Danas u ruskom Kazanju počinje sastanak na vrhu zemalja BRICS-a, na kojem je domaćin ruski čelnik Vladimir Putin. U goste mu dolaze i čelnici dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta i gospodarske sile - kineski predsjednik Xi Jinping i indijski premijer Narendra Modi. Trodnevni summit BRICS-a u Kazanju prvi je sastanak skupine velikih gospodarstava u usponu - Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike - otkako su se ranije klubu zemalja pridružili Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Etiopija i Iran.
Ovaj summit BRICS-a i nekih zemalja koje nisu članice, poput Turske, ukazuje na sve čvršće međusobno približavanje država koje se nadaju promjeni u globalnoj ravnoteži moći, a u slučaju nekih, poput Moskve, Pekinga i Teherana, namjera je izravno se suprotstaviti Zapadu predvođenom Sjedinjenim Državama. Putin i njegov ‘partner bez granica‘ i najmoćniji čelnik zemlje BRICS-a Xi Jinping, idućih će dana, kako piše CNN, projicirati poruku da je Zapad taj koji je izoliran u svijetu sa svojim sankcijama i savezima, dok "globalna većina" zemalja podržava njihov pokušaj da se postavi izazov američkom globalnom vodstvu.
U obraćanju novinarima u petak, Putin je pozdravio rastući gospodarski i politički utjecaj zemalja BRICS-a kao "nepobitnu činjenicu" i rekao da će, ako BRICS i zainteresirane zemlje budu surađivale, ovaj klub zemalja "biti značajan element novog svjetskog poretka", iako je pritom zanijekao da skupina predstavlja "antizapadni savez".
No, istovremeno, BRICS je skup zemalja koje imaju širok raspon stajališta i interesa. "Za Zapad je na neki način dobra stvar što se Kina i Indija nikada ne mogu složiti ni oko čega. Jer da su njih dvije stvarno ozbiljne (u vezi toga), BRICS bi imao golem utjecaj", kaže Jim O‘Neill, bivši glavni ekonomist Goldman Sachsa i tvorac originalne kratice BRIC, kako prenosi BBC. A ne postoje velike razlike samo između Indije i Kine - tu su, primjerice, napetosti između dvije nove članice skupine, Egipta i Etiopije.
Putin ima velika očekivanja, no pravo pitanje je sveobuhvatno
Zemlje BRICS-a čine 45 posto svjetske populacije. Gospodarstva članica skupine ukupno vrijede više od 28,5 bilijuna dolara, što čini oko 28 posto globalne ekonomije. Putin će ove godine imati i neka konkretna očekivanja od summita. Kako piše BBC, želeći ublažiti pritisak zapadnih sankcija, ruski čelnik se nada kako će uspjeti uvjeriti članice da usvoje alternativu dolaru za globalna plaćanja. "Mnogi problemi s kojima se suočava rusko gospodarstvo povezani su s prekograničnom trgovinom i plaćanjem. A puno toga povezano je s američkim dolarom", objašnjava Chris Weafer iz konzultantske tvrtke Macro-Advisory.
Kako u svojoj analizi uoči summita navodi Foreign Policy, iako će na dnevnom redu ove godine biti uobičajena tema stvaranja istinski multipolarnog svjetskog poretka koji bi predstavljao izazov hegemoniji SAD-a i Zapada, sveobuhvatno pitanje ipak jest može li ovaj sve raznolikiji klub zemalja uspjeti kreirati stvarnu alternativu međunarodnom poretku pod vodstvom Zapada - a to se uvelike tiče upravo dolara.
Raznolikost skupine tolika je da teško može biti veća. Prošireni BRICS uključuje najveću demokraciju na svijetu i najveću demokraciju u Latinskoj Americi. Nove članice uključuju zemlje pod sigurnosnim kišobranom SAD-a i zemlje pod američkim sankcijama. Potencijalne članice mogle bi čak uključivati zemlje NATO-a poput Turske i globalne izopćenike poput Sjeverne Koreje i Sirije.
