Rađanje u Afganistanu: Pogled u 'tvornicu beba'

Majka je primljena u 9.30, rodila je u 9.35 sati. U rodilište Liječnika bez granica (MSF) na jugoistoku Afganistana, jedno od najaktivnijih na svijetu, žene često stižu u zadnji čas.

Ondje se dnevno rađa više od 60 beba. Liječnici i primalje svoju ustanovu od milja zovu 'tvornicom beba'. U rađaonicama je najveća gužva rano ujutro.

Područje pod kontrolom talibana jako je blizu i ceste su noću nesigurne. Kad je 25-godišnja Asmad Fahri u gluho doba noći osjetila trudove, znala je da mora pričekati jutro kako bi krenula na trosatni put do bolnice.

Sada se napokon odmara, a njezino djetešce spava uz nju.

U prosjeku se nove majke na odjelu zadržavaju šest sati, ali nju će otpustiti nakon samo tri jer mora stići kući prije mraka.

Do bolnice MSF-a žene nekad putuju danima, u boli i krvareći, po nesigurnim, neasfaltiranim cestama u kolima, tačkama ili kojim god 'prijevoznim sredstvom' na raspolaganju.

Većina ih se jedva stigne presvući u bolničku pidžamu prije nego što krene porođaj.

Rodilište u pokrajini Khost otvoreno je koncem 2012. u zemlji opustošenoj sukobima, s najvećom stopom smrtnosti majki i dojenčadi u svijetu.

Priča o uspjehu

Uspjeh je bio nevjerojatan. U prvoj punoj godini rada, 2013., ondje je rođeno 12 tisuća djece.

Do 2017. brojka se gotovo udvostručila, na 23 tisuće.

"Mi ovdje besplatno spašavamo živote", uz osmijeh kaže Safia Khan (24), jedna od primalja.

U taj čas prilazi novopečena majka blizanaca, iz haljine vadi novčanicu i pokušava je primalji tutnuti u ruku. To je tradicionalna gesta zahvalnosti nakon poroda, koja je u nekim bolnicama čak i obavezna. "Ovdje je to zabranjeno", objašnjava Khan.

Po stopi smrtnosti u Afganistanu je ženama porod pet puta opasniji nego rat. Sada je u padu, ali nedovoljno.

Doktorica Raša Houri, palestinska ginekologinja, kaže da se njihova bolnica brine za 40 posto porođaja u pokrajini Khost, koja ima 1,5 milijun žitelja. "Trebale bi nam tri bolnice poput ove", za značajan pad stope smrtnosti, rekla je.

Osim rata i siromaštva, bolničko osoblje ima još jedan problem - paštunvali, patrijarhalan kod časti koji diktira život paštunskim plemenima u Khostu.

Po paštunvaliju, spolovi moraju biti strogo razdvojeni, a žena ne smije pokazati lice strancu. Zbog toga je osoblje u bolnici isključivo žensko, izuzev jednog anesteziologa i šefa odjela neonatologije.

Ali čak i tako je ponekad potrebno malo uvjeravanja, kaže Salamat Mandozaj, ugledni član tamošnjeg društva koji brine i za sigurnost bolnice.

"U ovom ruralnom okruženju, neke žene i dalje radije rađaju u svome domu", kaže.

Neovisno o preprekama - kulturi, siromaštvu, sigurnosti - doktorica Houri jako je zadovoljna.

"Mi dopiremo do ljudi na marginama afganistanskog društva. Ovo je priča o uspjehu".