Utorak 31. listopada ujedno je 615. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok se ondje posljednjih dana bilježilo izuzetno loše vrijeme, prvo na Crnome moru, a onda i na bojištima – tek je sredina tjedna donijela privremeno poboljšanje prije nego krajem tjedna opet krenu jače kiše. Loše vrijeme s jakim vjetrom i olujama ostavilo je velike štete (uz 3 mrtvih te 10 ozlijeđenih), a utjecalo je i na opskrbu strujom, širom središnje te sjeverne Ukrajine. Uslijed nevremena došlo je i do privremenog isključivanja 750kV dalekovoda prema Mađarskoj (čija je obnova u tijeku). Iako je proizvodnja struje u domaćim elektranama načelno dovoljna za nacionalne potrebe, a oko ključnih objekata se formira i višeslojna protuzračna obrana – stanju zacijelo nije pomogao ni večernji ruski napad na jednu od termoelektrana blizu bojišnice, u ponedjeljak 30. listopada.
Stanje na bojištu
Za to vrijeme ipak su nastavljene borbe širom bojišnice – možda ponešto usporeno ili oslabljeno, ali bez zaustavljanja. Tako se čuje o ruskim napadima na sjeveru Donbasa (posebno istočno od Kupjanska, na potezu Sinjkivka-Ivanivka uz cestu P-07 prema okupiranom Svatove), ali navodno i zapadno od okupirane Kremine te oko Bahmuta. Izgleda da je ondje loše vrijeme privremeno onemogućilo širu uporabu taktičkih dronova, ali to nije zaustavilo brojne ruske protunapade – posebice sjeverozapadno i južno od okupiranog Bahmuta. Ipak, čini se da je njihov ukupni učinak bio tek u usporavanju ukrajinskog pritiska na istok od linije Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka. Ondje se intenzivne borbe bilježe na prilazima okupiranim selima Opitne i Odradivka (na cesti T0513 Bahmut-Gorlivka), te za selo Kurdjumivka, koje je na uzvisini i daje pregled nad svojom okolinom.
Iako se to baš i ne vidi posebnim pomacima na karti, čuje se o nastavku ukrajinskog pritiska na jugu bojišta – posebno južno od Orihiva (oko sela Robotine i Verbove) – dok ruska strana nastoji pažnju osloboditelja odvući i napadima južno od Velike Novosilke (Staromajorske), te na prilazima nizu ukrajinskih uporišta na fronti u Donjeckoj oblasti (Zolota Niva, Vugledar, Novomihailivka i Marinka).
Tisuće mrtvih Rusa kod Avdiivke
Posebno treba spomenuti stanje sjeverozapadno od okupiranog grada Donjecka – kod ukrajinskog uporišta Avdiivka. Naime, ondje od početka mjeseca traje ruska ofenziva kojoj je prvotni cilj bio u brzom probijanju ukrajinskih obrambenih linija te opkoljenju ove tvrđave nadomak okupiranom Donjecku. Iako od svih tih planova nije bilo skoro ništa, zadnjih se tjedana ondje bilježe tisuće mrtvih agresora, velik broj uništene tehnike, te iznimno mali terenski pomaci koji teško opravdavaju utrošene resurse. Kako izgleda, na sjeveru Avdiivke agresori nisu uspjeli prijeći prugu (iako posebnim dosegom ističu izbijanje na njenu trasu u dužini od oko 1,5 km), a u tzv. „ničijoj zemlji“ je izgleda ostalo i strateški bitno brdo industrijskih otpadaka sjeverno od koksare u Avdiivki, oko kojeg su se čitavo vrijeme vodile ogorčene borbe.
Ponešto ruskih napredovanja bilježilo se zadnjih dana na jugozapadnim prilazima Avdiivki, dok izgleda da su barem dio izgubljenih položaja južno od svoje utvrde Ukrajinci zadnjih dana nanovo zauzeli po dolasku ovećih pojačanja. Pri tome, usprkos očekivanjima s ruske strane – takvo ukrajinsko pojačavanje položaja oko Avdiivke izgleda da nije imalo nikakvih neposrednih loših posljedica za ostale zone duge i aktivne bojišnice.
