Utorak, 30. travnja 2024. godine, ujedno je bio 797. dan rata u Ukrajini koja trenutno uživa u toplom, sunčanom i neuobičajeno suhom vremenu. Budući da je loše vrijeme prije nekoliko dana dodatno opteretilo jako oštećenu strujnu mrežu Ukrajine, širom države su se vidjele dodatne redukcije struje, uz intervenciju susjednih zemalja, Rumunjske, Slovačke, Poljske, Mađarske i Moldavije sustav se pokušavao uravnotežiti.
Posebno je teško bilo stanje u regijama Harkiv, Donjeck i Dnjepropetrovsk – a stanju nipošto nisu pomogli ni dodatni ruski napadi na ukrajinske energetske resurse izvedeni u noći od petka na subotu (26. na 27. travnja). Tom prilikom su opet na nišanu agresorskih raketa bile elektrane u regijama Ivano-Frankivsk i Dnjepropetrovsk, a kod Lviva se čulo i o opasnosti za tamošnja plinska postrojenja.
Što se tiče biranja ciljeva za ruske zračne napade, treba naglasiti da Ukrajina čitavo vrijeme ima ogromnih problema s mrežama ruskih doušnika – tako je 26. travnja bilo objavljeno hvatanje skupine koja je pod krinkom „privatnih servisera“ kružila područjem Harkivske oblasti, te ujedno pratila i bitne ciljeve u regiji ne bi li to onda postale mete ruskih napada vođenim zrakoplovnim bombama. Tek ponešto delikatnije je bilo djelovanje „farmi botova“, kakve su dvije otkrivene i zatvorene u samom Kijevu – koje su „vršile informacijske sabotaže u korist ruske obavještajne službe“ šireći dezinformacije o ratu i diskreditirajući Oružane snage. Naravno, u ratu se takve stvari rade na obje strane – pa zato nisu začudile ni objave s ruske strane kako je među uhićenim neonacistima u Volgogradskoj oblasti bio pronađen ukrajinski „cjenik“ proturuskih djelatnosti, od prikupljanja vojno zanimljivih podataka pa sve do izvođenja raznolikih sabotaža.
Sve te ratne obavještajne aktivnosti tek se nadovezuju na državna informacijska djelovanja – kakvo će biti za 1. svibnja u Moskvi najavljeno otvaranje izložbe zarobljene ili uništene vojne opreme neprijatelja u organizaciji ruskog Ministarstva obrane. Za tu se prigodu zadnjih dana užurbano iz Ukrajine dovoze pojedini primjerci teške zapadne vojne tehnike, koje se uspjelo posljednjih dana zarobiti zapadno od Avdiivke. Nakon nedavnog prijevoza oklopnjaka Marder i oštećenog tenka Leopard 2A6 (originalno iz Njemačke), u subotu 27. travnja vidjelo se i masivni pothvat dovoza teško oštećenog američkog tenka M1A1 Abrams – još jednog eksponata kraj kojeg će se mnogi Rusi idućih dana učestalo fotografirati.
Dok traju izuzetno žestoka kopnena sukobljavanja kojima se zadnjih dana Rusija nastoji na više dijelova bojišnice iskoristiti slabost branitelja – još se čeka hitna dostava većih količina vojne opreme i streljiva sa Zapada. Jasno je kako se tu radi o stvarnom problemu, koji je u ponedjeljak izrijekom priznao i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg prilikom svog trećeg posjeta Kijevu u ovo ratno doba. Po njemu: „Ozbiljna otezanja u dostavi pomoći imala su i ozbiljne posljedice na bojištu. (…) Najave pomoći nisu dovoljne – moramo vidjeti i isporuku naoružanja. (…) Moramo biti svjesni i moramo biti iskreni – moramo shvatiti da kad ne isporučimo, kad otežemo s potrepštinama, to je pitanje života i smrti. To ima stvarne posljedice. Ovaj rat nije neka teoretska konstrukcija. On traje 24/7, i kad mi ne isporučujemo kako bi trebali - onda Ukrajinci plaćaju cijenu“.
