Stan pripada suprugu bivše žene ruskog predsjednika Vladimira Putina, Ljudmile Očeretnaje, no čovjek koji mi otvara vrata kaže da bi mogao biti moj - za određenu cijenu, piše reporterka Politica Leonie Kijewski na početku svog teksta o istrazi imovine bivše supruge ruskog predsjednika i svog sadašnjeg muža. Muškarac je zdepast, odjeven u usku bijelu majicu i govori ruskim naglaskom. Predstavlja se kao Vladimir i kaže da je poslovni partner Artura Očeretnija, vlasnika stana, i da bi mogao posredovati u dogovoru ako bi netko bio zainteresiran za kupnju. S njim je mršava žena duge plave kose i mali dječak. Iza njih proteže se uzak hodnik, iza kojeg se nazire svijetleći stan.
Smješten 20 minuta hoda od plaže u Marbelli, ljetovalištu u mondenoj španjolskoj regiji Costa del Sol prepunoj slavnih osoba, stan je vrijedio oko 1,1 milijun eura kada je kupljen 2014. godine, a cijene nekretnina od tada samo rastu. "Ovo je velik, velik stan", kaže Vladimir. "Posve je novo", kaže on, obećavajući da će organizirati posjet. Reporterka Politica ističe da je tjednima istraživala europsku luksuznu imovinu koju su Ljudmila Očeretnaja i njezin sadašnji suprug Artur stekli u desetak godina otkako se njezin brak s ruskim predsjednikom raspao.
Od razvoda, Očeretnaja je vodila intenzivan privatan život - čak je i njezin brak 2015. s Očeretnijem, inače ljubiteljem Ironman triatlona koji je više od 20 godina mlađi od nje, držan u tajnosti sve dok novinari nisu otkrili da je promijenila prezime. Obilazak njihovog stana ponudio bi uvid u to kako žive i što sve milijuni eura ruskog novca mogu kupiti. Nije teško shvatiti zašto bi Očeretnijevi htjeli stan staviti na tržište. Par nije na popisu sankcija Europske unije, ali to bi se brzo moglo promijeniti - London je već stavio Očeretnaju i njezinu odraslu djecu pod sankcije. Ako bi Bruxelles slijedio taj primjer, ovaj stan, kao i ostatak njihove europske imovine, odjednom bi im mogao iskliznuti iz ruku.
Autorica ističe da nikada nije uspjela razgovarati s Očeretnajom ili njezinim suprugom dok je putovala Europom slijedeći trag njihovog ulaganja u nekretnine. No, ono što je otkrila tijekom istraživanja postavlja pitanja o tome što je točno potrebno da se nekome nametnu sankcije. Također, otkrilo je kako se stvar mijenja, dok se Europska unija muči s problemom kako se nositi s golemim količinama često nezakonito stečene imovine koja se gomilala gotovo neregulirano, prije nego što je ruski rat u Ukrajini izokrenuo udoban ‘odnos‘ između ruskog novca i nekih od najluksuznijih europskih odredišta.
Brak s Putinom i i milijuni od zgrade blizu Kremlja
Ruskom se predsjedniku teško može približiti više od Očeretnije. Ljudmila je bila u braku s Putinom 30-ak godina, tijekom njegova uspona iz do najmoćnije osobe u zemlji. Vjenčali su se 1983. godine, kada je Putin bio niži časnik KGB-a u Lenjingradu, sada Sankt Peterburgu, a Ljudmila stjuardesa u ruskoj zrakoplovnoj kompaniji Aeroflot. Slijedila ga je u Dresden u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, gdje je raspoređen kao agent. Nakon pada Berlinskog zida, sovjetski par i njihove dvije kćeri vratili su se u Sankt Peterburg, gdje je Putin započeo svoju političku karijeru kao dužnosnik u uredu gradonačelnika.
