je poginula kada joj je automobil eksplodirao u blizini Moskve 2022. godine.
Zagovaranje nasilnih metoda
Nijedna od ovih tvrdnji nije provjerena i potvrđena, a NRA, čije postojanje obavijeno velom tajne pobuđuje određene sumnje, nije pružila nikakve dokaze za njih. Ruski komentatori okrivili su Kijev za ove napade, što organizacija niječe. Za napad na Fomina je na kraju osuđena Darja Trepova, koja je blogeru uručila kipić u kojem je bio eksploziv. Ponomarev, koji sebe opisuje kao političkog koordinatora NRA-a, tvrdi da je skupina blisko surađivala s ukrajinskim obavještajnim službama u operacijama unutar Rusije, uključujući napade dronovima na skladišta nafte i sabotažu željezničkih linija.
Ovaj 48-godišnjak kaže da je Zapad do sada odgovarao vrlo negativno na aktivnosti skupine i odbio podržati bilo kakve napade na ruskom tlu. "Imamo strogu zabranu korištenja bilo kakve zapadne opreme za operacije u Rusiji. To je potpuna zabrana. Čak i kada zapadna oprema nije uključena, SAD je, primjerice, obeshrabrio Ukrajince da nam pomognu u bilo kakvoj operaciji koja uključuje bilo kakav napad na vođe režima... Ono što tražimo je uklanjanje ograničenja za napade na vojnu infrastrukturu i snage u Rusiji te dopuštenje ukrajinskom vojnom zapovjedništvu da odlučuje o prioritetima", rekao je Ponomarev.
Njegovo zagovaranje nasilnih metoda protiv režima dovelo ga je u sukob s drugim oporbenim čelnicima, uključujući Mihaila Hodorkovskog i pokojnog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog. Iako je Ponomarev priznao Navaljnog kao "heroja", njih dvojica nisu bili saveznici. Čak je dovodio u pitanje prikladnost Navaljnog za funkciju predsjednika, dok je Navaljni kritizirao ulogu Ponomareva u uvođenju ruskog zakona o ograničenju interneta 2012. godine.
Dok kaže kako ne podržava "terorističke metode" i bilo kakvo nasilje prema civilima, Ponomarev tvrdi da bi napadi na one koji su bliski vođi u Kremlju oslabili lojalnost elita Putinu. "Smatram sve koji su povezani s ratnim strojem - vladine dužnosnike koji organiziraju ili financiraju rat, poslovne ljude koji proizvode oružje, propagandne ratne huškače, kao i vojno ili sigurnosno osoblje - borcima", rekao je. "I oni su legitimne mete i za ukrajinsku vojsku i za ruske borce otpora", zaključuje on.
No, nisu Hodorkovski, pokojni Navaljni i dio oporbenih ruskih aktera jedini koji su se protivili i protive se i dalje nasilnim metodama obračuna s kremaljskim elitama i svrgavanja ruskog ‘cara‘. U četvrtak je u The Spectatoru objavljen analiza poznatog kremljologa i autora više od 25 knjiga o Rusiji, uključujući najnoviju "Putinovi ratovi: Od Čečenije do Ukrajine", Marka Galeottija, u kojoj on navodi razloge zbog čega bi urota s ciljem ubojstva Putina bila golema pogreška, kao i poziv skupine Zapadu da ih podrži i aktivno igra ulogu u kampanji njegova svrgavanja.
Kremljolog: Političke fantazije, ali i problem
Galeotti za Ponomareva navodi da je ozloglašen zbog povezanosti s ruskim paravojnim oružanim skupinama te podsjeća kako Rusi tvrde da je NRA u biti paravan za ukrajinsku vojnu obavještajnu službu GUR. Mnoge zapadne vlade, kako navodi, također smatraju da tu organizaciju i Legiju Sloboda Rusiji u biti kontrolira GUR.
Kritičan prema samozvanom ‘kongresu‘, za kojeg ističe da nema pravni status, kao i samom Ponomarevu, Galeotti podsjeća da je on u siječnju za ruski neovisni medij The Moscow Times rekao da sebe vidi kao ‘mozak operacije iza političke tranzicije‘ koju pokušava pokrenuti u Rusiji te da je otvoreno priznao da ne predstavlja konsenzus ruskog naroda. Na pitanje hoće li biti prava izbora u ovoj revoluciji, pak, odgovorio je u, kako komentira Galeotti, lenjinističkoj maniri, rekavši: "Apsolutno ne".