No tu cijenu tek pomalo ublažava ukrajinska inventivnost u borbenom korištenju raznolikih bespilotnih letjelica – kojih će interventno biti kupljeno još 300.000 za 15,5 milijardi UAH (oko 392,16 milijuna USD), nakon što se ove godine za tu svrhu već prethodno odvojilo oko 43,3 milijarde UAH (gotovo 1,1 milijarda USD). Naravno, barem neka od kašnjenja u slanju zapadne pomoći u svojim korijenima imaju i političare sklone Vladimiru Putinu – o čemu se u Poljskoj prije koji dan moglo slušati kada je premijer Donald Tusk prozivao svog prethodnika Morawieckog za „razvijanje zajedničke antieuropske strategije s proputinovskim političarima krajnje desnice u Budimpešti“ – dok su Slovaci na odbijanje svojih vlasti da se pridruže kupovinama streljiva za Ukrajinu preko Češke odgovorili kroz 12 dana građanske akcije i sami prikupili gotovo 4 milijuna eura u tu svrhu (bez komentara premijera Ficoa i njegovih ministara).
S druge strane traju i političke diskusije o metodama iskorištavanja sankcijama zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine. I dok se pojedine države takvom postupanju jako protive (navodno Njemačka), izgleda da su se tu iskristalizirale tri opcije postupanja: (1) konfiskacija svih ruskih sredstava u korist Ukrajine, (2) korištenje samo prihoda od takve zamrznute imovine, koje bi se skupno za idućih 10 godina isplatilo u jednom navratu, te (3) dostavljanje takvih prihoda godišnje u ratama po dospijeću (do 5 milijardi eura godišnje). Naravno, dok se Ukrajina zalaže za maksimalnu varijantu, tek treba vidjeti kakav će dogovor biti postignut među državama koje su ruske novce zamrznule s početkom opće agresije u veljači 2022. godine.
Zapadna pomoć
Iako su protekla dva tjedna protekla uvelike u svjetlu američkih kongresnih natezanja oko usvajanja paketa financijske pomoći za Ukrajinu vrijednog oko 61 milijardu USD, ipak to nipošto nije bilo sve što se na tu temu odvijalo u svijetu. Naime, kako se stanje na ukrajinskim bojištima zaoštravalo, sve je više pojedinačnih saveznika nastojalo uskočiti i pomoći prema svojim mogućnostima – pri čemu im je pomogao i nedavno pokrenuti digitalni logistički sustav LOGFAS za dobivanje aktualnih informacija o statusu pomoći. Tako je Danska još sredinom mjeseca najavila paket vojne pomoći vrijedan oko 2,2 milijarde kruna ili oko 295 milijuna eura (ulaganje u ukrajinsku vojnu industriju, kupovinu streljiva, te razvoj i proizvodnju naoružanja), da bi se na to nadovezalo još i civilnu pomoć vrijednu oko 420 milijuna eura (40 milijuna za obnovu u privatnom sektoru i 380 za kritičnu energetsku infrastrukturu).
Zadnjih je dana to interventno podebljano s dodatnih oko 4,4 milijarde danskih kruna ili oko 590 milijuna eura za dodatnu vojnu pomoć. Dok Nizozemska već isporučuje borbene avione F-16 u obučni center u Rumunjskoj, ondje se razmišljalo i o međunarodnoj kupovini protuzračnih sustav MIM-104 Patriot za Ukrajinu. No prije desetak dana je objavljeno i interventno izdvajanje dodatnih preko 200 milijuna eura za jačanje ukrajinske protuzračne obrane (159 milijuna za potporu njemačkoj inicijativi o opremi dugog dometa, te još 60 milijuna eura za opremu kratkog dometa). Susjedna Belgija je isto tako prvo 22. travnja objavila izdvajanje 200 milijuna eura za kupovinu granata u okviru češke inicijative, da bi to 27. travnja podebljala još i obećanjem slanja raketa za protuzračnu obranu.
