Gotovo dva tjedna nakon osvajanja mjesta Robotine ukrajinske snage ne uspijevaju napraviti veći pomak na glavnom pravcu svoje protuofenzive - onom od Orihiva prema Tokmaku, s krajnjim ciljem da se dođe do Melitopolja i obale Azovskog mora kako bi se presjeklo ruski kopneni most prema Krimu. S druge strane, došlo je do značajnih promjena kod Bahmuta gdje su ukrajinske snage nakon dugih i teških borbi oslobodile dva važna sela južno od grada i pritom nanijele ozbiljne gubitke Rusima. Kakvo je trenutno stanje na ključnim bojištima u Ukrajini, koliko dugo ruska industrija može "hraniti" svoju vojsku streljivom i kako po tom pitanju stoje Kijev i Zapad, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava vojni analitičar s portala obris.org, Igor Tabak.
Video podcasta pogledajte ispod
- Na osovini Melitopolj, od Orihiva prema jugu, ima vrlo malo promjena. Borbe se vode na prilazima selu Novoprokopivka i na rubu sela Verbove. Obje strane ubacivale su dosta pojačanja, a Rusi su s puno padobranaca uspjeli stabilizirati frontu. Kod Bahmuta je pak došlo do značajnijih promjena. One su bile dovoljno velike da su ruska pojačanja jurila natrag prema tom gradu, ali ni to im nije pomoglo. Ukrajinci su proteklih dana oslobodili selo Andriivku, a tamo se nalaze i pruga i cesta koje su Rusima služile za opskrbu. Potom je 17. rujna potvrđeno i da je oslobođena i Kliščivka, što ukrajinskim snagama daje dosta dobar oslonac da se cijeli južni prostor ispod Bahmuta uzme u čvršći stisak i da postane logistički problematičan za Ruse, kaže Tabak i dodaje da će Rusima taj problem sad biti ‘jedno novo otkriće‘.
Naš vojni analitičar ističe da Rusi na istočnom bojištu drže puno ljudi, od čega je gotovo trećina njih smještena u Bahmutu i okolici.
- Oni su koncentrirani na gradski prostor, a urbana bojišta uvijek su neugodna. To vezivanje u gradu Ruse opterećuje, naročito zato što Bahmut nisu pretvorili u logističko središte. Tu troše resurse koji bi im dobro došli na drugim dijelovima fronte, a izgleda da Rusi u zadnje vrijeme imaju problema s onim boljim jurišnim, manevarskim postrojbama. Njih se najednom vatrogasno prebacuje iz zone u zonu i oni se u tome troše. To je jedna od bitnijih stvari koja se malo manje vidi i ne čini se spektakularna, ali jako utječe na ton događanja na ratištu. Jer nije isto voditi rat s gomilom minimalno obučenih i nevoljkih civila ili s onom prijašnjom profesionalnom vojskom, kaže Tabak.
Pitanje streljiva
Prije nekoliko dana The New York Times objavio je članak u kojem se navodi kako su Rusi do sada ispucali već oko 10 milijuna granata, a trenutno ih godišnje mogu proizvesti do 2 milijuna, što je dosta više nego se na Zapadu procjenjivalo prije nekoliko mjeseci. Procjene ministarstva obrane Estonije, države čiji obavještajci pozorno prate što se događa u susjednoj Rusiji, su da Moskva trenutno proizvodi 7 puta više granata nego SAD i EU zajedno. S obzirom na to da bi Rusima uskoro moglo stići i topničko streljivo iz Sjeverne Koreje, postavlja se pitanje je li tu riječ o nenadoknadivoj prednosti Moskve u odnosu na Kijev i njegove saveznike.
- Sve te brojeve treba uzimati s ogromnom rezervom. Ni jedna država ne objavljuje svoje brojeve detaljno, a ruske izvore pogotovo treba uzimati sa zrnom soli, budući da se često radi o ratnoj propagandi. Da, Ruska Federacija je bitno sposobnija država od Ukrajine i ima ozbiljnu vojnu proizvodnju. Ali uzmite u obzir da iza ruske strane stoji samo ruska industrija. A tu govorimo o ekonomiji koja nije svjetska velesila, dok među ukrajinskim saveznicama ima takvih zemalja. Kad je Ukrajina počela prelaziti na zapadne kalibre, njima se otvorio niz prilično dubokih skladišta. Također, sjetite se da je Rusija već ranije posegnula za bjeloruskim zalihama, a sada očito traži i one sjevernokorejske. A čim se Pjongjang upleo u igru, može se vidjeti i bitnija uloga Južne Koreje na ukrajinskoj strani. A što se klasičnih vojnih sredstava tiče, tu je riječ o vojnoj industriji kojoj mnogi zavide. I njihove zalihe mogle bi se lako početi otvarati za Kijev - uostalom, već smo čuli da je SAD posudio pola milijuna granata od Seula, kako bi onda dio svojih zaliha mogli pretočiti u Ukrajinu. Ta opskrba bojišta možda je sad i ključni dio rata koji se pretvara u dugoročno iscrpljivanje. I ta industrijska podloga je ono što će odlučiti stvari, smatra vojni analitičar.
Rusi štede projektile
Kad su u pitanju zalihe oružja, zadnjih tjedana primjetno je kako Rusi u svojim zračnim napadima na Ukrajinu donekle štede krstareće projektile, a više forsiraju dronove. Mnogi zbog toga smatraju da Moskva "štedi" rakete kako bi u kasnu jesen i zimu mogla udariti na energetska i druga strateški važna postrojenja još jačim intenzitetom nego lani.
- Rusija već dugo nije izvela veliki raketni udar. Sada projektile puno više kombiniraju s kamikaza dronovima, dok to prije godinu dana nije baš bio slučaj. Dolazi sezona hladnijeg vremena, potrošnja energije raste i očekuje se da će se Rusi vratiti izboru meta od prošle jeseni. Ukrajinska protuzračna obrana već sad jako je rastrgana i brani veliki broj meta. A taj tip opreme na Zapadu je deficitaran jer velik dio protuzračne obrane u NATO zemljama često obavlja ratno zrakoplovstvo. Tako da se ti sustavi Ukrajini dodaju polako, komad po komad, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.