U tom kontekstu, kako ocjenjuje, bilo bi lako odbaciti taj ‘plan pobjede‘ kao ništa više od pustih želja i političke fantazije nezadovoljnih ruskih emigranata koju propovijedaju iz sigurnosti Zapada. No, kako ističe, problem je u tome što dok se rat nastavlja te kako je jasno da Putin svoj pojam ‘mira‘ pomišlja kao ukrajinsku kapitulaciju, u nekim krugovima raste očaj da se krene s taktikom koja bi mogla promijeniti status quo.
Ponekad se, kako navodi Galeotti, može činiti da je mali korak od zaključka da ovaj rat ili barem temeljna konfrontacija sa Zapadom i odbijanje prihvaćanja suvereniteta Ukrajine, ne može završiti dok je Putin još u Kremlju, do razmišljanja da bi ubojstvo ostarjelog autokrata bio prečac do mira. Problem je u tome što je, osim bilo kakvih razmatranja međunarodnog zakonodavstva - budući da bi Zapad trebali biti ‘dobri momci‘ kojima argument ne može biti "pa oni to rade" - način Putinova odlaska iznimno važan.
Galeotti ocjenjuje kako postoji značajno nezadovoljstvo ratom i Putinovim gerontokratskim režimom u Rusiji, unutar elita te među vojnicima i veteranima. Kad bi ruski vođa umro idući tjedan, dobri su izgledi, navodi, da vlast ne bi bila prebačena na nekog njegovog 70-godišnjeg kolegu, nego na iduću političku generaciju, koju je najbolje okarakterizirati kao oportunističke kleptokrate, spremne danas ponavljati Putinovu paranoičnu nacionalističku retoriku kako bi ostali na položaju, ali koji su više zainteresirani za udoban život nego za bilo kakav križarski rat protiv Zapada.
Prolom gnjeva i mogućnost odmazde
"No, bilo kakva kampanja ubojstva koju bi podupirao Zapad, pogotovo ako bi uspjela probiti (zastrašujuću) zaštitu oko samog Putina, vjerojatno ne bi izazvala nekakvu demokratsku revoluciju, već prolom gnjeva i bijesa. To je, naravno, nesavršena i nespretna paralela, ali kako čak i (nepopularni britanski premijer, op.a.) Rishi Sunak ima, ako sam dobro pročitao The Spectatorov podatkovni centar, ocjenu odobravanja 55, kako bi se Britanci osjećali da ga ‘skine‘ ruski napadač?", pita se Galeotti.
Također navodi kako se čini se da su prekogranični napadi Legije sloboda Rusiji više naljutili ruske građane nego su ih pridobili, koliko god ih se predstavljalo kao kampanju oslobođenja. "Mogu postojati uvjeti u kojima bi se politika Zapada mogla promijeniti s ‘Putin mora doživjeti neuspjeh‘ na ‘Putin mora pasti‘ - uporaba nuklearnog oružja, primjerice, vjerojatno bi preokrenula ravnotežu. Međutim, za sada se trebamo sjetiti da naša iskustva iz Iraka, Afganistana i manje otvorenih kampanja pokazuju da smo mnogo bolji u organiziranju promjene režima nego u oblikovanju i izvlačenju koristi od onoga što slijedi", navodi autor dalje.
K tome, iako Kremlj doista izvršava ubojstva na Zapadu, do sada su njegove mete, ističe Galeotti, bile ograničene na one koje smatra izdajicama, od prebjega Aleksandra Litvinenka u Londonu 2006. godine do Maksima Kuzminova, ruskog pilota helikoptera koji je prošle godine prebjegao na ukrajinsku stranu, da bi u veljači bio ubijen u Španjolskoj. "Ako počnemo ubijati ruske političare i dužnosnike, ili se samo čini da podržavamo njihovo ubojstvo, pretpostavljamo li doista da Moskva neće krenuti na naše?", pita se kremljolog.
Ironija je, smatra, da iako se čini da su neki zapadni političari voljni, čak i ako je to većinom iza zatvorenih vrata, prepustiti se fantazijama o izazivanju državnih udara ili naoružavanju usamljenih napadača, oni još uvijek ne uspijevaju na pravi način iskoristiti mnoge druge mogućnosti koje Zapad ima. "Mogli bi doprijeti do običnih Rusa i osporiti Putinove toksične i ksenofobne narative, potaknuti bijeg najboljih i najpametnijih i općenito učiniti sve što je moguće, ne samo da potkopaju trenutačni režim, već i da osiguraju da ono što slijedi nakon njegovog neizbježnog kraja ne bude ponovna ljutita i osvetoljubiva trka", zaključuje Galeotti u svojoj analizi za The Spectator.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....