Te rakete za protuzračnu obranu pokazale su se posebno problematičnima za Grčku i Španjolsku – dok je u više navrata bilo govora kako bi Grčka u Ukrajinu mogla poslati jednu od svojih bitnica sustava Patriot, što je 26. travnja potpuno opovrgnuo tamošnji premijer Kyriakos Mitsotakis – Španjolska se tu izgleda bitno više predomišljala. Na kraju se čulo kako ipak nema podrške za slanje jedne od njihove tri bitnice sustava Patriot, ali bi se ipak moglo hitno poslati manju količinu za njih potrebnih raketa. Uz to, Kijev se odlučilo utješiti obećanjem skorog dodatnog paketa lakih i teških strojnica, logističkih i oklopnih vozila, lakih protuoklopnih sustava, haubica i streljiva u kalibrima 155 i 120 mm.
Ipak, tu treba posebno istaknuti Njemačku – državu koja se posebno angažirala u pribavljanju dodatnih sustava Patriot za Ukrajinu nakon što je onamo poslala još jednu od svojih bitnica ovog sustava (tri ukupno do sada). Njen je ministar gospodarstva ovoga mjeseca bio u Kijevu, a uz trpljenje ruskih uzbuna i napada, on je ondje otvorio i tvornicu bespilotnih letjelica te razvojni centar poduzeća Quantum-Systems koja bi trebala uskoro proizvoditi oko 1.000 letjelica godišnje. Do tada, iz Kijeva se čulo molbe prema službenom Berlinu da se iz same Njemačke što prije dostavi preko 800 njihovih izviđačkih letjelica Vector, koje su se na bojištu pokazale dobrima.
Dok se o tome navodno još razmišlja, u nedjelju 28. travnja čulo se o još jednom konkretnom paketu raznolike njemačke vojne pomoći koji je ovoga puta obuhvatio 10 oklopnjaka Marder sa streljivom i opremom, 9 plugova za razminiranje, granate za tenkove Leopard 2 i mine kalibra 120 mm, oko 7.500 granata kalibra 155 mm, oko 30.000 komada granata kalibra 35 mm za protuzračne oklopnjake Gepard, 18.000 granata kalibra 40 mm, 3.000 protuoklopnih sustava RGW 90, rakete za PZO sustav IRIS/T i dva protuzračna sustava Skynex sa streljivom, po jedan mostopolagač Biber i inženjerijski oklopnjak 2A1 Dachs, radar TRML-4D i elektroniku za helikoptere, 6 tegljača Oshkosh M1070 za prijevoz tenkova te još raznu sitniju vojnu opremu. Dakle, sve osim raketa Taurus koje su Ukrajinci molili zadnjih mjeseci.
Iz Velike Britanije, države koja upravlja i međunarodnim fondom za potporu Ukrajini vrijednim oko 900 milijuna funti (u koji su sredstva dale sama UK, ali i Danska, Norveška, Nizozemska, Švedska, Australija, Litva, Novi Zeland i Island) – moglo se prošloga tjedna čuti objavu o do sada najvećem nacionalnom paketu vojne pomoći Ukrajini u kojem je interventno izdvojeno dodatnih oko 500 milijuna funti za streljivo, protuzračnu obranu, bespilotne letjelice te drugu potporu. Među ostalim je 23. travnja bilo najavljeno slanje i 60 raznih brodica, oko 1.600 raznih raketa (među ostalim i Storm Shadow), preko 400 vozila (od toga oko 160 oklopnih vozila tipa Husky i 78 terenskih) te oko 4 milijuna komada raznog streljiva za ručno naoružanje. Na to su se nadovezali i konvoji civilne pomoći za Ukrajinu, poput onog iz Kenta s više od 30 vozila razne opreme za ukrajinske vatrogasce.