Istovremeno je Zapad, kada uopće obrati pozornost na BRICS, sklon odbaciti tu skupinu kao nekoherentnu. No, kako ističe Foreign Policy, postoji zajednička nit koja se provlači kroz interes tih zemalja, dok izvan Washingtona, skupine zemalja G7 i Europske unije postoji golema ljutnja na zapadno licemjerje i hegemoniju koja pomaže u povezivanju labavog BRICS-a. To je postalo posebno vidljivo u pitanjima kao što su sukob na Bliskom istoku, američke sankcije koje se koriste kao oružje i preveliki troškovi za zemlje sa srednjim dohotkom zbog pretjerane privilegije dolara. "To nije kohezivni blok, ali je kohezivna poruka o želji za alternativnim globalnim poretkom, a dolazi iz velikih ekonomija", ističe Asli Aydintasbas iz američkog think tanka Institut Brookings.
Forsiranje stvaranja post-američkog svijeta
Do 2015. BRICS je dobio banku pod nazivom Nova razvojna banka (NDB), koja je trebala ponuditi alternativu zajmodavcima kojima dominira zapad, poput Svjetske banke. Cilj je bio povećati ne-dolarske zajmove, no došlo je do sudara sa stvarnošću - NDB je morao obustaviti operacije u Rusiji zbog američkih sankcija Moskvi. Ipak, u godinama koje su uslijedile, zemlje članice su uspostavile slabo vidljive, ali iznimno važne veze kroz stalne sastanke na srednjoj razini kako bi produbile odnose u trgovini i ulaganjima, diplomaciji, pravu, financijama i slično. Sama srž je ideja da se ekonomije u nastajanju ne mogu razmahati ako ne izguraju diva s pozornice.
Pokretačke ideje koje stoje iza BRICS-a - reformirano globalno upravljanje i veći politički i financijski suverenitet - i danas su dovoljno široke da obuhvate svu različitost članica (iako ne uvijek, budući da je Argentina bila spremna pridružiti se klubu, sve dok novoizabrani predsjednik Javier Milei, zagovornik još snažnije dolarizacije, nije to odbacio).
Mnoge zemlje, a posebno one u BRICS-u koje imaju veću ekonomsku težinu nego geopolitički utjecaj, žele reformu načina na koji se svijetom upravlja i sve one dijele, u većem ili manjem stupnju, instinktivnu reafirmaciju suvereniteta kao organizacijskog principa međunarodnih odnosa. Zapadno, posebno američko, miješanje u područja kao što su ljudska prava, vladavina prava, domaća politika i diplomacija, smatra se koliko nepoželjnim toliko i često licemjernim.
Sve te zemlje također žele pobjeći od tiranije dolara - čak i bliski saveznici SAD-a, poput Francuske i Njemačke, znaju gubiti živce kada je dolar u pitanju. I sve one, u različitim stupnjevima, streme svijetu u kojem Zapad u svojem slabljenju više neće imati svu moć u rukama, zbog čega im je imperativ pripremiti se za ono što slijedi, ako ne i ubrzati stvar. "BRICS je popularan jer se zemlje štite od post-američkog poretka... BRICS je polica osiguranja za mnoge od ovih zemalja", rekao je Aydintasbas.
No, problem, posebno velik za članice kao što su Brazil i Indija koje BRICS vide kao manifestaciju svoje sklonosti nesvrstanoj vanjskoj politici, jest taj što se ovaj blok uvelike gradi u jednom smjeru - uz okorjele antiameričke stavove Rusije i Kine, kojima se pridružio i Iran, skupina postaje manje klub koji se sprema za post-američki svijet, a više blok koji stvaranje tog svijeta želi ubrzati. To je, kako se navodi, možda najveća pukotina u bloku, za koju bi se moglo pokazati da će je biti teško premostiti.
Kako protiv tiranije dolara?
BRICS je do nedavno postojao u svijetu u kojem nije bilo otvorenog novog ‘hladnog rata‘. "Sada, u kontekstu geopolitičkih napetosti, zemlje moraju razmotriti ima li članstvo u BRICS-u cijenu, uzrokuje li to stvarna trvenja u njihovim odnosima sa Zapadom", kaže Oliver Stuenkel, stručnjak za BRICS iz brazilskog sveučilišta i think tanka Zaklada Getulio Vargas. "Rusija zajedno s Kinom namjerno pokušava integrirati BRICS u kinesko-ruski svjetski poredak, dio sinocentrične globalne strukture", dodaje. Također, skupina je od svog osnutka puno više raspravljala o stvaranju novog globalnog poretka, nego što su članice činile nešto konkretno za njegovo stvaranje. Jedno područje u kojem je skupina, predvođena Kinom, bila posebno aktivna je pitanje novca.
