Austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg predložio je radikalnu promjenu osnivačkog sporazuma Europske unije kako bi se omogućilo hitno primanje u članstvo ne samo Ukrajine, nego i drugih 'istočnih' država poput Moldavije, Albanije ili Sjeverne Makedonije. Nova austrijska teza jest da je vojna agresija na Ukrajinu potpuno novi „geostrateški moment“ na koji Europa mora ponuditi više fundamentalni odgovor nego što su same sankcije protiv Rusije te ekonomska i vojna pomoć Ukrajini.
„Djelujmo zajedno i stavimo naš novac na ono što govorimo“, izjavio je Schallenberg za Financial Times. Ključna poruka austrijskog ministra jest da si Europa više ne može priuštiti polovične mjere. „Ne postoji vakuum. Ili će biti naš model, ili nečiji tuđi“, poručuje Austrijanac, ali ne objašnjava što bi sve mogle donijeti promjene temeljnog sporazuma EU-a.
Osim što je jasno kako je Austrija u potpunosti promijenila svoj odnos prema Rusiji, s kojom je gajila dobru suradnju, nesporno je kako austrijski ministar vanjskih poslova sada očekuje hitno zeleno svjetlo istočnim zemljama pod ruskom prijetnjom za pristup „dijelovima zajedničkog tržišta“.
No nije jasno što su to „dijelovi“ zajedničkog tržišta te kakve su sve druge političko-sigurnosne implikacije. Ako, primjerice, EU po nekim izvanrednim i hitnim procedurama pridruži Moldaviju, Albaniju i Ukrajinu, ili im dodijeli neki specijalni status posebnih članica, znači li to da će im osigurati i sigurnosnu zaštitu, ili pak samo višu razinu ekonomske integracije u EU.
Bilo kako bilo, sama ideja da EU napusti uobičajene stroge procedure pristupa bazirane na definiranim ekonomsko-političkim kriterijima je revolucionarna te može značajno promijeniti kako funkcionira europska zajednica država. Ako se, recimo, Ukrajini omogući pristup odabranim EU institucijama i programima te neka vrsta tranzicijskog prečaca prema punom članstvu, kao i uključivanje u proces donošenja odluka u ključnim tijelima EU, to znači otvaranje vrata zemlji koja je A) u ratu i B) koja ima ekstremne ekonomsko-socijalne probleme koji nisu uzrokovani samo ratom, nego imaju duboke korijene.
Promjena austrijskog stava je poput političkog salta. Schallenberg je neko kraće vrijeme radio za bivšeg kancelara Sebastiana Kurza koji je eksplicite tvrdio kako Ukrajina treba čekati u redu iza ostalih kandidata te je poručivao da im članstvo neće biti izgledno godinama. Do promjene austrijskih razmišljanja u vanjskoj politici došlo je nakon posjeta novog kancelara Karla Nehammera Vladimiru Putinu, nakon kojeg su zaključili kako ruski autokrat i iza zatvorenih vrata, u povjerljivim razgovorima, misli ono isto što javno govori, što je znak da se s njim ne može računati kao političkim partnerom. Efekt sastanka s Putinom na Austrijance može se nazvati političkim triježnjenjem.
Posebno je nejasno što po pitanju ubrzanja oko primanja novih članica austrijski novi smjer želi učiniti s BiH ili Srbijom. Dok Sjevernu Makedoniju javno spominju kao poželjnu novu članicu, o Srbiji i BiH austrijski ministar vanjskih poslova govori zbirno kao o Balkanu, kao o zemljama okruženim drugim EU članicama koje…“moramo usidriti u Europi, i uz Zapad“.
Iako je nejasno znači li to sidrenje prečac u EU i za Srbiju, državu koja pokazuje otvorene simpatije prema Putinovu režimu, činjenica jest kako Schallenberg nedvosmisleno poručuje da „povećanje EU nije legalistički, birokratski pristup, to je geostrateški instrument“.
Austrijanci daju do znanja kako su zabrinuti zbog kolapsa njihovog opreznog višedesetljetnog geostrateškog partnerstva s Rusijom, što Schallenberg otvoreno potvrđuje i za FT, ali nejasno je zbog čega misli da bi hitne procedure proširenja EU-a, čak i s članicama koje simpatiziraju tu istu Rusiju, donijelo geostrateški preokret? Uostalom, EU već sada ima pitanje odnosa s pojedinim članicama, kao što je Mađarska, koje i dalje žele otvorenu suradnju s Putinovim režimom, što je prije primjer geostrateškog problema EU-a, nego ubrzavanje pristupa Srbije, kako bi ih se domaklo od Rusije.