Ne zaostaju tu bitno ni najave iz Australije – države koja priprema još jedan paket vojne pomoći vrijedan oko 100 milijuna dolara, čija će polovica biti za laka protuzračna oružja, oko 30 milijuna za bespilotne letjelica, a ostatak za razna druga potrebna vojna sredstva. Slično se čulo i iz Litve, koja je ovog mjeseca već isporučila Ukrajini oklopnjake M577, granate kalibra 155 mm, protuoklopno naoružanje i avion L-39 Albatros, baš kao i 17 radio i TV odašiljača za jačanje informacijske sfere u Ukrajini – dok se susjedna Latvija upravo sprema za slanje protuzračnih topova, izviđačkih dronova i drugih sredstava u okviru svog novog paketa pomoći. Za kraj spomenimo i Norvešku, koja je uz raznu vojnu opremu dala još i 13,7 milijuna USD za održavanje tenkova Leopard u Poljskoj – tenkova kojih je do sada donirala osam komada – te onda još i dodatnih 633 milijuna USD u proračun za interventnu pomoć Ukrajini.
Stanje na terenu
U međuvremenu se širom ukrajinskih bojišta i nadalje nastavlja žestoki ruski pritisak, koji ponegdje pokazuje i učinka. Tako se na sjeveru Donbasa, na potezu bojišta između Kupjanska i okupiranog Svatove, čulo o ulasku Rusa u prostor sela Kislivka, koje je do sada zajedno s malo južnijom Kotljarivkom priječilo lokalni prilaz cesti P-07 (na pola puta između Kupjanska i Svatove). Južnije od toga nastavili su se ruski napadi niz ukrajinske obrambene linije (od Stelmahivke preko Novojegorivke do Makiivke), sve do zone zapadno od okupirane Kremine (posebni naglasak na potez ukrajinskih uporišta Nevske-Terni-Jampolivka-Zarične-Torske) – uz navodno sitnije napredovanje agresora u poljima istočno od Jampolivke.
Ništa drugačije nije bilo ni južno od rijeke Siverski Donjec, gdje se zadnjih dana spominjao niz manjih napada na potezu bojišta sjeveroistočno od okupiranog Soledara (Verhnokamjanske, Spirne, Rozdolivka) – da bi se onda težište ozbiljnijih operacija bilježilo zapadno od Bahmuta. Doduše, treba napomenuti ustrajne ukrajinske tvrdnje kako je ova borbena zona zadnjih dana stabilizirana, tako da - usprkos ruskom pritisku - u tri odvojena smjera nije bilo bilježenih ozbiljnijih pomaka bojišnice. Kako smo i ranije spominjali, riječ je (1) o pravcu sjeveroistočno od Časiv Jara (kroz okupirano selo Bogdanivka i ukrajinsko uporište Kalinina) gdje agresori nastoje doći do točke u kojoj vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“ teče trasom kroz nadzemne cijevi, ne bi li ondje prošli tu prepreku i krenuli u Časiv Jar sa sjeveroistoka. Sličan je i (2) prilaz kroz šumovite predjele koji počinju sjeverno od sela Ivanivske, gdje Rusi nastoje također prijeći spomenuti kanal na još jednom segmentu nadzemnih cijevi, ne bi li Časiv Jaru prišli s jugoistoka. Uz to, naravno, borbe se vode i (3) frontalno – na istočnim prilazima „Kanalskoj četvrti“ Časiv Jara (zvanoj i „Novi“) koju spomenuti kanal dijeli od zapadnije glavnine grada. Sve je to redovito metom brojnih zračnih napada i topničkih djelovanja, kojima agresori nastoje „omekšati“ tamošnju obranu.
