Francuski borbeni avion četvrte generacije Dassault Rafale, u novijim iteracijama 4+ generacije, od samog početka programa bio je zamišljen kao platforma koja je će popuniti sve potrebe Zračnih snaga Francuske i Francuske mornarice, a uz to je koncipiran i kao zrakoplov koji će se prodavati drugim državama.
Sad već davne 2001. primljen je u operativnu službu mornaričkog zrakoplovstva, uskoro je postao i dio Zračnih snaga Francuske, ali narudžbe izvana nisu stizale. Tome je kumovalo više faktora, od inicijalno visoke cijene zrakoplova, konkurencije na tržištu od strane američkih borbenih aviona, Eurofightera i barem do 2014. i nekih ruskih lovaca, a u početku su potencijalne kupce smetale i donekle ograničene mogućnosti inicijalnih F1 standarda Rafalea.
No, kako se ušlo u 2010-e, stvari su se počele mijenjati po Francuze. Prvo, konkurencija se cijenama približila ili čak premašila Rafale, sam avion je u novijim standardima postao potentnija i doista višenamjenska (ili kako kaže Dassault - svenamjenska) platforma, a nije mu odmoglo ni "pokazivanje" u borbenim operacijama poput rata u Libiji gdje su Rafalei navodno djelovali samostalno i uspješno, iako protiv znatno osakaćenog protivnika. Također, aneksija Krima dovela je do toga da su zapadne zemlje, naročito SAD, snažno lobirale na sve potencijalne kupce ruskih aviona da od njih odustanu i umjesto toga se odluče za neku zapadnu platformu, što je Dassault također posredno proguralo na nekim tržištima.
Prva inozemna narudžba došla je iz Egipta, za 24 primjerka, a krajem desetljeća i početkom 2020-ih Francuzima se tržište do kraja otvorilo. Dassault Rafale naručili su Katar (36 aviona), Indija (36 aviona), Grčka (12 rabljenih iz "kataloga" Zračnih snaga Francuske i 12 novih), Hrvatska (12 rabljenih), Ujedinjeni Arapski Emirati (80 novih na F4 standardu), Indonezija (42 nova), a Egipat je dao i drugu narudžbu za još 30 aviona, što su im Francuzi drage volje ponudili uz kredit.
Uz sve to, Indija je vrlo blizu tome da naruči još 26 Rafalea u M varijanti za svoju mornaricu, a navodno je i dalje u igri nova nabavka B i C modela za Zračne snage. Prije dva tjedna pojavili su se natpisi u medijima da Grčka želi naručiti još barem 10 modela, kao potencijalan kupac zadnjih godina spominje se i Irak (14 primjeraka), a zakotrljala se i priča da da bi Saudijska Arabija mogla naručiti barem 54 modela, iako se čini da je promjenom njemačke politike oko uvjeta izvoza Eurofightera (inicijalno nisu bili skloni prodati nove modele Rijadu) taj posao na dugom štapu. Ne treba zaboraviti i da Katar ima opciju da naruči još 36 Rafalea, a vrijedi podsjetiti i da Srbija razmišlja o kupnji 12 novih aviona na F4 standardu (iako je premijer Miloš Vučević nedavno poručio da će to ovisiti o financijskim mogućnostima).
Ukratko, uz aktivno lobiranje predsjednika Macrona, Francuzi su proteklih napunili knjigu narudžbi do razina kojima se vjerojatno ni sami nisu nadali - pritom valja naglasiti da je riječ o poslovima čija se ukupna vrijednost mjeri u desecima milijardi eura, od najmanjeg ugovora od 999 milijuna eura za 12 polovnih "Cro Rafalea" do više od 17,5 milijardi eura za 80 novih modela koje kupuju UAE.
Uz sve ovo treba dodati i novu narudžbu za 42 Rafalea koju su dali sami Francuzi, a čijim Zračnim snagama navodno i dalje nisu isporučeni ni svi ranije naručeni modeli, a kojih prema Međunarodnom institut za strateške studije (IISS) ima nekoliko desetaka.
I tu dolazimo do (ne)očekivanog problema. Iako je dio gore spomenutih narudžbi Dassault već do kraja ispunio (Indija, Katar, inicijalna narudžba Egipta), veliki broj aviona tek treba dostaviti. Kako je u izvještaju za prošlu godinu naveo sam Dassault, 31. 12. 2023. njihova knjiga narudžbi iznosila je 211 Rafalea koje tek treba dostaviti - 141 se odnose na inozemne kupce, a 70 otpada na Francusku. Još veći broj nekoliko tjedana kasnije naveo je IISS koji tvrdi da je knjiga narudžbi narasla na čak 228 neisporučenih borbenih aviona.
Sve te avione treba proizvesti, a to nije nimalo jednostavno. Dovoljno je pogledati koliko je tempo isporuka Dassault imao protekle dvije godine: 2022. isporučeno je 14 novih Rafalea, a 2023. 13 Rafalea. Kompanija je od tada navodno već podigla proizvodnju na razinu od 20-ak primjeraka godišnje, a CEO Eric Trappier poručio je da do kraja godine tvrtka namjerava doći do razine od 3 proizvedena Rafalea mjesečno, dakle 36 godišnje. No, pitanje je koliko je to ostvarivo, budući da proizvodnja Rafalea ne ovisi samo o Dassaultu, Thalesu i Safranu, nego se oslanja i na veliki broj manjih podizvođača. O tome je u podcastu Prva linija nedavno govorio i umirovljeni vojni pilot HRZ-a Ivica Ivandić:
- U jednoj godini može se napraviti oko 20 Rafalea, a to se ne može enormno povećati jer u Francuskoj imate tri glavna dobavljača opreme i motora te oko 500 malih podizvođača, što znači da na projektu ukupno radi oko 7000 ljudi, rekao je Ivandić.
Kada bi se ostvarile želje proizvođača, sve trenutno naručene Rafale u idealnim uvjetima mogli bi isporučiti do kraja desetljeća. No, mnogi analitičari smatraju da je realnije da se isporuke nastave debelo u 2030-e godine, možda čak i do 2033. I to uz pretpostavku da ne dođu nove narudžbe, što se nit čini realno, nit je Francuzima poželjno.
Dakle, slatke brige za Dassault i francusku vojnu industriju. Ali ipak brige koje bi konkurencija ne nekim tržištima mogla iskoristiti, na primjer ponudama s kraćim rokovima isporuke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....