Otok Lamu je nova i složena senzacija. Da parafraziramo Joyceove Dublinerse: ovaj grad od dvadeset i pet tisuća stanovnika doista je samosvojan i pod zaštitom je UNESCO-a. Osim avenije duž obale, cijeli grad nema niti jednu široku ulicu, već se sastoji od nizova uličica od kojih su neke mjestimice široke svega jedan metar. Sve donedavno niti jedna kuća u gradu nije imala ostakljenih prozora. I postoji samo jedno motorno vozilo, ambulantna kola, iako su i ona prilično beskorisna jer mogu voziti jedino onom ulicom uz more. Možda bih trebao reći da je Lamu zapravo stara senzacija.
Vlažan vjetar s mora nosi uglavnom ljudsku viku, ali i niz neobičnih zvukova - njakanje magaraca, imame koji pozivaju na molitvu, prdekanje motocikala, mijaukanje mačaka i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....