VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Rusi povlače trupe u Belgorod, svi se pitaju što se događa sa zapovjednikom ukrajinske vojske

Dok se Ukrajina oprema za nastavak obrane od ruske agresije, i sama se Rusija uključila se u jedan dvojben pothvat vojne pomoći

Igor Tabak; ukrajinski vojnici pucaju iz haubice u okolici Bahmuta

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 26. svibnja ujedno je i 457. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ipak, intenzitet borbi tijekom ovoga tjedna završio je ponešto smanjen zbog jakih proloma oblaka i kiše nad prostorima istoka, jugoistoka i juga zemlje – koja je bila toliko jaka da je u okupiranom Lugansku došlo do ozbiljnih poplava urbanoga prostora. I nadalje se bilježe razmjene topničke vatre uz čitavu dužinu bojišnice (s posebnim naglaskom na Avdiivku kod okupiranog Donjecka u srijedu 24. svibnja), a Rusija je proteklih dana opet izvodila i valove zračnih napada na ukrajinske ciljeve – pri čemu su glavninu korištenih sredstava opet činili kamikaza-dronovi tipa Shaheed. Od njih oko 1.160, koliko je do sada bilo lansirano na ukrajinsku stranu, protuzračna obrana je – tvrdi ukrajinske strana - oborila oko 900 komada. Tako je jučer, u ranim satima četvrtka 25. svibnja, na Ukrajinu u nekoliko valova bilo lansirano njih 36, koji su svi navodno bili oboreni, dok se danas do ranog jutra bilježio zračni napad s 31 kamikaza-dronom te 17 raketa (10 krstarećih projektila Kh-101/kh-555 lansiranih iz aviona Tu-95MS s Kaspijskog jezera te 7 protuzračnih raketa S-300/S-400 iz okruga Tokmak u okupiranom Zaporižju). Od toga je navodno ukrajinska protuzračna obrana srušila svih 10 raketa Kh-101/555 te 23 kamikaza-drona. Među štetama počinjenim od sredstava koja su došla do svojih ciljeva posebno brojimo jučerašnje uništenje brane kod Karliivke (oko 20 km sjeverozapadno od okupiranog Donjecka, u zaleđu bojišta kod ukrajinskog uporišta Pervomajske), kao i današnje teško oštećenje bolničkih prostora u gradu Dnipro, gdje se do kasnog popodneva već bilježilo više desetaka ranjenih i barem 2 poginulih.

Što se kopnenih sukobljavanja tiče, ona su posljednjih dana ustrajno bilježena na sjeveru Donbasa – minijaturni zaseok Masjutivka oko 4 km južno od Dvorične na Oskilu – zatim kod Bilogorivke, južno od rijeke Siverski Donjec (navodno s naglaskom na filtracijsko postrojenje Zahidna, oko 1,5 km istočno od sela), te oko Bahmuta. Ondje su izgleda usporile sve borbe u gradu, iako se ukrajinska strana proteklih dana i dalje hvali držanjem sićušnog dijela urbanog prostora na samome jugozapadnom izlazu iz grada, prema mjestu Kostjantinivka. Ipak, nastavljena su sukobljavanja u neposrednoj okolici okupiranog Bahmuta – kako na zapadnim prilazima kod sela Hromove, tako i na jugozapadu kod Ivanivske (točnije, na potezu između Ivanivske i oko 5 km jugoistočnog sela Klišćivka). Kako bilo da bilo, okupatori su se u osvojenom Bahmutu osjećali dovoljno sigurno da organiziraju dolazak pojedinih dužnosnika tzv. Donjecke Narodne Republike (Denis Pušiljin), najave povratak korištenja ruskog imena „Artjomovsk“ za ovaj grad, te jučer obave i razmjenu zarobljenika između Ukrajine i privatnog poduzeća „Wagner“ u prigradskom naselju Hromove. Inače, u Bahmutu su primijećeni pomaci okupatorskih trupa, tako da se izgleda ostvaruju najave Jevgenija Prigožina da će „Wagner“ do kraja današnjeg dana svoje položaje predati regularnim ruskim trupama, te se povući u pozadinu na odmor i popunu. Za to vrijeme se bilježi nastavak kopnenih sukobljavanja i pedesetak kilometara južnije, oko ukrajinskog uporišta Avdiivka (na sjevernom i južnom kraju ruskih kliješta koja tu prijete), kao i još tridesetak kilometara jugozapadno, kod devastirane Marinke – gdje ukrajinski branitelji i dalje drže dio tog bivšeg mjesta.