Kao supruga političara, Ljudmila Očeretnaja - tada imena Ljudmila Putina - držala se relativno neprimjetno. Nastavila je svoju karijeru sve dok Putin nije izabran za premijera, a zatim je pomogla u stvaranju i vođenju centra posvećenog promicanju ruskog jezika. Ljudmila je prisustvovala prigodnim državnim večerama i obavljala druge dužnosti prve dame, poput predstavljanja božićnog drvca u Kremlju, ali općenito se držala podalje od svjetla pozornice.
"Teško je zamisliti, ali u to su vrijeme oboje izgledali prilično provincijalno, prilično nesigurni kako se ponašati", rekla je Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na The New School u New Yorku i praunuka bivšeg sovjetskog čelnika Nikite Hruščova. “Sjećam se da je njezino odijevanje... bilo prilično loše, iako je pokušala angažirati najboljeg ruskog dizajnera odjeće”, rekla je.
Kako je Putin učvršćivao vlast, počela su se pojavljivati izvješća, koja su brzo opovrgavana, o drugim ženama u Putinovom životu, uključujući osvajačicu zlatne olimpijske medalje, gimnastičarku Alinu Kabajevu. Ljudmila je postala "gotovo nevidljiva", rekla je Hruščova. "Postupno je počela silaziti s pozornice... a on se sve više pojavljivao sam". Zatim se 2013. godine par zaustavio kako bi se obratio televizijskoj ekipi dok su napuštali baletnu predstavu u Kremlju. Njihov brak je gotov, objavili su, "zajedničkom odlukom".
Brak je možda završio, ali aspekti veze - posebice njezina financijska komponenta - nastavljeni su. Kada je Vladimira Putina 2014. godine državna novinska agencija pitala planira li se ponovno oženiti, ruski je predsjednik odgovorio šalom. "Prvo moram oženiti svoju bivšu suprugu Ljudmilu, a onda ću misliti na sebe". Kao dio svojih nastojanja da promiče ruski jezik, Očeretnaja je osnovala zakladu pod nazivom Centar za razvoj ruskog jezika, koji je kasnije preimenovan i prenamijenjen u Centar za razvoj međuljudskih komunikacija. Godine 2016. ruski su mediji otkrili da se udala za Očeretnija, predsjednika uprave zaklade.
Zaklada je donijela još jednu povlasticu - tijekom Putinove vladavine stekla je zgradu bivše vlade u središtu Moskve, koja je nekoć pripadala djedu ruskog pisca Lava Tolstoja. Kuću je obnovio i proširio vladin odjel za imovinu, koji je povijesnoj zgradi dodao dva nova kata, kako je otkrila antikorupcijska zaklada ruskog zatvorenog vođe oporbe Alekseja Navaljnog. Nekretnina je potom predana Ljudmilinoj zakladi, a čini se da ju je bivša prva dama iskoristila prilično produktivno. Smještena tek 5 minuta hoda od Kremlja, zgrada donosi milijune dolara kroz najam, koji se, prema istraživanju Reutersa, plaća tvrtki registriranoj na njezino djevojačko prezime.
Očeretnaja, napominje autorica, nije bila dostupna za komentar na ovu temu.
Pranje novca
Brak Očeretnijevih, koji nijedna od strana nije objavila, sklopljen je u razdoblju u kojem se portfelj nekretnina para brzo širio. Stan u Marbelli, za koji je reporterki Politica ponuđeno da ga posjeti, jedan je od dva u tom gradu, koje je Očeretni kupio neposredno prije vjenčanja. Prvi je kupio 2011. za oko 800.000 eura, a drugi 2014. za više od milijun eura. Stanovi su u njegovom vlasništvu, kako pokazuju matični dokumenti do kojih je došao Politico. Javni bilježnik Rafael Requena iz Marbelle, koji je zastupao Očeretnija tijekom prodaje, odbio je komentirati transakciju, pozivajući se na španjolska pravila o povjerljivosti. Sam Očeretni nije odgovorio na zahtjeve za komentar.
