Ako nema vode, može biti globe - upravna je logika mnogih talijanskih općina, suočenih s ekstremnom sušom, uz temperature oko 40 °C. Više talijanskih oblasti zahtijevaju od vlade Marija Draghija da proglasi izvanredno stanje obrane od suše, ali vlada se nećka, možda i zato što je dobar dio vodoopskrbe u nadležnosti oblasti.
Velike rijeke gotovo da su presušile, ali katastrofalno je stanje i s ledenjačkim jezerima: u Lago Maggiore dospijeva tek 20 posto prosječnog dotoka, u Lago di Como jedva 18 posto.
Dvije najpogođenije oblasti, Pijemont i Lombardija, jesu proglasile oblasno izvanredno stanje. To ovlašćuje načelnike općinâ da uvode ciljane zabrane na svom području. Ali tih zabrana ne manjka po svemu sjeveru i centru Italije.
U Milanu je, na primjer, zabranjeno prati automobile, osim u ovlaštenim servisima. Zabranjeno je i mijenjati vodu u privatnim fontanama i bazenima, nego je savjet postojeću vodu čuvati, čistiti i dezinficirati kemikalijama.
U mnogim općinama je zabranjeno koristiti pitku vodu za zalijevanje povrtnjaka i perivoja, pranje automobila, punjenje bazena i slične aktivnosti sa znatnijim utroškom vode.
Specijalizirani portali za automobiliste objavljuju metode "suhog pranja", naime korištenja kemikalija nanesenih na krpu ili spužvu, bez nužnosti ispiranja vodom. I još hvale da je automobil nakon toga sjajniji, ulašten voskom.
U Veroni je dopušteno koristiti vodu samo po noći. U Bologni je zabranjeno zalijevati privatni vrt između 8 i 21, a općinsko zelenilo između 10 i 18 sati.
U Civu, u kotaru Sondrio, dopušteno je zalijevati samo od 22 do 24 i od 5 do 7 sati. Općina je zatvorila sve javne česme i javna pojila odnosno kupatila.
U autonomnom kotaru Tridentu općina Pergine Valsugana pribjegla je inakoj metodi: smije se zalijevati bilo kada, ali samo koristeći priručne kontejnere kapaciteta do najviše 12 litara.
U Castenasu kod Bologne zabranjeno je frizerima dvaput prati glavu mušterijama. Samo jednom namočiti, šamponirati i isprati. I tako do 30 rujna.
U Forlìju građane i formalno pozivaju na "korištenje zdrava razuma", ali su obznanili i zabrane do 21 rujna: nije dopušteno zalijevati zelenilo i prati automobile od 8 do 21 sat. Voda se smije koristiti preko dana samo za piće ljudi i stoke.
Na suprotnom moru, u kotaru Imperiji, općina Pieve di Teco ograničila je dnevnu potrošnju vode na 200 litara po domaćinstvu. Pretjera li tko, slijedi mu smjesta zatvaranje dotoka vode.
Suša steže i centar Italije, osobito Umbriju, a i Lacij, osim kotara Rim i Latina.
I u Perugi je zabranjeno koristiti pitku vodu "osim za domaću i sanitarnu upotrebu". Zabrana je izazvala i kontraefekt: potrošnja se povećala jer građani spremaju zalihe. Kao da je rat. A u neku ruku i jest.
U Perugi je dopušteno puniti bazene u komercijalnoj upotrebi - Umbrija nema izlaz na more - ali samo u dogovoru s komunalnim poduzećem za vodoopskrbu i uz njegovo dopuštenje.
I možemo tako dalje, od općine do općine, ali bismo samo ponavljali već spomenute mjere. Od reda palijativne.
Vode, naprosto, nema dovoljno, a bit će još i gore. Nužno ju je štedjeti, preferirati piće pred inim potrebama, privredu pred estetikom.
Općinama je prepušteno da same odlučuju što će i kako će, jer razlike mogu biti znatne i na samih 5-10 kilometara razmaka.
Općine nemaju pravo pritvarati, ali smiju i mogu globiti. Pa se globe za te nove privremene prekršaje kreću uglavnom od 25 do 500 eura, grupirane bliže gornjoj nego donjoj granici, ali ponegdje sežu i do 1000 eura.
Tu ipak nije kraj. Oblasti razmatraju i jače restrikcije, uključujući i zatvaranje javne vodoopskrbne mreže u ključnim satima. Negdje je već počelo, bez odluke, jer naprosto vode nema. Autocisterne napajaju već desetak žednih općina u Pijemontu, a moglo bi te mjere biti i drugdje.
Do početka jeseni bit će još povuci-potegni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....