image

Stambena zgrada u Bahmutu

Handout/Armed Forces of Ukraine/AFP

No dok ruska strana i nadalje spominje nastavak ukrajinskog jačanja snaga na krilima okupiranog Bahmuta, iz ukrajinskih se izvora čuju navodi o prebacivanju agresorskih postrojbi iz okupiranih gradova Luhanske oblasti (Lisičansk, Rubižne, Severodonjeck) na sjever, u Belgorodsku oblast koju su početkom ovog tjedna privremeno ugrozili ruski pobunjenici okupljeni oko „Ruskog dragovoljačkog korpusa“ i legije „Sloboda Rusiji“. Ako su istiniti ti navodi, oni bi dobro pokazivali beskorisnost oko 10 milijardi rubalja (oko 125,7 milijuna USD) potrošenih za izgradnju zaštitnih struktura u Belgorodskoj oblasti, kao i podizanja oko 3.000 ljudi u 7 bojni tamošnje regionalne „Teritorijalne obrane“ o čijem se opremanju i naoružavanju tek promišlja. Sigurno je da to ujedno nisu i jedine posljedice napada od 22. i 23. svibnja – za koje su se posljednjih dana intenzivno izmjenjivale radikalno suprotstavljene izjave o broju poginulih i uništenoj tehnici, dok je ruska strana navodno pokrenula i sudske postupke „u odsutnosti“ za pojedine istaknute ruske pobunjenike koje se identificiralo u ovim napadima.

Ratne varke i informacijsko ratovanje

Pri svemu tome, suštinsko razmimoilaženje ruskog i ukrajinskog opisa tijeka i posljedica upada naoružanih boraca u pogranična sela Ruske Federacije oko Grajvorona (oko 70 km sjeverozapadno od Harkiva) početkom ovoga tjedna – pokazuje samo jedan aspekt intenzivnog informacijskog rata koji bjesni paralelno s vojnim djelovanjima u Ukrajini. Dapače, posljednjih su dana u javnosti osvanula barem još dva dobra primjera s tog bojišta, jedan s ruske i drugi s ukrajinske strane. Tako se u srijedu 24. svibnja, iz Ministarstva obrane Ruske Federacije moglo čuti o napadu ukrajinskih besposadnih plovila na ruski brod „Ivan Hurs“, specijalizirano plovilo za prikupljanje obavještajnih podataka klase Jurij Ivanov (projekt 18280). Navodno su tri ukrajinska besposadna plovila pokušala napasti ovaj brod iz sastava ruske Crnomorske flote oko 140 km sjeveroistočno od Bospora – gdje je on radio na osiguravanju sigurnosti funkcioniranja podvodnih plinovoda „Turski tok“ i „Plavi tok“. Na prvi pogled je - prema prigodno objavljenim ruskim video-snimkama - izgledalo da su napadači brzo uništeni bez posebnih šteta, da bi jučer objavljene ukrajinske snimke implicirale uspjeh barem jednog od tih plovila opremljenih ovećim eksplozivnim punjenjima. Pri tome, do danas nije zapravo jasno je li ruski brod na kraju bio teže oštećen ili ne, te nalazi li se u opasnosti od potonuća ili ne.

image

Vozila koja su navodno koristile diverzantske skupine koje su upale u Rusiju, u regiju Belgorod

East2west News/Willwest News/Profimedia/East2west News/willwest News/profimedia

Slično je nejasno i zdravstveno stanje načelnika ukrajinskog Glavnog stožera generala Valerija Zalužnog. Naime, posljednjih se dana intenzivno nagađa o istinitosti ruskih navoda prema kojima je ovaj ukrajinski general prije nepunih mjesec dana ozbiljno ranjen prilikom inspekcija blizu linije bojišta, bilo u Hersonskoj ili Djepropetrovskoj oblasti – a njegov vidljivi izostanak javnih pojavljivanja tijekom zadnjih mjesec dana objašnjavao se višestrukim ranama, koje su za posljedicu imale i provedbu medicinskog zahvata kraniotomije. Nakon više tjedana izostanka pojavljivanja Zalužnog u bilo kakvim javnim prigodama – ukrajinska se strana našla prisiljenom višekratno demantirati ovakve navode (kojima se pripisuje i barem sporedni utjecaj na načelnu satnicu većih događanja na bojištu). Usprkos više protokolarnih navoda o telefonskim razgovorima koje je zadnje vrijeme vodio Zalužni, kao i pojedinim video-snimkama njegovih kraćih javnih nastupa (pod zadnje i razgovor snimljen za pojedine medije s naročitim isticanjem četvrtka 25. svibnja kao dana snimanja) – ipak se moglo uočiti da njega nije bilo na dugim i napornim stručnim te međunarodnim događanjima. Time je ostalo nejasno je li stvarno bila riječ o takvom ranjavanju, pa makar svemu uslijedio i dobar oporavak koji bi Zalužnom nekoliko tjedana po medicinskom zahvatu omogućavao tek kraće i manje naporne aktivnosti.