Stanovi se nalaze se u kompleksu zaštićenom crnim vratima. Zvona bez imena na vratima ne otkrivaju tko unutra živi. Između dva stana nalazi se dobro zaliven vrt, a tu je i nekoliko bazena. Neke od osoba koje su posjedovale imovinu u Marbelli su glumci Hugh Grant i Sean Connery, kao i Rifaat al-Assad, ujak sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Putin posjeduje vilu u susjednoj La Zagaleti, turističkoj zajednici, prema izvješćima lokalnih medija. Posljednjih desetljeća to je područje postalo magnet za ruski novac, prema Javieru de Luisu, lokalni stručnjak za nekretnine. U Marbelli službeno živi oko 3000 Rusa, rekao je, dodavši kako misli da je stvarni broj puno veći.
"Mnogi Rusi ulažu svoj novac u nekretnine kao investiciju. Kupuju, prodaju - to im je izvor prihoda", kaže de Luis. Onima koji žele prikriti izvor nezakonito stečenih sredstava, tržište nekretnina nudi mnoštvo prilika da ih ‘operu‘. "Pranje novca je ulje koje podmazuje mašineriju", rekao je. U Marbelli se to uglavnom sređuje kupnjom građevinskih dozvola za pojedinačne kuće ili veće projekte kao što su hoteli — i zatim ih se prodaje prije nego što radovi počnu, navodi de Luis. Još jedna uobičajena strategija u sektoru nekretnina je uzimanje kredita za kupnju nekretnine, da bi ga se zatim vraćalo malim uplatama koje se slabije prate.
Stan kupljen 2014. pružao je još jednu veliku prednost - od 2013. španjolski zakon odobrava boravišne dozvole onima koji ulože najmanje 500.000 eura u španjolske nekretnine. Ove tzv. zlatne vize omogućuju neograničena putovanja u 27 zemalja u schengenskom području EU-a i pravo da se eventualno podnese zahtjev za stalni boravak u Španjolskoj. Na pitanje je li se Očeretni poslužio ovim konceptom, španjolsko ministarstvo unutarnjih poslova uputilo je pitanja ministarstvu vanjskih poslova, koje je odbilo "otkriti osobne podatke trećim stranama".
Reporterka ipak nije uspjela posjetiti stanove Očeretnija. Dan nakon što ga je upoznala, Vladimir je poslao poruku da je krivo razumio te da su vlasnici zainteresirani samo za kupovinu, a ne za prodaju. "Mislio sam da želite prodati stanove svojih rođaka", napisao je. "Ništa ne prodajemo. Oprostite na previdu. ugodan dan!". Na pitanje može li ipak pokazati stan, ako se predomisle, odgovorio je: "Nije moguće, žao mi je. Ovi stanovi definitivno neće biti u prodaji u bliskoj budućnosti, koristimo ih i planiramo ih koristiti u budućnosti". Nije odgovorio na daljnje zahtjeve za pojašnjenjem.
Nisu pod sankcijama, ali...
No, da se Očeretnijevi žele riješiti svojih nekretnina u Marbelli, kako je rečeno, imali bi dobar razlog za to - naime, riskiraju gubitak pristupa imovini i novcu ako postanu meta EU sankcija. Od Putinove invazije punog opsega na Ukrajinu u veljači prošle godine, Sjedinjene Države, EU i Velika Britanija sankcionirale su velik broj osoba za koje se vjeruje da su na neki način odgovorne za rat, širenje proratne propagande ili za osiguravanje izvora prihoda za Kremlj. EU je uvela sankcije za oko 1400 osoba i subjekata, SAD za gotovo 2500, a Velika Britanija za oko 1600.
Ipak, nema punog slaganja oko toga koga bi točno sankcijama trebalo ciljati. Prema analizi podataka koju je prikupio Brookings Sanctions Tracker, koji prati sankcije povezane s ruskom invazijom na Ukrajinu, zapadni trojac je do rujna sankcionirao samo 639 fizičkih i pravnih osoba, što uključuje dvije kćeri Putina i Očeretnaje, kao i navodnu djevojku ruskog predsjednika, gimnastičarku Kabajevu - ali ne i Očeretnijeve.