Mostobran preko Dnjepra
Dapače, nastavilo se i prebacivanje manjih ukrajinskih postrojbi preko rijeke Dnjepar u Hersonskoj oblasti. Konkretno, ondje se bilježi nastavak borbi nasuprot željezničkog mosta Antonivski – gdje se zadnjih dana spominjalo ukrajinsko oslobađanje sela Pidstepne i obnovljene borbe na prilazima u naselja Poima i Pišćanivka (na oko 7 km nizvodno od okupiranog obalnog gradića Kozači Lageri), baš kao što je opstao i ukrajinski mostobran na prostoru obalnog sela Krinki (oko 8.5 km uzvodno od gradića Kozači Lageri). U potpori ovim ruskim djelovanjima bilježio se i nastavak masovnog korištenja navođenih zrakoplovnih bombi po prostoru grada Hersona, kao i naselja Berislav (nasuprot okupirane Kahovke na Dnjepru) – gdje se u subotu 28. listopada bilježilo njih 28, a u ponedjeljak 30. listopada još oko 40. Usprkos takvim intenzivnim naporima, ruske snage nisu uspjele uništiti ova dva ukrajinska mostobrana, a njihov opstanak postao je dovoljno neugodan da su Rusi izveli i smjenu na zapovjednom čelu svoje borbene skupine „Dnjepar“.
Smjena - neslužbeno objavljena u nedjelju 29. listopada - navodno je bila očekivana, nakon što se već neko vrijeme vidjelo kako dotadašnji zapovjednik (general pukovnik Oleg Makarevič) nije izlazio na kraj s nizom već spomenutih ukrajinskih desantiranja na istočnu obalu Dnjepra. Navodno određenih problema ima i na drugim odsjecima bojišnice, gdje se nakon velikih gubitaka vojne tehnike bilježi pojačani naglasak na jurišno pješaštvo – pa makar ono bilo iz „kaznenih postrojbi“, s malo obuke i pripreme prije napada. U ove se vijesti dobro uklapaju i naznake o obnovljenom korištenju ljudstva bivšeg vojnog poduzeća „Wagner“ – koje se dijelom vratilo na bojište u okviru Ministarstva obrane Ruske Federacije, a dijelom u redovima Rosgvardije. Početkom ovoga tjedna najednom se spominjalo „masovnu popunu“ postrojbi Rosgvardije (posebno u okviru čečenskog „Ahmata“) – gdje bi ti ljudi lako mogli nastaviti rad kao dio „kordonskih postrojbi“ za sprečavanje predaje ili bijega nesretnika iz ruskih jurišnih odjeljenja.
Zračni napadi
Zadnjih je dana nastavljena i razmjena udaraca u zraku – od ukrajinskog napada bespilotnim letjelicama na okolinu ruske nuklearne elektrane Kursk (dvije na upravne zgrade i jedna navodno na skladište nuklearnog otpada) u četvrtak 26. listopada, sve do ukrajinskih dronova nad ruskim regijama Orel (4 letjelice) i Tula (2 letjelice). Na takve napade Rusi su nastavili odgovarati valovima raznolikih oružja. Tako se u noći s petka na subotu 28. listopada bilježilo rusko lansiranje četiri krstareće rakete „Iskander-K“ oko Džankoja na Krimu prema regiji Dnjepropetrovsk – od čega su srušene 3 rakete, a četvrta navodno nije dosegla cilj (ali bi mogla biti odgovorna za pogodak u kontrolni toranj aerodroma Kanatovo kod grada Kropivnjicki).
U noći na nedjelju 29. listopada čulo se o ruskom obaranju 36 raznih ukrajinskih dronova iznad Crnog mora i sjeverozapadnog dijela Krima – no ujedno se čulo i o eksplozijama oko Jevpatorije na Krimu, te požaru koji su dalje na istok izazvale bespilotne letjelice na prostoru ruske rafinerije Afip u regiji Krasnodar. Navodno je napad bio izveden s dvije letjelice, a eksplozije i mali požar nisu trajnije onesposobili taj pogon koji je lani proizveo oko 7 milijuna tona zrakoplovnog goriva za ruske snage. Još su ukrajinske bespilotne letjelice bile registrirane i na nebu iznad ruskog Rostova na Donu, da bi se zauzvrat bilježilo rusko slanje 5 kamikaza-dronova Shaheed, koji su izgleda svi bili srušeni, dok se krstarećom raketom Kh-59 gađalo Mirgorod u ukrajinskoj oblasti Poltava.
