VOJNO-INDUSTRIJSKI KOMPLEKS

Rat u Afganistanu debakl? Nipošto, ako pitate pet najvećih američkih divova iz obrambenog sektora

Financijska analiza 20-godišnjeg rata, ali iz perspektive onih kojima je u interesu bilo da do njega i dođe
Pentagon
 Staff/AFP

Da je rat jedna od najprofitabilnijih pojavnosti - doduše, samo za strogo odabranu šačicu iz vojno-političkog establišmenta - poznato je od pamtivijeka. Brojni su umjetnici to pokušavali dočarati kroz svoje političke satire i skečeve, a jedan od najpoznatijih grafika koji svjedoče o gramzivosti u doba rata je crtež nazvan "This Restaurant Serves Only One Person" ruskog umjetnika Julija Ganfa iz 1953.

Zanimljivo, objavljen je on u ruskom magazinu nazvanom Krokodil, bez cenzure, premda je očito aludirao na obostranu, sve napetiju utrku u naoružanju između dvaju blokova podijeljenih među dvije tadašnje supersile, SAD-a s jedne te SSSR-a s druge strane Churchillove "željezne zavjese".

Upravo su te pedesete donijele neviđeno zahuktavanje ratne mašinerije s obje strane. Bila su to vremena Staljinove smrti i McCarthyjeve ere lova na komunističke vještice i vješce; vrebalo se špijune s obje strane Atlantika/Pacifika, a u SAD-u su postojali školski drillovi koje su djeca konstantno vježbala u strahu od sovjetskog nuklearnog napada. Ta sveopća paranoja i strah bili su plod iskrivljene mašte vojnih zapovjednika s obje strane, dok neki navode kako je utrci u naoružanju uvelike kumovao jedan čovjek zanimljive biografije. Riječ je o Reinhardu Gehlenu, šefu tadašnje zapadnonjemačke tajne službe koja je nosila naziv Gehlen Organisation, osnovane 1947. po uzoru na OSS (Office of Strategic Service), preteču CIA-e koja je osnovana te iste godine. Tek je devet godina kasnije, 1956., služba dobila današnji naziv BND (Bundesnachrichtendienst). Gehlen, vrlo sposoban obavještajac, imao je itekako korisno iskustvo u borbi protiv Sovjeta. On je, naime, od 1941. do 1945. bio šef FHO-a, nacističke vojno-obavještajne službe na istočnom frontu te je s te pozicije raspolagao izuzetnim informacijama o Crvenoj armiji i njezinu naoružanju, a za tu je ekspertizu od Amerikanaca, umjesto suđenja u Nürnbergu, dobio - vlastitu tajnu službu. Nije on bio jedini kojeg su Saveznici pridružili svojim industrijsko-znanstvenim naporima, daleko poznatiji slučaj od njegova je famozna Operacija Paperclip, ali je za ovu priču Gehlen možda i najvažniji. Doduše, slična sjena po završetku Drugog svjetskog rata prati i Sovjete koji su svoju akciju tog tipa nazvali Operacija Osoaviakhim.

Jedan od koordinatora Gehlenova stavljanja u službu Amerikanaca bio je i Dwight Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih vojski pri završnoj fazi Drugog svjetskog rata te nasljednik Harryja Trumana u dva mandata na mjestu američkog predsjednika, počevši od 1952. godine. Popularni Ike bio je veoma sposoban general i strateg, no - politički gledano - čovjek koji je washingtonskim hodnicima moći osam godina naivno šetao dok su se oko njega jastrebovi američke politike igrali invazija i organiziranja (vojnih) udara širom svijeta. Tek je na kraju svog drugog mandata Eisenhower, napokon svjestan neuništive hidre sa sedam glava koju je pomogao stvoriti, održao svoj slavni oproštajni govor u kojem je upozorio na nezadrživ rast utjecaja vojno-industrijskog kompleksa (Military Industrial Complex).

Nakon ovog podužeg uvodnika, jasna vam je tema članka - računica i financijska bilanca rata u Afganistanu, ali ne općenita - nego strogo iz perspektive onih koji su se na ovom ratu ponajviše obogatili. Riječ je, naravno, o američkim industrijalcima iz strogo specijalizirane niše - proizvodnje oružja šire namjene.