Velika Britanija je sankcionirala Očeretnaju u sklopu napora da se "udari na Putinovu financijsku mrežu, pooštravajući nadzor nad predsjednikom i njegovim najužim krugom", ali EU i SAD za sada su i nju i njezinog supruga izostavili sa svog popisa. Velik dio razlika u tome koje osobe sankcioniraju SAD, EU i Velika Britanija svodi se na razlike u ciljevima. Tako EU nastoji ne uvoditi kaznene sankcije za postupke iz prošlosti, objašnjava Viktor Winkler, odvjetnik specijaliziran za politiku sankcija. Umjesto toga, namjera je spriječiti ciljane osobe da pridonesu daljnjim nedjelima ili ih spriječiti da izvuku korist.
Da bi EU sankcionirao osobu, njezino ime mora predložiti nacionalna vlada, a potom na to mora pristati svaka država EU-a. Više diplomata EU-a reklo je za Politico kako nemaju saznanja da je bilo koja država predložila sankcioniranje Očeretnijevih. EU je svjesna da se njezine odluke mogu suočiti s pravnim izazovima. Oko 70 oligarha i članova njihovih obitelji tužilo je EU kako bi povratili svoju imovinu. Neke - poput Saodat Narzijeve, sestre tajkuna Ališera Usmanova, i Olge Ajziman, bivše supruge milijardera Mihaila Fridmana - potiho su maknute s liste sankcioniranih.
No, činjenica da Očeretnijevi nisu do sada bili na meti EU-a, ne znači da nikada neće biti. Međunarodna radna skupina koja se bavi ruskim sankcijama, poznata kao skupina Yermak-McFaul, predlaže da se članovi obitelji sankcioniranih pojedinaca također stave na popis, kako bi se spriječilo prebacivanje sredstava na njih - osobito ako imaju stil života koji nije u skladu s njihovim službenim prihodima, kao što se čini da je slučaj s Očeretnijima. Iako nema javnih dokaza da je Očeretni nezakonito stekao svoje bogatstvo i imovinu, čini se da njezina vrijednost premašuje poznate izvore njegovih prihoda. Očekuje se da će visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell u lipnju predstaviti prijedlog koji bi europskom bloku omogućio sankcioniranje ljudi zbog korupcije. To bi olakšalo ciljanje onih koji ne pridonose izravno ratu u Ukrajini.
Skupine poput Zaklade za borbu protiv korupcije, ali i ukrajinska vlada, već traže da Očeretnijevi budu dodani na popis sankcija EU-a. "Čvrsto vjerujemo da će gospođa Očeretnaja biti sankcionirana", rekao je jedan dužnosnik ukrajinske vlade. Voditeljica istražnog odjela Zaklade za borbu protiv korupcije, Maria Pevčih, podržava to stajalište. "Naravno, mislim da je treba sankcionirati", kaže ona. "(Putinova) bivša supruga, žena s kojom je proveo (desetljeća), majka sankcioniranih kćeri, nije sankcionirana. Za to nema apsolutno nikakvog objašnjenja".
Švicarska ravnodušnost
Ako postoji mjesto gdje ljudi ne traže objašnjenje, barem ne još, onda je to Švicarska. Godine 2015., otprilike u isto vrijeme kad je oženio Ljudmilu, Artur je kupio luksuzni stan u Davosu, domu godišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma, koji je zabranio sudjelovanje Rusije na događanju kao odgovor na rat u Ukrajini. Oglašen u vrijeme kupnje za oko 3 milijuna eura, Očeretnijev stan nalazi se u sivoj zgradi udaljenoj samo nekoliko koraka od prekrasnog jezera i povezan je podzemnim tunelima s velebnim hotelom AlpenGold, što omogućuje stanarima pristup hotelskom bazenu i privatne prostorije za odlaganje skijaške opreme.
Kada je reporterka prošle jeseni posjetila Davos, Očeretnijevo ime bilo je na poštanskom sandučiću, a u njemu je bilo mnoštvo pisama upućenih njemu. Stanari zgrade su joj rekli da on šalje odvjetnika na njihove godišnje skupštine, pa ga ne bi mogli prepoznati da ga sretnu na ulici.