Ponedjeljak 30. listopada započeo je napadom ukrajinskih bespilotnih letjelica na Sevastopolj, dok se s ruske strane na Ukrajinu lansiralo 12 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (koji su navodno svi bili srušeni), te 2 rakete Kh-59 iz zračnog prostora nad okupiranim Zaporižjem (također obje srušene). Tijekom jutra se balističkim raketama napalo i Odesu (oštećen „brodoremontni pogon“) – dok se ukrajinska strana pohvalila uspješnim noćnim napadom na „strateški objekt protuzračne obrane na zapadnoj obali privremeno okupiranog Krima“. Navodno se tu radilo o ruskom PZO sustavu S-300, a djelovanja bespilotnih letjelica bilježila su se i na nebu iznad Sevastopolja. S ruske se strane zato čulo o uništenju dva ukrajinska besposadna plovila, kao i o lansiranju 2 kamikaza-drona i jedne krstareće rakete Kh-59 danas ujutro – doduše, s nejasnim ciljevima i učinkom.
Međunarodna arena
Dok Europska unija navodno nastavlja raditi na svom 12. po redu paketu sankcija protiv ruske Federacije (gdje Mađarska zaustavlja sve mjere u naftnoj, plinskoj i nuklearnoj sferi) – tek se čuje da bi nove mjere mogle obuhvaćati promet dijamantima i proširenje popisa ograničenih roba dvojne namjene. Ujedno je načelno dogovoreno i korištenje barem dijela u EU zamrznutih ruskih sredstava (posebno prihoda na taj kapital) – za neki oblik potpore Ukrajini. Iako tu ostaje mnogo nejasnoća, već je i sama najava uvođenja ove mjere u službenoj Moskvi izazvala ogromno nezadovoljstvo, te najave nacionalizacija preostale europske imovine u slučaju njene stvarne provedbe.
Za sada je ipak bitno zanimljivije pitanje opsega pomoći Ukrajini i načina njenog usvajanja u Kongresu SAD. Naime, nakon što je ondje 25. listopada izabran novi predsjedavatelj Zastupničkog doma Kongresa, Mike Johnson iz Louisiane – polagano na dnevni red dolaze i akti koji su se ondje nagomilali za raspravljanje te usvajanje. Iako se Johnson navodno protivi objedinjenom razmatranju pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan – te nastoji o Izraelu raspravljati odvojeno, a o Ukrajini tek kasnije – izgleda da to neće ići. S jedne strane, demokrati iz Zastupničkog doma su najavili da bi u takvoj situaciji krenuli ozbiljnije propitivati sadržaj i rezon američke pomoći Izraelu. S druge strane, iz Bijele kuće se čulo kako postoji „čvrsti dvostranački dogovor“ da je pomoć Ukrajini u nacionalnom sigurnosnom interesu SAD – i da bi „politiziranje naših interesa nacionalne sigurnosti“ bilo zasigurno osuđeno na propast. Naravno, pregovori su tu očigledno u tijeku, a rasprave i glasovanja tek predstoje.
Mnogo je jasnija situacija bila na Malti, gdje se 28. i 29. listopada održao treći po redu Sastanak savjetnika za nacionalnu sigurnost i savjetnika za vanjsku politiku u vezi s provedbom ukrajinske „formule mira”. Više od 65 nacija poslalo je svoje predstavnike, koji su načelno raspravljali ukupno 5 tematskih područja: (1) nuklearnu sigurnost, (2), energetsku sigurnost, (3) sigurnost hrane, (4) oslobađanje zarobljenika i deportiranih osoba, te (5) obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Za svako od ovih područja formirani su specijalistički radni timovi. Iako ondje na kraju nije bilo predstavnika Egipta, Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata (kao ni same Ruske Federacije) – ipak se sa zanimanjem pratilo pojavljivanje delegacije Armenije koja očigledno nastoji mijenjati svoj donedavni politički smjer i saveze.
