Od Japanaca se očekuje da na poslu provode minimalno 12 sati dnevno - to znači da je uobičajeno biti na radnom mjestu od 9 do 21 sat. Najkasnije bih napustila ured u 23 sata, ispričala je za CNN 24-godišnjakinja koja je radila za jednu od najvećih japanskih telekomunikacijskih kompanija. Pritisak na poslu bio je toliki da se Yuki Watanabe počela razbolijevati. Noge su joj drhtale, želudac ju je bolio. Znala je da mora dati otkaz, ali kako? Japanska kultura rada to ne dopušta. U Japanu je problematično tražiti da odete s posla prije kraja radnog vremena, a davanje otkaza vidi se kao drskost i nepoštivanje autoriteta i hijerarhije, u zemlji u kojoj radnici tradicionalno ostaju uz jednog poslodavca desetljećima, ako ne i cijeli život. Nije isključeno da šef iskida zahtjev za otkaz i maltretira radnika kako bi ga natjerao da ostane.
Mnogi radnici na svoj posao gledaju kao na doživotnu obvezu, a davanje otkaza često se doživljava kao čin izdaje, piše Japan Daily. Kao rezultat toga, davanje otkaza u Japanu može biti nevjerojatno izazovno i stresno iskustvo, kako emocionalno tako i društveno. Zato su se pojavile agencije koje nude usluge stručnjaka za otkaze "taishoku daiko", koji su specijalizirani za pomaganje zaposlenicima da napuste posao uz minimalne komplikacije. Iako se to shvaćanje mijenja s vremenom, mnogi stariji radnici i tradicionalne tvrtke još uvijek očekuju da zaposlenici ostanu kod istog poslodavca na duge staze. Davanje otkaza, osobito ako si niste osigurali drugi posao, smatra se znakom neuspjeha, a radnici često strahuju od suočavanja s osudom ili sramotom.
Radnik koji daje otkaz može očekivati neugodno odbijanje. U Japanu se visoko poštuju hijerarhijski odnosi, a ostavka se može shvatiti kao nepoštovanje, tumači Japan Daily. Šefovi mogu raditi pritisak na radnike da ostanu ili im poticati osjećaj krivnje kako bi ih prisilili da ponovno razmisle. To predstavlja značajnu prepreku za one koji žele napustiti trenutno radno mjesto.
Yuki Watanabe nazvala je Momuri, agenciju koja nudi uslugu davanja otkaza u vaše ime. Usluge kakve nudi Momuri pojavile su se prije pandemije, a procvjetale su nakon pandemije. Širom zapada strogi lockdown i masovni rad od kuće naveo je milijune zaposlenih da razmisle je li im posao baš najvažniji u životu, mnogo ih je dalo otkaz na slabije plaćenim poslovima, mnogi od njih u potrazi za većom fleksibilnošću. Po cijelom svijetu sve više se govori o skraćenom radnom tjednu. Brojni mlađi zaposlenici odlučili su svoje mentalno zdravlje staviti na prvo mjesto.
Shiori Kawamata iz Momurija rekao je za CNN da su samo u prošloj godini primili oko 11.000 upita klijenata. Tvrtka je pokrenuta 2022. u Tokiju. "Momuri" na japanskom znači "ne mogu više". Po cijeni od 22.000 jena, oko 150 dolara - ili 12.000 jena za one na pola radnog vremena - obećavaju pomoć u davanju otkaza, pregovaranju s tvrtkom i posredovanju ako dođe do pravnog spora. Neki dolaze po pomoć nakon što im je šef tri puta razderao pismo sa zahtjevom za otkaz. Neki ih pak zovu plačući i pitaju smiju li dati otkaz zbog ovoga ili onoga, pa im moraju tumačiti da radnik i u Japanu ima pravo na otkaz.
Agenciji se najčešće obraćaju oni koji rade za mala i srednja poduzeća, pri čemu su najranjiviji zaposleni u prehrambenoj industriji pa u zdravstvu i socijalnoj skrbi. Japan već dugo ima kulturu pretjeranog rada, zaposleni se žale na pretjerani pritisak nadređenih.
Profesor ljudskih potencijala Hiroshi Ono sa Sveučilišta Hitotsubashi u Tokiju kaže da je situacija postala toliko urgentna da je vlada počela objavljivati popis neetičnih tvrtki. Na crnoj listi su tvrtke u kojima su radni uvjeti loši a psihološki pritisak velik. Od 2017., kad je ta lista prvi put objavljena, na crnoj listi vladine agencije za zapošljavanje našlo se više od 370 tvrtki.
