Kad je u ranim satima 24. veljače započela ruska invazija na Ukrajinu, s masovnim raketnim napadima i napredovanjem kopnenih snaga iz nekoliko smjerova, mnogi vodeći ukrajinski dužnosnici očito su bili iznenađeni, a neki su čvrsto spavali. Predsjednik Volodimir Zelenski bio je kod kuće sa suprugom i djecom. Brojni dužnosnici zaduženi za ključne regije u blizini granice te gradonačelnici gradova koji sadrže strateške vojne ciljeve bili su u krevetima i probudili se u šoku na zvuk buke, umjesto da su proveli posljednje sate mira koordinirajući obranu svojih gradova, objavio je Guardian u članku u kojem se prvi puta otvara pitanje jesu li ukrajinske vlasti mogle spremnije dočekati ruske okupatore.
Jer tjednima se šuškalo o ruskoj invaziji, a u noći na 24. veljače, američke i ukrajinske obavještajne službe primile su informacije koje su gotovo sa sigurnošću upućivale na invaziju te noći. Ipak, malo je bilo na putu napora u posljednjem trenutku da se utvrde gradovi blizu granice ili da se upozore građani kako bi se pripremili za neizbježno. Moguće je da to ionako ne bi napravilo razliku, ali kako je ruska invazija na Ukrajinu dosegnula granicu od 100 dana, neki se u Ukrajini počinju osvrtati na razdoblje prije rata i pitaju se može li se učiniti više. Postoji široko rasprostranjeno priznanje, čak i među najžešćim političkim protivnicima Zelenskog, da je njegovo ratno vodstvo inspirativno, no uz pohvale, tu su i pitanja o tim tjednima prije rata, u siječnju i veljači.
Pokretanje istrage
Sad su se počeli javljati kritičari koji postavljaju pitanja zašto je Zelenski bio skeptičan prema sve alarmantnijim upozorenjima američkih obavještajnih službi o tome da Vladimir Putin planira potpunu invaziju? Je li mogao učiniti više da pripremi zemlju i bi li to imalo učinka?
"Trenutno ne želimo pokretati istragu o ovome, ali nećemo je i ne možemo izbjeći u budućnosti", izjavio je Volodimir Ariev, zastupnik stranke Europska solidarnost bivšeg predsjednika Petra Porošenka (kojega je Zelenski pobijedio na izborima), u razgovoru za Guardian i dodao kako je njegova stranka tjednima uoči invazije nastojala natjerati vladu da ozbiljnije shvati prijetnju ratom.
Veći dio siječnja i veljače Amerikanci su privatno i javno tvrdili da su njihovi obavještajni podaci pokazali da postoji vrlo velika vjerojatnost da rusko vojno jačanje nije blef. U međuvremenu, Zelenski je Amerikancima odgovarao da mora uskladiti pripreme za rat s brigom za gospodarstvo i poručio Ukrajincima da ne paničare. "Ako svi misle da će sutra biti rat, ekonomija će biti u pravim problemima", poručio je tad jedan visoki vladin dužnosnik.
U prvim tjednima godine dovršene su ukrajinske dugoplanirane strukture "teritorijalne obrane", a mnogi Ukrajinci počeli su tražiti svoja najbliža skloništa za bombe, no i tad je malo ljudi vjerovalo da je prijetnja stvarna, a milijuni Ukrajinaca nisu se ni elementarno pripremili za početak sukoba punog razmjera i tjednima života u skloništima ili podrumima. Za neke je ovaj nedostatak planiranja imao užasne posljedice kad je došlo do rata. Krajem siječnja Zelenski je česta upozorenja SAD-a o mogućem ratu nazvao "pogreškom", dok je njegov savjetnik Mihajlo Podoljak 6. veljače izjavio kako su šanse za rješavanje krize pregovorima "znatno veće" od napada Rusije.
Širenje panike
Kad su američki dužnosnici obrane izvijestili medije da je Rusija premjestila zalihe krvi blizu granice, što se smatralo znakom neposredne vojne akcije, zamjenica ukrajinskog ministra obrane, Hana Maliar, kategorički je demantirala izvješće. "Svrha takvih informacija je širenje panike i straha u našem društvu", rekla je tad, ali kako je veljača odmicala, američki dužnosnici postajali su sve uvjereniji da Ukrajinci - i neki europski saveznici - ne shvaćaju prijetnju dovoljno ozbiljno. Bilo je čestih telefonskih razgovora između različitih visokih dužnosnika u Washingtonu i njihovih kolega u Kijevu.
Američko veleposlanstvo u Kijevu pozvalo je 11. veljače diplomate iz velikog broja veleposlanstava u gradu. Posjetitelji su dovedeni u sigurni dio veleposlanstva, u manjim grupama, i predani su im pisani podaci na kojima su bile ispisane informacije o vjerojatnosti i ozbiljnosti ruskih vojnih akcija, što je potvrdilo troje ljudi upućenih u sastanke. Smjeli su pisati bilješke, ali ne i uzeti dokumente.
Ubrzo nakon toga, preostali američki diplomati u Kijevu evakuirani su u Lavov. "Nije samo vrijeme da napustite Ukrajinu, prošlo je vrijeme da napustite Ukrajinu", rekao je visoki dužnosnik američke administracije. Nekoliko drugih veleposlanstava slijedilo je Amerikance na zapad. Ukrajinski obavještajci također su primali vlastite informacije, a oko 17. veljače dobili su vijest o brojnim potpisanim ruskim vojnim naredbama koje upućuju na to da se sprema nešto veliko. Ali ipak je postojala nevjerica da bi to moglo značiti da su Amerikanci cijelo vrijeme bili u pravu.
Ignorirali ponude za evakuaciju
"Većina ljudi je vjerovala da će to biti ograničeno na nešto u Donbasu i da Rusi neće pokušati s operacijom punog razmjera", rekao je izvor blizak ukrajinskim obavještajnim službama. Neki ljudi u službama bili su mnogo zabrinutiji od drugih. "Moglo se vidjeti iz onoga što su vam ljudi govorili i koliko su zabrinuti, s kojim stranim obavještajnim službama imaju kontakte", pojasnio je spomenuti izvor.
Kad je invazija ipak došla, Zelenski i njegov tim ignorirali su ponude zapadnih zemalja za evakuaciju i pokazali energično vodstvo koje je pomoglo u pokretanju žestokih ukrajinskih obrambenih napora. Zasad su ova hrabrost i odlučnost, kao i potreba za jedinstvom tijekom rata, spriječili svaku reakciju na moguće prethodne pogreške, no i ovo pitanje postaje tema u Ukrajini.
Serhij Taruta, poslovni čovjek i zastupnik koji je 2014. bio guverner regije Donjeck kojega je imenovao Kijev, rekao je da je prerano postavljati pitanja o nagomilavanju, ali kasnije će biti potrebna rasprava.
"Naravno da ima puno pitanja, Rusi su već crtali slovo 'Z' na svojoj opremi i svi su govorili da nešto dolazi, a naši ovdje su govorili 'ne brini'. Ali to je nešto za raspravu nakon rata. Sad je vrijeme za konsolidaciju društva", najavljuje Serhij Taruta.