Spomenuto područje nuklearne sigurnosti uvelike se bavilo pitanjem povratka nuklearne elektrane Zaporižje pod kontrolu Ukrajine i povlačenjem ruskih kadrova, dok je pitanje energetske sigurnosti bilo koncentrirano na sprečavanje korištenja energije kao poluge političkih pritisaka. Sigurnost hrane obuhvatila je osiguravanje nesmetanog izvoza prehrambenih roba iz Crnomorskog bazena – među ostalim i uspostavom proturaketnih i anti-dron sustava za zaštitu tamošnjih luka, brodova i putnih pravaca. Ujedno se razgovaralo i o sustavnom razminiranju Crnoga mora, te jačanju drugih izvoznih pravaca za ukrajinske prehrambene proizvode kroz zemlje Europske unije. No razgovaralo se ondje i o povratku deportirane ukrajinske djece, civila i ratnih zarobljenika, baš kao i o potencijalnim reformama sustava Ujedinjenih naroda – kojima bi se jačalo međunarodni pravni poredak (a time i garancije teritorijalne cjelovitosti te suvereniteta pojedinih država članica UN). U tu se svrhu Ukrajina zalaže za reformu Vijeća sigurnosti UN i ograničavanje tamošnjeg prava veta, kao i za jačanje uloge Međunarodnoga suda UN. Na marginama ovoga skupa šef Ureda predsjednika Ukrajine Andrij Jermak sastao se i s predsjednicom Europskog parlamenta, Maltežankom Robertom Metsolom – s kojom je, među ostalim, razgovarao i o potrebi jačanja sankcija protiv Rusije te već spomenutom pronalaženju pravnih mehanizama za korištenje međunarodnim sankcijama zamrznute ruske imovine.
Ratovanje i saveznici
Dok se svjetskim medijima pronosi tekst američkog tjednika Time, koji po tko zna koji put razglaba navodna neslaganja političkog i vojnog vrha u Ukrajini – pa nanovo (temeljem anonimnih izvora) najavljuje smjene pojedinih generala, a Volodimira Zelenskog opisuje kao fantastu opsjednutog napadnim operacijama na račun ukrajinskog ljudstva i skromnih zaliha – bitno je manje prostora dobila prva veća antikorupcijska kampanja ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova. Naime, ukrajinsko Ministarstvo obrane krenulo je nasumice provoditi nadzor nad isplatama novčanih davanja i nagrada pripadnicima raznih vojnih postrojbi – pa je tako u Kijevskoj oblasti ustanovljeno preko 60 milijuna grivni (oko 1.66 milijuna USD) neopravdanih isplata. Vojnicima su, naime, isplaćivani dodaci i onda kada njihove postrojbe nisu bile u borbenim misijama (što je preduvjet za takve dodatne novce). Među ostalim, terenskim dodacima bili su nagrađivani pravnici, kadrovici, ekonomisti, djelatnici logistike i razno drugo osoblje koje je služilo daleko od prve crte. Naravno, takve provjere i korigiranje uočenih nepravilnosti predstavljaju tek mali dio opsežne lepeze mjera koje za borbu protiv korupcije traži EU, čijem se skorom otpočinjanju pregovora o članstvu Ukrajina žarko nada.
Do tada ostaje tek držanje borbenih linija i oslonac na vlastitu privredu (posebice vojnu industriju, gdje se u proizvodnji dronova bilježi niz zanimljivih noviteta), te saveznike. A među saveznicima je zasigurno i nama susjedna Slovenija – koja je Ukrajini već poslala tenkove i oklopnjake, a sada i određen broj svojih bespilotnih letjelica tipa Bramor C4EYE, proizvod poduzeća C-Astral iz Ajdovščine. Ta donacija je išla preko Vlade Republike Slovenije, a ako ništa drugo – dat će proizvođačima kako borbenu referencu za njihov sustav, tako i neprocjenjiva terenska iskustva s bojišta na kojem se trenutno oprobava sva bitna roba iz ovih proizvodnih kategorija čitavoga Zapada.
Što sa Slovačkom?