Međunarodni sastanci

Dok je ove srijede u Moskvi započela 11. Međunarodna sigurnosna konferencija – na kojoj su među gostima osvanuli dužnosnici iz hrvatskoga susjedstva (ne samo Milorad Dodik iz Republike Srpske, već i Ivica Dačić kao ministar vanjskih poslova Srbije i Aleksandar Vulin, šef tamošnje obavještajne agencije BIA) – samo dan kasnije, u četvrtak 25. svibnja, održao se i sastanak država koje podržavaju Ukrajinu, u tzv. „Ramstein formatu“.

Ovaj 12. po redu sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine bio je održan virtualno – a iz Hrvatske je na njemu sudjelovao (uz ministra Banožića i načelnika GS OS RH admirala Hranja) i zapovjednik američkih Oružanih snaga u Europi, general Christopher Cavoli. Iako se takav sastanak u veljači ove godine tituliralo „zrakoplovnim Ramsteinom“ – taj je nadimak u punini opisao ovotjedno virtualno sijelo. Naime, uz teme opremanja streljivom i protuzračnim sustavima – nedavni pristanak Sjedinjenih Država (kao zemlje-proizvođača) na postupno opremanje Ukrajine borbenim avionima F-16 postavio je okvir za detaljno koordiniranje saveznika na ovu temu. Za početak, krenulo se dogovarati obuku pilota za ove borbene avione, koja će se odvijati u Europi, pod vodstvom Nizozemske i Danske (uz pomoć još i Belgije, Norveške, Poljske te Portugala). Moglo se tu čuti kako 10 komada F-16 košta oko milijardu USD, dok još milijarda treba za njihovo održavanje – tako da se diskutira u paketima od po 2 milijarde USD vrijednosti nasuprot resursima Ratnog zrakoplovstva Ruske Federacije. Pri tome se posebno u fokusu našla i činjenica da niz europskih NATO-država postupno prima svoje nove američke borbene avione F-35, što će im omogućiti otpisivanje i doniranje rabljenih F-16 – što je posebno slučaj u Nizozemskoj, koja je već otpisala 18 komada F-16, da bi sredinom 2024. ta sudbina čekala još 24 takva lovca.

Baš Nizozemska je objavila i da u svrhu zajedničkog europskog pribavljanja topničkog streljiva od oko milijarde eura – sama planira na raspolaganje staviti oko 260 milijuna eura, dakle četvrtinu ukupnoga iznosa. Uz to se čulo i o isporuci u Ukrajinu još jednog britanskog helikoptera Sea King, koji bi s dva već isporučena trebao služiti za spašavanje na Crnome moru. Dok se tek čuju naznake o skoroj isporuci tenkova Leopard 1A5 koje se za Ukrajinu obnavlja u Njemačkoj, na željezničkim kompozicijama koje putuju preko Europe uočeno je ovoga tjedna barem 25 komada modernih švedskih oklopnjaka CV-90, navodno također na putu u Ukrajinu. Nagađa se da je to dio opreme (uz švedsku donaciju tenkova Leopard 2 i samohodnih haubica Archer) za brigadu koju se u toj državi obećalo opremiti za Ukrajinu – dok je ljudstvo za tu postrojbu već obučeno u Švedskoj, i početkom ovoga mjeseca se vratilo kući u očekivanju pristizanja svoje nove opreme. Na sve se to nadovezuju i švedske najave provedbe orijentacijske obuke ukrajinskih pilota na borbenim avionima JAS 39 Gripen – iako se barem za sada nije jasnije pokazalo spremnost vlade u Stockholmu da u Ukrajinu donira išta od svojih aktivnih Gripena.

