Ruske su snage mjesecima polagano napredovale na istoku i sjeveru Ukrajine, koristeći se svojom nadmoćnom artiljerijom i tonama streljiva koje su svakodnevno ispaljivale, samo da bi pomaknule liniju bojišta za nekoliko kilometara. Ukrajinske snage jednako su se polako povlačile, disciplinirano i organizirano, i pokušavale su skupo naplatiti svaki pedalj izgubljenog teritorija.
Kada je počela ukrajinska protuofenziva, slika se u potpunosti promijenila. Odjednom se napadač više nije suočio s dobro pripremljenim obrambenim pozicijama, dubinskom obranom i discipliniranim povlačenjima, nego sa slabom, papirnatom obranom koja se raštrkala u samo nekoliko dana.
Ruske snage doživjele su potpuni kolaps organizacije i zapovjedne strukture na području oblasti Harkiv, dale se u paničan bijeg kako im brzo napredujuće ukrajinske snage ne bi odsjekle odstupnicu, pri čemu su za sobom ostavili netaknuta skladišta puna artiljerijskog streljiva, tenkove u voznom stanju i mnogo druge opreme.
Poklon neprijatelju
Moskva je prvi put od početka rata bila prisiljena priznati poraz, iako se isprva tvrdilo kako se jedinice sa sjeveroistoka samo "preraspoređuju kako bi ojačale obranu Donbasa". Jedinice koje se preraspoređuju u pravilu ne ostavljaju svoja vozila i streljivo kao poklon neprijatelju. Kremlj je konačno priznao da je poražen na jednom od ključnih bojišta u Ukrajini, pod pritiskom brojnih ultranacionalističkih vojnih blogera koji podržavaju vojnu operaciju predsjednika Vladimira Putina, no otvoreno su kritični spram načina na koji se ona vodi.
Iako se slažu s Putinovim režimom u nizu ideoloških pitanja vrlo su realni oko situacije na terenu. Njihove pritužbe su brojne, od obavještajnih i operativnih propusta do nonšalantnog odnosa spram vlastitih snaga koje su u izravnoj opasnosti. Velikih ruskih propusta svjesni su i pojedini ruski vojni analitičari neskloni Kremlju, koji su za neovisni portal Meduza objasnili što je sve pošlo po krivu u ruskoj obrani oblasti Harkiv.
Vojni stručnjak Pavel Luzin ističe da je prvi veliki problem bio nedostatak obavještajnih podataka - ruska vojska nije bila svjesna opasnosti koja se sprema. "Elektronska špijunaža je ograničena, zračno izviđanje radi se dronovima, no njih se brzo obori", rekao je Luzin. "A naša dva špijunska satelita imaju dozvolu samo za mapiranje misija za lansiranje projektila. Nadalje, ti sateliti prolaze nad istim područjem tek svakih 16 dana pa nije moguće brzo primiti podatke", izjavio je Luzin.
Što se tiče "open source" obavještajnih podataka, kojima se masovno služe i Ukrajina i zapadne službe, kao i neovisni zapadni mediji, "za njih vam trebaju ljudi s mozgom i sustav koji omogućava da ti podaci slobodno kruže kroz vojnu hijerarhiju", objasnio je Luzin.
"Konačno, čak i da su vidjeli ofenzivu kako se sprema, što onda? Otkud im ljudi? Oprema? Gotovo je. Šest mjeseci je prošlo i gotovo ništa više nije ostalo od vojske", ustvrdio je Luzin.
Američki analitičar i vojni veteran Henry Schlottman rekao je da je na ruskom kanalu Telegram jasno pisalo gdje će točno Ukrajinci napasti, ali su ruski generali ili mislili kako će se moći nositi s napadom ili nisu vjerovali informacijama s kanala Telegram.
"Znam da zapovjednici ne shvaćaju uvijek te informacije ozbiljno", izjavio je Schlottman koji je i sam u vojsci koristio open source podatke. "Vojska ima i svoje tajne izvore informacija koji katkad proturječe javno dostupnima". Unatoč obavještajnom neuspjehu, smatra kako je za uspjeh protuofenzive najzaslužniji slom ruske logistike.
Rastavljaju vozila
"Da su tenkovi koji su napušteni pokraj Izjuma poslani na područje napada oružanih snaga Ukrajine na vrijeme, ishod je mogao biti drugačiji. Kupjansk je mogao ostati u ruskim rukama", rekao je Schlottman.
"Mislim da ruske snage jednostavno nemaju dovoljno rezervnih dijelova za tenkove. Na fronti su već pola godine i moguće je da rastavljaju neke tenkove za dijelove kako bi se ostali mogli i dalje kretati."
Luzin je istaknuo kako ruska vojska jednostavno više nema rezervi ljudstva koje bi mogla koristiti za ozbiljne ofenzivne operacije. "Do srpnja su izgubili sposobnost napadanja. Mogli su voditi odvojene akcije ofenzivne prirode na različitim lokacijama, no velika ofenziva više nije bila moguća", ustvrdio je Luzin.
"Sada naoružavaju mornare: uzimaju ih od flote, oblače ih u kamuflažne uniforme, daju im strojnice i mornari postaju motorizirano pješaštvo i tenkisti."
Ruski stručnjak detaljno je objasnio i zašto Moskva ne može provesti opću mobilizaciju. Bivši ministar obrane Anatolij Serdjukov je do 2012. razmontirao sve institucije za mobilizaciju, a časnici za obuku sad su na bojištu gdje ne mogu obučavati novu generaciju kadeta. Postoji i politički problem.
"Kada najavite mobilizaciju, delegirate moć generalima", objasnio je Luzin. "No, Kremlj ne vjeruje generalima".