Za to vrijeme, baš kao i tijekom zadnja dva tjedna – glavnina ukupnih borbenih događanja u Ukrajini nadalje se koncentrira sjeverozapadno od okupirane Avdiivke, na prostor nedavnog te neočekivanog ruskog prodora u ukrajinsko selo Očeretine. Nakon prvotnog ulaska u to naselje, ruski je napad postupno pojačavan s ukupno 4 svježe brigade, što je omogućilo izdržavanje brojnih protunapada branitelja, a onda i širenje novoosvojenog prostora. Dok su borbe u samom selu Očeretine započele još prije tjedan dana, tek od ponedjeljka 28. travnja moglo se dobiti dojam da je čitavo to mjesto okupirano. Dapače, iako se nisu ostvarile ruske teorije o napredovanju na sjever prema selu Arhangelske, u utorak 29. travnja izgledalo je prilično jasno da su tu okupatori krenuli dalje uz prugu na zapad (oko 3 km prema Novooleksandrivki), na jugozapad (prema Sokilu), te južno preko 25. travnja zauzetog sela Solovjove, dalje prema ukrajinskom uporištu Novopokrovske (u zaleđu dotadašnje bojišnice kod Semenivke i Berdičija). Iako se još u petak 26. travnja neslužbeno čulo o ruskoj okupaciji sela Semenivka, to je tek u nedjelju 28. travnja bilo potvrđeno i s ukrajinske strane navodima o povlačenju na zapad iz obrambenih položaja u Semenivki i sjevernijem selu Berdiči.
Ruski službeni izvori tu opet kasne te su tek 28. travnja potvrdili okupaciju Novobahmutivke (oko 1,2 km južno od Očeretine, neslužbeno osvojena još oko 23. travnja, što je onda otvorilo i put dalje na zapad prema Solovjove i južno u Berdiči), a u utorak 29. travnja i okupaciju Semenivke – bez spomena sela Berdiči na čijem su zapadnom kraju okupatori navodno 27. travnja dizali rusku zastavu (oko kojeg se u ruskim izvorima spominje opkoljenje i smrt nekoliko desetaka pripadnika zlosretne 47. brigade kojom su Ukrajinci prvo nastojali sanirati čitavo neočekivano rusko napredovanje). Time su zadnjih dana pali i posljednji ostaci obrambene linije Berdiči-Orlivka-Tonenke, koju su Ukrajinci uspostavili krajem veljače u vrijeme neposredno po povlačenju iz Avdiivke – te treba očekivati postupno pomicanje borbi nekoliko kilometara na zapad, preko otvorenih poljoprivrednih površina prekidanih tek malobrojnim pošumljenim međama pa na tok rijeke Vovče. Kako sada stvari stoje, to bi trebalo značiti obranu na liniji Novooleksandrivka-Sokil-Novoselivka Perša-Umanske, ako ne dođe do daljnjih neželjenih promjena fronte. Naravno, s takvim fokusiranjem pažnje na Očeretine i ruski prodor na zapad u načelnom smjeru Pokrovska, ponešto su manje bile zamjetne i borbe u nastavku donedavne bojišnice oko 5 km istočno od Očeretine, kod ukrajinskih uporišta Novokalinove i Keramik. Ondje pod pritiskom agresora s istoka i juga, Novokalinove postupno pada u ruske ruke od sredine prošlog tjedna i do danas bi u ukrajinskim rukama mogao biti tek zapadni kraj ovog naselja te obližnje poljske fortifikacije.
Što se sela Keramik tiče, izgleda da je ono podijeljeno, te ukrajinski branitelji drže još samo njegovu sjeverozapadnu polovicu. Dalje na jug, borbe se nastavljaju uz dosadašnju bojišnicu – s posebnim naglaskom na žestoke sukobe unutar urbanog prostora ukrajinskog uporišta Krasnogorivka, oko 15 km zapadno od Donjecka. Ondje se nastavlja ruski upad u gradski prostor s juga i jugoistoka, a ne bi čudilo i da je u međuvremenu čitavo mjesto podijeljeno između zaraćenih strana. Još oko 14 km jugoistočno, Rusima nije uspjelo neposredno kapitalizirati zauzimanje Novomihailivke (Ukrajinci priznali gubitak 28. travnja) i postupni prijenos borbi na Paraskoviivku te Kostjantinivku – čime se nadalje drže otvorenima sjeverni prilazi ukrajinskom uporištu Vuglerdar. Jednako tako, usprkos ustrajnim napadima južno od Velike Novosilke, i dalje na granici Donjecke i Zaporiške oblasti odolijevaju ukrajinska uporišta Staromajorske i Urožaine. Nažalost, prema dijelu ruskih izvora, možda su ukrajinski branitelji južno od Orihiva nakon dugih borbi završili istjerani iz ruševina sela Robotine (poprišta teških borbi tijekom ljeta 2023.), no tome još zapravo i nema jasne potvrde.