Nitko od desetak susjeda s kojima je razgovarala nije izrazio zabrinutost zbog Očeretnijevih veza s Putinom ili podrijetla novca. "Nije me briga je li moj susjed kleptokrat", rekao je jedan od njih. "Ne sviđa mi se što Putin radi u Ukrajini, ali oni imaju svako pravo posjedovati stan ovdje", rekao je drugi. Treća je stanarka imala slične osjećaje. "Svi znaju da ona ovdje ima stan", rekla je ona, sliježući ramenima. Kao i gotovo svi drugi s kojima je autorica razgovarala, činilo se da je pitanje vrijeđa. "To je njihova privatna stvar", rekla je. "Ne bi se trebalo kažnjavati ženu za postupke njezinog bivšeg muža - mislim, na koji je način to pošteno?", dodao je jedan drugi stanar.
No, sama činjenica da je Očeretni mogao kupiti stan u Švicarskoj je neobična. Švicarski zakoni ograničavaju strance u kupnji kuća osim u manjem broju okolnosti, primjerice kupnja novogradnje kao kuće za odmor, kao što je, kako se čini, napravio Očeretni, ili ako mogu dokazati da rade i žive u Švicarskoj. Problem u Švicarskoj je taj što zakon većinom prepušta privatnim subjektima da osiguraju provedbu pravila o kupnji, kaže Maíra Martini, stručnjakinja za pranje novca u organizaciji za nadzor korupcije Transparency International. Martini kaže da je uistinu alarmantno ako službena plaća osobe ne odgovara količini sredstava koji ima na svojim računima. To bi moglo izazvati uzbunu u slučaju Očeretnija jer je nejasno kako si je mogao priuštiti stan i više kuća s poduzećima za koja tvrdi da ih vodi.
Agencija koja se bavi prodajom u stambenom kompleksu Očeretnija, Guyan & Co, odbila je komentirati temu, no drugi agent za nekretnine u Davosu, koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti teme, rekao je da agencije nisu provele pozadinske provjere tko je kupio njihovu nekretninu ili odakle kupcima novac. Općinski službenik, koji vodi evidenciju o tome tko je u vlasništvu čega na tom području, također ne provodi provjeru odakle kupcu novčana sredstva. To procese protiv pranja novca uglavnom ostavlja u rukama banaka što, blago rečeno, daje mršave rezultate.
U lipnju je švicarski bankarski div Credit Suisse - koji je izgradio i u svom vlasništvu imao stambeni kompleks u kojem stan ima Očeretni - kažnjen s oko 2 milijuna eura jer je omogućio dilerima kokaina pranje novca preko njegovih računa 2007. i 2008. godine, a u ožujku su švicarski mediji izvijestili da je banka zatražila od investitora da unište dokumente povezane s jahtama oligarha. Credit Suisse, koji je odbacio te optužbe, nije odgovorio na višestruke zahtjeve za razgovor.
Međutim, nisu svi u Europi tako ravnodušni kao Švicarci kada je u pitanju ruski novac. Jedan od najznačajnijih dijelova nekretninske imovine Očeretnija je osebujna vila u stilu Art Deco, nazvana Villa Souzanna, udaljena nekih 6 kilometara od ljetovališta Biarritz na jugozapadnoj baskijskoj obali Francuske, regiji u kojoj su Očeretnaja i Putin odlazili na odmor prije nego što je on postao premijer.
Vila, koju je Očeretni kupio 2013. godine udaljena je od najbliže plaže svega nekoliko koraka. Villa Souzanna nije jedina nekretnina u gradu povezana s ruskim predsjednikom. Godine 2012. Kiril Šamalov, tadašnji suprug Katerine Tihonove - Putinove i Očeretnajine najmlađe kćeri - kupio je ovdje kuću s pogledom na more vrijednu 3,5 milijuna eura.