Pritisak na poslu nije bezazlen, Japanci koriste pojam "karoshi" za smrt od prekomjernog rada. Jedan od slučajeva koji su došli do javnosti onaj je mladog liječnika pripravnika Shinga Takashime, koji je počinio samoubojstvo lani u svibnju, nakon što je tri mjeseca radio bez slobodnog dana. Radna inspekcija utvrdila je da je uzrok smrti psihički poremećaj uzrokovan pretjeranim radom. Takashima je imao 207 prekovremenih sati mjesečno, što je i za Japan previše. Prema podacima ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, tijekom 2022. umrle su 54 osobe od poremećaja izazvanih pretjeranim radom. To je, zapravo, veliki pad u odnosu na 160 zabilježenih prije dva desetljeća, javlja CNN. No sve više ljudi tuži tvrtke zbog mentalnog stresa na poslu: u 20 godina broj takvih tužbi popeo se s 341 na 2683.
I Japan je zahvatila velika promjena koju na radna tržišta donose nove generacije. Zemlja se bori s nedostatkom radne snage potaknutim brzim starenjem stanovništva i padom nataliteta, pa mladi imaju veći utjecaj na tržište rada od svojih prethodnika. Mnogi od njih više ne dijele stav da treba raditi što god im se naloži i ne oklijevaju dati otkaz. Ako to mogu, taj će posao ipak delegirati agenciji. A ako vam ni u drugoj firmi ne bude bolje, Momuri nudi 50 posto popusta za one koji drugi put traže pomoć u davanju otkaza.
Pokrenut 2017., startup Exit bio je pionir u tom području, piše magazin Fortune. Za 20.000 jena (ili nešto manje od 150 USD) nude da će nazvati šefa i dati otkaz umjesto vas. Suosnivač Exita Toshiyuki Niino ideju je dobio jer je sam imao problema kad je htio dati otkaz. Pokušavaju vas natjerati da se sramite i osjećate krivima jer ste dali otkaz na poslu u manje od tri godine, kaže on. Ljudi im se najviše javljaju jer se boje šefa ili se bore s osjećajem krivnje. Mlađi od 30 skloniji su odlasku.
Porast broja stručnjaka za ostavku mogao bi biti znak da se Japan polako kreće prema fleksibilnijem i suosjećajnijem radnom okruženju. Kako te usluge dobivaju na snazi, one dovode u pitanje tradicionalne norme i radnicima nude način da ostvare svoja prava bez straha od društvenih ili profesionalnih posljedica.
Za radnike koji se osjećaju zarobljenima u nezdravim radnim okruženjima, stručnjaci za ostavke nude prijeko potrebnu slamku spasa. Oni pružaju način da pobjegnete iz toksičnih situacija bez straha od osvete, sukoba ili srama. Štoviše, te usluge osnažuju radnike da preuzmu kontrolu nad svojim životom i karijerom, što je korak koji može biti zastrašujući u društvu u kojem se visoko cijene konformizam i lojalnost tvrtki.
Odgovor na pitanje zašto radnici dolaze do ruba prilično je jednostavan: zbog teških šefova, neplaćenih prekovremenih i nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora, tumači za Wall Street Journal Shinji Tanimoto, šef agencije Albatross. Yuta Sakamoto (24) rekao je za Wall Street Journal da se javio agenciji jer mu je šef zaprijetio da će mu uništiti budućnost nakon što je pokušao dati otkaz. Bio bih psihički slomljen da sam ustrajao, kaže Sakamoto. Iskoristio je to što posvuda nedostaje radnika kako bi pronašao manje stresan posao.
Tradicionalna kultura rada u Japanu se mijenja uslijed nedostatka radne snage i novih zahtjeva mladih generacija zaposlenih. Vlada se uključuje podržavajući četverodnevni radni tjedan, piše Fortune. Vlada također podržava reformu radne kulture, nastojeći promicati fleksibilne aranžmane i obuzdati prekovremeni rad, navodi Associated Press. Prema istraživanju Gallupa, japanski su radnici među najmanje motiviranima na svijetu.
No čini se da je teško otresti se radoholičarske kulture. Ali to je dobro za firme poput Exita i Momurija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....