image

Švedski borbeni zrakoplovi Gripen

Lars Pehrson/svd/Tt News Agency Via Afp

U sličnom „Ramstein raspoloženju“ čulo se i o postupku odobravanja ukrajinske kupovine u Sjedinjenim Državama protuzračnih sustava NASAMS u vrijednosti oko 285 milijuna USD – što je posao koji tek prolazi tamošnju kongresnu proceduru – dok ujedno predstoji i objava daljnjeg paketa vojne pomoći SAD vrijednog oko 300 milijuna USD. Ta pošiljka, popunjena uglavnom streljivom i vojnim materijalom za predstojeću ukrajinsku ofenzivu, u javnosti bi trebala biti detaljno predstavljena ili danas, 26. svibnja, ili najkasnije početkom idućega tjedna, dakle nakon američkog blagdana „Memorial Day“. To sve se nadovezuje na objave u Ramsteinu da će i Finska dati paket vrijedan još 109 milijuna USD (pretežito streljivo i protuzračno naoružanje), a Litva dodatni paket anti-dron sustava, streljiva, obroka i druge robe do ukupnog iznosa od 465 milijuna USD do sada. Uz to, Španjolska je najavila slanje već ranije obećana 4 tenka Leopard 2A4, kao i dodatne količine oklopnih vozila M113, te zaključenje obuke oko 1.500 ukrajinskih vojnika raznih specijalnosti. Dok se i iz Kanade čulo o nastavku sudjelovanja u obuci ukrajinskih vojnika – te su vijesti bile začinjene najavom doniranja 49 raketa AIM-9 Sidewinder uz pakete streljiva i drugih vojnih potrepština (21 tisuća komada ručnog naoružanja i oko 2,4 milijuna komada pripadajućeg streljiva). Zanimljivo je bilo ujedno čuti i ruske reakcije na sve ove najave međunarodnih donacija. Naime, iz ruskog Ministarstva unutarnjih poslova tek se upozorilo da razno zapadno oružje koje stiže u Ukrajinu zapadne obavještajne agencije onda navodno ilegalno iznose iz te zemlje – tako da bi ono moglo isplivati u bilo kojoj drugoj regiji svijeta (s posebnim navođenjem Latinske Amerike). Naravno, posve je jasno da se time radi pokriće i za vlastiti izvoz zarobljenog zapadnog oružja bude li to odgovaralo vlastima u Moskvi.

Nuklearna priča

Dok se Ukrajina tako od brojnih država partnera oprema za nastavak obrane od ruske agresije – i sama Ruska Federacija uključila se u jedan poprilično dvojben pothvat vojne pomoći. Riječ je o stacioniranju ruskog nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji, o kojem se pričalo prije nekoliko mjeseci, da bi sada taj posao krenuo u provedbu. Tako je jučer, u četvrtak 25. Svibnja, ruski ministar Sergej Šojgu sa svojim bjeloruskom kolegom Viktorom Hrenjinom potpisao dokumente koji definiraju rusko držanje „nestrateškog nuklearnog oružja“ u posebnim skladištima na prostoru Bjelorusije. Tim stacioniranjem spomenuto nuklearno oružje ipak ne bi trebalo biti preneseno i u posjed te zemlje-domaćina – već ostaje pod kontrolom Moskve. Time Rusija ujedno zaobilazi i optužbe o proliferaciji nuklearnog naoružanja, što je tip ponašanja koje je i sama mnogostruko kudila. Pa ipak, već i ovakav aranžman izazvao je žestoke reakcije iz Europske unije, budući da se radi o potezu koji „ne pridonosi deeskalaciji“ – što je žestoko zabrinulo i službeni Tokio, te izazvalo proteste Japana kao do sada jedine države žrtve nuklearnog oružja. Naravno, svi ti protesti i izrazi zabrinutosti nimalo se nisu dotakli Aleksandra Lukašenka, bjeloruskog diktatora koji sav sretan jedva čeka pristizanje ruskog oružja čije je primanje u Bjelorusiju dugo dogovarao.

image

Aleksander Lukašenko

Ilya PITALEV/SPUTNIK/AFP

Međunarodne odnose po pitanju Ukrajine posljednjih dana dodatno začinjava i diplomatska turneja posebnog izaslanika kineske vlade za pitanja Euroazije – koji po Europi reklamira potencijalni status posrednika u pregovorima za svoju državu, što je danas odradio i u Moskvi. Ujedno, sasvim je neizvjesno kako će uskoro izgledati pozicija Turske, aktualno između Ruske Federacije i država EU/NATO. Naime, dok je već mjesecima bilo jasno da turski predsjednik Erdogan balansira među zaraćenim stranama u Ukrajini, njegov se izborni protukandidat jasnije svrstao na EU i NATO stranu – pa će tek provedba drugoga kruga, zakazanog za 28. svibnja, pokazati kamo stvari idu – bilo dosadašnjim smjerom s Recepom Tayyipom Erdoğanom ili više prozapadno s Kemalom Kılıçdaroğluom. Za kraj spomenimo i da je Slovenija u utorak 23. svibnja parlamentarno priznala Holodomor u Ukrajini 1932. i 1933. kao oblik genocida – što je onda posebnom rezolucijom jučer, u četvrtak 25. svibnja, usvojio i parlament Velike Britanije. Naravno, ne treba trošiti riječi na činjenicu da se ista takva rezolucija već godinama kiseli pri dnu dnevnoga reda Hrvatskoga sabora – iako su parlamentarnoj većini usta redovito puna svekolike podrške Ukrajini i njenom narodu „sve dok to bude potrebno.“


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 12:57