Rusija nije propustila priliku umiješati se u talijansku predizbornu kampanju. Uostalom, njezina provjerena strategija je unošenje pomutnje u članice Evropske unije i Sjevernoatlantskog saveza. Za to ima dva glavna razloga (i nekoliko sporednih).
Prvi je razlog unošenje odnosno jačanje nepovjerenja spram posredne demokracije, njezine sposobnosti i njezine pravednosti. U tom sklopu Rusija nastoji posredno pomoći strankama koje zastupaju ideologiju autoritarnosti odnosno suverenizma, pa i zato što bi pod njihovom vlašću te zemlje lakše ušle u sklad s Putinovom Rusijom (kao što se zaista i dogodilo kad je na čelu Sjedinjenih Država Amerike bio Donald J. Trump, kojemu je Rusija pomagala metodama mrežne špijunaže i propagande). Rusija se, kako smo svojedobno pisali, izrazito angažirala preko svojih kibernetičkih kanala da bi onemogućila izbore Emanuela Macrona (koga je proglasila homoseksualnim, računajući na galsku homofobiju) odnosno Angele Merkel (za koju su poturili da je psihijatrijski pacijent).
Drugi je razlog podrška konzervativnom političkom kršćanstvu, sa slabije ili jače izraženom bjelačkom suprematističkom notom, koje ima jače uporište među ekonomski frustriranim stanovništvom niže obrazovne razine, prijemčivijim na populističku podvalu da su za sve njihove nevolje krive urote "drugačijih" (Židovâ, muslimanâ, "pederâ", katolikâ, pravoslavnih itd. – ovisno o socijalnopovijesnom kontekstu neke sredine).
Svi su se talijanski mediji uskomešali oko "otkrića" torinske Stampe da se neki ruski diplomat raspitivao u dužnosnika suverenističke Lige, tada još članice Draghijeve vladine većine, hoće li njezini ministri istupiti iz vlade.
Glasila nesklona desnici rade iz toga veliki skandal, tajnik Demokratske stranke Enrico Letta zahtijeva da se time pozabavi parlamentarni odbor za nadziranje neprijateljskog djelovanja, a mediji i političari skloni desnici drapaju halje vičući da nemoćna ljevica traži spas protuustavno angažirajući tajne službe.
U korist teze igraju ulogu i notorna sklonost ruskome "pravitelju" Vladimiru Putinu Ligina nacionalnog tajnika Mattea Salvinija, koji je primao rusku materijalnu i logističku pomoć i koji je na moskovskome Crvenom trgu radosno pozirao u majici s Putinovim likom na prsima.
Posrijedi je glupost, koja može djelovati i kao bumerang. Prvo, dnevnik la Verità je o tom kontaktu ruske diplomacije s Ligom pisao prije dva mjeseca, kada to nije izazvalo fertutmu, jer još nije bilo predizborne kampanje. Drugo, a što se očekuje od diplomata nego da legalno prikupljaju informacije, u legalnim kontaktima počev od dužnosnika vladinih, pa onda i oporbenih stranaka?
Naravno da je, poslije agresije u Ukrajini, Moskvi bilo u računu slabljenje ili čak uklanjanje državnikâ koji su se zauzimali za sankcije Rusiji i oružje Ukrajini. Logično je da je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev proslavio, u tom sklopu, pad Borisa Johnsona, a onda i Marija Draghija. Ali odatle do insinuacije da je Moskva platila Salviniju da povuče ministre – podulji je put.
Ispod radara pak prolazi vrlo jak a indirektan realan asist Moskve Salviniju. Taj ruski prijatelj je, poput vladajućih Poljaka i Madžara, glavninu svoje propagande stavio na "obranu granica od najezde migranata". Dok je bio ministar unutrašnjih poslova u prvoj Conteovoj vladu Salvini je priječio pristajanje brodova sa spašenim migrantima brodolomcima, držeći ih danima na pučini u iscrpljujućim uvjetima.
U Italiji je započela predizborna kampanja, Salvini na prvome svome izbornom plakatu lansira fotografiju čamca punoga migranata, a s onog dijela libijske obale, koji je pod kontrolom proputinovske paramilitarne grupacije Wagner, migranti stižu na Lampedusu u industrijskim količinama, po 1000-1500 dnevno, iako tamošnji hot spot ima kapacitet od 340 mjesta. Reklo bi se: normalno, srpanj je, more je pogodno. Da, ali se priliv u tome istome srpnju učetverostručio pošto je Draghi ostao bez povjerenja Lige. Taman da jača Salvinijeve ksenofobne vapaje.