Nisu svi kao Švicarci
Prije nego što je pandemija covida-19 otežala putovanja, kažu susjedi, Tihonova je tamo često viđana. S djecom bi dolazila u Biarritz jednom godišnje na nekoliko tjedana i družila se na plaži ispod kuće, kaže jedan susjed. Njezino troje djece uvijek je bilo u pratnji tri tjelohranitelja, koji su se više ponašali kao dadilje nego mišićavi zaštitnici. "Ponašala se kao normalna majka, Šetala je plažom, sunčala se", navodi susjed pod uvjetom da ostane anoniman.
Kupnja je obavljena preko Sci Atlantica, tvrtke za nekretnine u kojoj je Šamalov direktor. Kuća je još uvijek u vlasništvu tvrtke, pokazuju podaci do kojih je došao Politico, ali su je francuske vlasti zaplijenile nakon što je EU sankcionirala Šamalova u travnju. Šamalov i Tihonova razveli su se 2018. godine.
Čini se, međutim, da Očeretnijevi nisu provodili puno vremena u Biarritzu, a i kad su ga posjećivali, uglavnom su se držali vrlo povučeno. Otprilike 2018. ili 2019. susjedi su primijetili bivšu prvu damu Rusije kako sa svojom pratnjom dolazi u vilu s tri crne limuzine sa zatamnjenim staklima, rekla je Karla Junert, stanovnica tog područja. "Srela sam susjeda koji je bio super uzbuđen govoreći: ‘Jesi li ih vidjela, jesi li ih vidjela?‘", ispričala je. Villa Souzanna je u režimu popravaka već sedam godina i to napreduje sporo, kažu susjedi. Nitko od njih nije primijetio da itko radi na gradilištu od veljače. "Otkad je počeo rat, to je potpuno prestalo", rekao je jedan susjed. Korov raste po stazi koja vodi do kuće, očigledno je da stabla nisu uređivana dugo vremena, a prozori su prljavi.
Za razliku od Marbelle i Davosa, gdje za nekretnine povezane s Putinom ne vlada neki poseban interes zajednice, u Biarritzu su postale mete prosvjeda. U ožujku, nedugo nakon što je Kremlj izvršio invaziju na Kijev, dva ruska aktivista provalila su u vilu Šamalova, promijenili brave i objavili da će je koristiti za smještaj ukrajinskih izbjeglica. Stvar je završena nakon što je policija razvalila vrata. U Biarritzu je prisutna poveća ruska zajednica, ali otkako je počeo rat njezini pripadnici se ili drži po strani ili su glasno protiv rata. Nekoliko agenata za nekretnine reklo je da su, iako je ruska zajednica uvijek bila prilično diskretna, potpuno nestali iz javnosti. Kako ne bi privukli pažnju, rekao je jedan od stanovnika, sada koriste registarske tablice drugih zemalja umjesto onih ruskih. Rusko veleposlanstvo u Francuskoj nije odgovorilo na zahtjeve za komentar.
Rusku pravoslavnu crkvu, koja nije povezana s Moskovskom patrijaršijom nego onom u Carigradu, posjećuje sve manje Rusa, a sve više Ukrajinaca. I službena klima se također počinje mijenjati. Francusko ministarstvo financija objavljuje koju je imovinu zamrznulo, a u vrijeme pisanja teksta bilo je na popisu oko 60 kuća i stanova, a barem dio francuskih vlasti žele proširiti popis. U siječnju je Glavna uprava za tržišno natjecanje, zaštitu potrošača i kontrolu prijevara objavila da je provjerama na licu mjesta utvrđeno kako oko 60 posto agencija za nekretnine na Francuskoj rivijeri ne surađuju s vlastima, primjerice provjeravajući pojavljuju li se imena njihovih klijenata na popisu sankcija EU-a s mjerom zamrzavanja imovine po potrebi.
U Biarritzu se, pak, dokazi o promjeni stava prema ruskom novcu mogu vidjeti na samom posjedu Očeretnija. Nakon što je počeo rat, netko je sprejem napisao na drvena ulazna vrata na imanje i zidove koji ga okružuju "FU** POUTINE" i "SLAVA UKRAINA" s ukrajinskim zastavama.