Ipak, rušenje dolara kao dominantne valute bio je i ostat će središnji cilj BRICS-a. Članice imaju različite stavove oko središnjeg mjesta dolara, koji za sada još služi njihovom ujedinjenju, što ukazuje na pukotine koje samo čekaju da se prošire. Za neke, poput Kine, Rusije i Irana, alternativa dolaru znači način da se njihova gospodarstva zaštite od sankcija. Rusija i Iran već su pod sankcijama, dok je Kina provela posljednjih nekoliko godina učvršćujući svoju financijsku strukturu. Budući da je dolar i dalje najkorištenija valuta za prekograničnu trgovinu i glavna valuta u trezorima središnjih banaka te budući da američke banke u konačnici sudjeluju u gotovo svakoj dolarskoj transakciji, doseg američkih sankcija je globalan i bolan. Rusija i Kina zato nisu provele posljednjih nekoliko godina u izgradnji alternativa zapadnim sustavima plaćanja iz altruizma, već kao alat za izlaz iz te situacije.
Ostale članice BRICS-a također su zabrinute zbog dominacije dolara, ali ne zato što strahuju od sankcija samih po sebi. Ono što ih brine jest to da dolar dominira njihovim ekonomskim životom i da one nemaju pravo glasa po tom pitanju. Mnoge od njih su izvoznici robe i nemaju drugog izbora nego trgovati u dolarima, budući da su robna tržišta i dalje denominirana u dolarima. Manjak dolara može paralizirati trgovinu i razoriti javne financije. Sve te države su izložene hirovima i odlukama američkih saveznih rezervi o kamatnim stopama koje mogu učiniti njihov novac manje vrijednim, inflaciju višom, kapitalno stanje manjim, a dug neodrživim.
Zamjena jednog gospodara drugim
Stvarnost je stoga da je dolar i dalje dominantan. Rusija i Kina poduzele su korake za povećanje korištenja kineskog renminbija (juana) u vlastitoj rastućoj prekograničnoj trgovini, a Kina je potpisala nekoliko simboličnih transakcija nafte koje će se plaćati u juanima, ali to nije ni blizu nastanka neke globalne valute. "Lako je imati pritužbu na paradigmu statusa quo, ali je teže zamisliti kako bi izgledala realno ostvariva alternativa", kaže Robert Greene iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir. "Postoji razlika između povećane uporabe renminbija za plaćanja i stvarne dedolarizacije", tumači on.
No, problem je i kolizija između širenja BRICS-a i istovremenog nastojanja njegovih ambicija da zamijeni dolar. Srednje zemlje zapravo se više oslanjaju na američki dolar od većih gospodarstava, poput kineskog. Za cijeli niz zemalja gotovo je nemoguće čak ni trgovati valutama, a kamoli podmiriti plaćanja, bez korištenja dolara kao posrednika. Što je BRICS veći, ističe Foreign Policy, to je dolar njegovim članicama potrebniji.
Konačno, postoji još jedan golemi problem s naporima skupine da pronađe alternativu dolaru dok je jedina ozbiljna alternativa koja se nudi renminbi. Kina je napravila velike korake u tehničkim područjima kao što je povećanje bilateralnih sporazuma o razmjeni valuta kako bi renminbi bio lako dostupan partnerskim zemljama te je stvorila paralelni sustav plaćanja koji bi mogao nadmašiti zapadnu SWIFT platformu za plaćanje, kojom se nadziru transakcije između banaka. Kina je čak financirala nekad potencijalne članice BRICS-a, poput Argentine, svojom valutom kako bi im omogućila da vrate svoje dolarske dugove organizacijama poput MMF-a.
Sve to na neki način ide prema stvaranju alternative dolaru, ali ako je jedini način da se ukine dominacija dolara, a time i neutralizira Washington, taj da se Kina postavi kao financijski predvodnik svijeta, to nije stvaranje multipolarnog sustava, zaključuje Foreign Policy, već samo zamjena jednog gospodara drugim. "Mislimo li da će Indija željeti svijet u kojem je renminbi dominantna valuta u Aziji?", kao zaključak se zapitao Greene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....