Zračni napadi
Nastavak zračnih napada s dvije rakete sustava S-300 iz Belgoroda na Harkiv obilježio je početak subotnjeg jutra 27. travnja kao dio šireg ruskog napada na Ukrajinu – koji je obuhvatio i 9 krstarećih raketa Kh-101/555 iz strateških bombaredera Tu-95MS iz Saratovske oblasti (6 srušeno), 9 raketa Kh-59/Kh-69 iz Belgorodske oblasti i Azovskog mora (8 srušeno), 2 krstareće rakete „Iskander-K“ (jedna srušena), 8 raketa 3M54 Kalibr s Crnog mora (6 srušeno), te 4 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ koje su sve prošle do ciljeva. Ovaj val raketnih napad bez podrške kamikaza-dronova na posebnoj je meti imao 4 ukrajinske termoelektrane i energetska postrojenja kod Lviva na zapadu Ukrajine – a kako izgleda, bilježena su i razna ozbiljna oštećenja. Nasuprot tome Ukrajinci su s oko 70 bespilotnih letjelica izveli masovan napad na južnu rusku Krasnodarski Kraj – konkretno, kako na vojni aerodrom kod nešto sjevernijeg mjesta Kušćevskaja – na kojem su stacionirani brojni avioni L-39 i MiG-29, među kojima je navodno bilo gubitaka – tako i na rafinerije u mjestima Iljskij i Slavjansk-na-Kubanu (pogođeni su destilacijski tornjevi, a bilo je i požara). Uz to se bilježilo i napade ukrajinskih bespilotnih letjelica u ruskim oblastima Belgorod, Kursk, Brijansk i Voronjež.
Nedjelja 28. travnja započela je ruskim lansiranjem 4 kamikaza-drona Shaheed-136/131 s Krima (svi navodno srušeni u naletu na industrijski cilj u Mikolajevu), te niza izviđačkih letjelica nad južnu i središnju Ukrajinu. Opet se raketama sustava S-300 iz Belgoroda gađalo i ciljeve u Harkivu, a vođenim zrakoplovnim bombama niz naselja u Hersonskoj oblasti.
Navodno su tijekom dana bili napadnuti i ukrajinski vojni aerodromi kod grada Dnipro, Priluki u Černihivskojoblasti te Starokonstantiniv kod Hmeljnickog. Nasuprot tome, čulo se o ukrajinskom napadu na skladišta goriva poduzeća Kaluganefteprodukt kod mjesta Ljudinovo u ruskoj regiji Kaluga (što su tamošnje vlasti demantirale), dok je niz ukrajinskih letjelica djelovao i nad ostatkom Rusije – srušeno je barem 9 letjelica iznad Brijanska, barem 3 iznad Kaluge i Kurska, te njih dvije od više desetaka iznad Belgoroda. Ujedno se čulo i o ponovljenom ukrajinskom zračnom napadu na vojni aerodrom kod Džankoja na okupiranom Krimu, no bez jasnih učinaka (što je izgleda ponovljeno i u noći na utorak 30. travnja).
Ponedjeljak 29. travnja opet je svjedočio ruskim bacanjima vođenih zrakoplovnih bombi kako na Harkiv (stambene zgrade u Kijevskoj četvrti), tako i u regiji Sumi (mjesta Jampil i Šostka). Ujedno, tijekom popodneva je kasetnim punjenima iz balističkih projektila bila gađana Odesa, gdje se radi barem 5 stradalih i više ozlijeđenih opet proglasilo utorak 30. travnja za dan žalosti. Kako je već neugodni običaj, taj je utorak opet svjedočio i raketnim napadima na Harkiv – dok su Ukrajinci rano ujutro uzvratili djelovanjima bespilotnih letjelica protiv ruskih ciljeva na Krimu, kod mjesta Gvardejske, Džankoj, Heničesk i Simferopol.