No dok Slovenija radi – postavilo se pitanje što s pomoći iz Slovačke? Naime, tamošnja je nova vlada najavila prestanak slanja vojne pomoći Ukrajini, što je gotovo trenutno postavilo i pitanje pojedinih tehnoloških projekata proizvodnje i slanja vojne tehnike – iz slovačkih tvornica, ali uz plaćanje nekih drugih EU država. Konkretno, riječ je bila o samohodnim haubicama Zuzana 2 – koje su u Slovačkoj za Ukrajinu naručile i do sada oko 97 milijuna USD platile Danska, Norveška i Njemačka. Kako izgleda, problem će se riješiti tako da ovaj posao Slovačka neće tretirati vojnom pomoći Ukrajini, već komercijalnom isporukom oružja na korist slovačkoj vojnoj industriji (pa makar tehnika na kraju i išla u Ukrajinu). Sličan problem predstavlja i rješavanje manjka pojedinih tipova sovjetskog naoružanja, posebno PZO projektila za sovjetske lansere – što je problem kojim se aktualno bave neke od istaknutih firmi američke vojne industrije. Radi se tu o kreiranju tzv. „FrankenSAM“ oružnih sustava – svojevrsnih Frankenstein-čudovišta sastavljenih od zapadnih raketa prilagođenih za ispaljivanje iz tih postojećih lansera iz starih zaliha ukrajinskog arsenala. Posebice se tu spominje kombiniranje lansera 9K37 Buk i raketa RIM-7 Sea Sparrow, te nekih lansera i radara sa zapadnim raketama AIM-9M Sidewinder. Dok sve to tek treba proraditi u praksi, Ukrajinu su razveselile i donacije 12 dronova iz Ministarstva unutarnjih poslova Litve za potrebe državne policije u Ukrajini, kao i 14 kamiona humanitarne pomoći iz Azerbajdžana. Pri ovoj donaciji, objavljenoj u ponedjeljak 30. listopada, radi se o tovaru s preko 555.000 metara kablova i žica za potrebe održavanja ukrajinskog energetskog sustava. Na to se uskoro očekuje još oko 7,6 milijuna USD robe za oporavak i obnovu – čime će ukupna pomoć iz Azerbajdžana ukupno dostići preko 33 milijuna USD.
Što daje Njemačka?
Za razliku od ovih konkretnih pošiljki pomoći, iz Njemačke se ovoga tjedna čulo tek da je u ponedjeljak 30. listopada započela obuka ukupno druge skupine ukrajinskih vojnika za korištenje protuzračnog sustava MIM-104 Patriot (61 polaznik obuke i 10 prevoditelja), dok se Nizozemska pohvalila početkom pregovora o međunarodnim sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. Ujedno, od nizozemskog premijera Marka Ruttea moglo se čuti i da će obećani F-16 iz njegove države unutar iduća dva tjedna stići u Rumunjsku, gdje će u novom centru za obuku uskoro početi i razni specijalizirani tečajevi za njihove ukrajinske korisnike.
Za to vrijeme treba konstatirati kako nije bilo ništa od ruske varke o ilegalnom izvozu oružja doniranog Ukrajini na prostor Bliskog Istoka – posebno u ruke boraca palestinske organizacije Hamas u Izraelu. Dok se o tome pričalo iz ruski izvora i među njihovim saveznicima – takvim navodima nije bilo potvrde s terena. Dapače, čak je i izraelski veleposlanik u Moskvi Alexander Ben Zvi ustvrdio da Izrael nema informacija o tome da bi oružje prebačeno u Ukrajinu završilo u rukama Hamasa. I dok se početkom ovoga tjedna opet iz Moskve čulo kako 15 do 20 posto oružja isporučenog sa Zapada u Ukrajinu završava na crnom tržištu – ipak je bilo zanimljivo istodobno uočiti i jednu sasvim drugu temu. Naime, sam Vladimir Putin je krajem prošloga tjedna naložio raspravu o „problemu trgovine oružjem na teritoriju Ruske Federacije“, misleći na ilegalno oružje koje s njegove strane ukrajinskoga ratišta curi u Rusiju, i onda na tamošnje ilegalno tržište. Svima koji su ikad iole detaljnije promatrali bilo koji veći ratni sukob nisu promakla takva česta prelijevanja problema, koja to više pogađaju države koje su i same autoritarne – pa im građani i kriminalni slojevi nastoje skupljati naoružanje, ako ništa drugo, a ono za „zlu ne trebalo“.