Ako "guglate" najveće svjetske tvrtke koje se bave proizvodnjom oružja (engleski naziv defense contractor zvuči puno benignije), na prvih šest mjesta pet je američkih megakompanija. Lockheed Martin je uvjerljivo prvi, zatim slijedi Boeing, treći je Raytheon, peti Northrop Grumman te General Dynamics na šestoj poziciji. Savršeni poredak remeti im britanski BAE Systems na 4. poziciji.

Portal The Intercept pozabavio se vrijednošću dionica pet najvećih američkih tvrtki iz obrambenog sektora i došao do zanimljivih statistika. Da ste 18. rujna 2001. godine, kada je predsjednik George W. Bush potpisao "Autorizaciju o upotrebi vojne sile protiv terorista" kao odgovor na rušenje njujorških blizanaca par dana ranije, uložili deset tisuća dolara (po dvije tisuće dolara u svaki od pet američkih defense contractora), i reinvestirali sve isplaćene dividende, danas bi vaš ulog vrijedio točno 97,295 dolara. To je puno veći povrat uloženog novca od 61.613 dolara, koliko bi donio ulog od 10 tisuća dolara u indeksni fond koji "prati" popularni dionički indeks S&P 500, čiji su svih pet spomenutih defense contractora dio.

image
Boeing
Jason Redmond/AFP

Činjenica da u upravnim odborima spomenutih pet tvrtki, koje uglavnom imaju prvenstvo na lukrativne ugovore s Pentagonom, sjede mahom umirovljeni generali, šefovi zrakoplovstva i mornarica, ne odmaže u shvaćanju tih podataka. Imajmo i na umu da godišnji "obrambeni" budžet SAD-a iznosi oko 800 milijardi dolara. To možda i ne zvuči toliko puno (iako, jasno da jeste), koliko kada shvatite da idućih 26 zemalja na istoj listi zajedno ne odvaja toliko za vojsku.

Boeing

Ukupan povrat: 974.97%
Godišnji povrat: 12.67%
Današnja vrijednost dionica kupljenih 2001. godine za 10.000 dolara: 107.588 dolara
Upravni odbor: Edmund P. Giambastiani Jr. (bivši zamjenik načelnik združenog stožera oružanih snaga), Stayce D. Harris (bivši generalni inspektor u ratnom zrakoplovstvu), John M. Richardson (bivši šef mornaričkih operacija)

Raytheon

Ukupan povrat: 331.49%
Godišnji povrat: 7.62%
Današnja vrijednost dionica kupljenih 2001. godine za 10.000 dolara: 43,166 dolara
Upravni odbor: Ellen Pawlikowski (umirovljena generalka ratnog zrakoplovstva), James Winnefeld Jr. (umirovljeni admiral ratne mornarice), Robert Work (bivši zamjenik ministra obrane)

Lockheed Martin

Ukupan povrat: 1,235.60%
Godišnji povrat: 13.90%
Današnja vrijednost dionica kupljenih 2001. godine za 10.000 dolara: 133,559 dolara
Upravni odbor: Bruce Carlson (umirovljeni general ratnog zrakoplovstva), Joseph Dunford Jr. (umirovljeni general marinaca)

General Dynamics

Ukupan povrat: 625.37%
Godišnji povrat: 10.46%
Današnja vrijednost dionica kupljenih 2001. godine za 10.000 dolara: 72,515 dolara
Upravni odbor: Rudy deLeon (bivši zamjenik ministra obrane), Cecil Haney (umirovljeni general ratne mornarice), James Mattis (bivši ministar obrane i umirovljeni general marinaca), Peter Wall (umirovljeni britanski general)

Northrop Grumman

Ukupan povrat: 1,196.14%
Godišnji povrat: 13.73%
Današnja vrijednost dionica kupljenih 2001. godine za 10.000 dolara: 129,644 dolara
Upravni odbor: Gary Roughead (umirovljeni general ratne mornarice), Mark Welsh III (umirovljeni general ratnog zrakoplovstva)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 20:19