Mjesecima su žestoki aktivisti za zaštitu okoliša kampirali na poljima, a poneki i živjeli u nastambama na drveću u malome poljoprivrednom selu u zapadnoj Njemačkoj, nadajući se da će im se pridružiti ljudi iz ostatka zemlje koji dijele njihovo mišljenje i pomoći im zaustaviti ekspanziju obližnjeg otvorenog rudnika koji je prijetio progutati i selo i njegove farme, piše The New York Times.
Tada su još imali razloga za optimizam. Masovni prosvjedi naveli su prije samo dvije godine njemačku vladu da se umiješa i spasi staru šumu od širenja rudnika. A stranka Zelenih zabilježila je najbolje rezultate na prošlogodišnjim izborima, što je znak kako je borba protiv klimatskih promjena postala najvažnije političko pitanje u tom najvećem europskom gospodarstvu.
‘Kad bi 50.000 ljudi izašlo na ulice, političari bi morali nešto poduzeti‘, rekao je Eckardt Heukamp (58), posljednji poljoprivrednik koji je ostao u Lützerathu i koji je neke od prosvjednika smjestio na svom imanju. Drugi su izgradili kućice na drveću, podigli šatore ili se uselili u napuštene kuće u selu.
Ali očekivani porast broja prosvjednika nikada se nije dogodio. Prošlog je tjedna vlada zapečatila sudbinu Lützeratha objavom da RWE, najveća njemačka energetska kompanija, treba ugljen koji se nalazi ispod sela kako bi nadoknadila manjak plina koji je prestao dolaziti iz Rusije.
Rat u Ukrajini i opasnost da na zimu neće biti jeftinog ruskog goriva ohladili su entuzijazam Nijemaca za zelenijom politikom, barem za sada. U zemlji koja se obvezala posve prekinuti svoju ovisnost o ugljenu do 2030., to je bilo naglo povlačenje - a za neke i vrlo teško.
‘Putinov agresorski rat nas prisiljava da privremeno više koristimo lignit kako bismo uštedjeli plin u proizvodnji električne energije‘, rekao je Robert Habeck, njemački ministar gospodarstva i bivši čelnik stranke Zelenih, misleći pritom na niskokvalitetni ugljen koji se nalazi ispod sela. ‘Ovo je bolno, ali nužno zbog nestašice plina.‘
Njemačka je nekad iz Rusije uvozila polovinu potrebnog plina koji joj je glavni izvor goriva za grijanje. Nakon što je ruska invazija na Ukrajinu pokrenula lančanu reakciju europskih sankcija i ruskih protumjera, taj je protok prekinut. Od početka rata, njemačka vlada je znala da će biti teško osigurati gorivo kako bi prebrodila nadolazeću zimu.
U lipnju je ministar Habeck najavio ponovno otvaranje nekih rudnika ugljena - što je bila gorka pilula za progutati nakon uspjeha Zelenih, samo nekoliko mjeseci ranije, koji su prisilili novu vladu da ubrza prestanak korištenja ugljena za osam godina. Kada je suša ovog ljeta pogoršala energetsko stanje jer je usporila transport ugljena rijekama, vlada je teretnim vlakovima koji prevoze ugljen i druga goriva dala prednost pred putničkim.
Pa ipak, dosad je bilo malo reakcije javnosti.
Pala podrška zelenim politikama
Anketa provedena ovog ljeta pokazala je da se 56 posto Nijemaca slaže s ponovnim uključivanjem elektrana na ugljen, a samo 36 posto je protiv. To je značajan pad u usporedbi sa 73 posto stanovništva koje je u anketi iz 2019. poduprlo prestanak upotrebe ugljena ‘što prije bude moguće‘.
Jedan od razloga što u Lützerathu nema mnogo prosvjednika možda je to što mnogi smatraju da nema smisla upuštati se u unaprijed izgubljenu bitku.
‘Mnogi nam kažu da se jednostavno ne mogu suočiti s tim‘, rekla je Cornelia Senne, teologinja koja je nedavno vodila cjelonoćnu molitvu pred kućom gospodina Heukampa. ‘Uz sve ovo što se događa, neki ljudi ne mogu podnijeti gledati kako se događa još jedna katastrofa.‘
Iako su deseci tisuća klimatskih aktivista marširali gradovima diljem Njemačke krajem rujna, svoje su zahtjeve uglavnom usmjerili na pitanja kao što su klimatska pravda za zemlje u razvoju i pristupačan javni prijevoz - a ne na prestanak korištenja ugljena u Njemačkoj.
Od početka krize u Njemačkoj je udio energije proizvedene ugljenom narastao gotovo pet posto. Ugljen trenutno čini gotovo trećinu ukupne električne energije proizvedene u Njemačkoj.
Velik dio tog ugljena dolazi iz rudnika Garzweiler u blizini Lützeratha, koji je u vlasništvu RWE-a i gdje neki od najvećih svjetskih strojeva za kopanje neprestano rade u ogromnoj jami širokoj skoro 20 kilometara.
Lützerath je trebao biti zadnji
Desetljećima, dok je ugljen bio način života u većem dijelu Njemačke, stanovnici zajednica kao što je Lützerath prihvaćali su da je iskapanje ugljena neizbježno, pa su se povinovali zakonskim zahtjevima da se presele i ustupe mjesto rudniku kada su državne vlade sklapale ugovore s energetskim tvrtkama poput RWE. Od Drugog svjetskog rata oko 300 njemačkih sela je uništeno zbog ugljena koji je ležao ispod njih.
Ali aktivisti su se nadali da će podvući crtu u Lützerathu, u kojem je nekad živjelo 90 ljudi, i učiniti proslaviti borbu za njegov spas. Čak i da ne uspiju, Lützerath bi mogao biti posljednje njemačko selo koje će biti izbrisano zbog iskapanja ugljena.
Čak i mnogi aktivisti za klimu priznaju da će Njemačka ove zime morati koristiti više takozvanog ‘tvrdog‘ ugljena. Ali inzistiraju na tome da to ne opravdava rušenje Lützeratha, koji leži na naslagama lignita, mekše sorte koja još više zagađuje okoliš.
‘U shizofrenoj smo situaciji: napuštamo ugljen do 2030., ali još uvijek dopuštamo RWE-u da iskapa lignit u Lützerathu‘, rekao je Karsten Smid, njemački borac za klimu i energiju u Greenpeaceu. ‘Ako ovo radite zbog energetske krize, ne treba vam ugljen iz Lützeratha.‘
Ugljen možda i nije potreban
No izračuni energetskih stručnjaka objavljeni u kolovozu sugeriraju da ugljen pod Lützerathom zapravo nije potreban čak ni uz kratkoročno povećanje potražnje ove zime.
Njemački dužnosnici, međutim, kažu da će bilo kakvo povećanje emisija CO2 biti kompenzirano činjenicom da je RWE pristao na rok do 2030. za prestanak korištenja ugljena.
Dok će se emisije iz ugljena ove zime vjerojatno povećati, Andrzej Ancygier, analitičar iz Climate Analyticsa iz Berlina, kaže da je prerano znati za koliko.
‘U ovom trenutku smanjivanje brojki još nema smisla, jer je u igri jednostavno previše čimbenika‘, rekao je Ancygier, navodeći vremenske uvjete i pitanje kada će Francuska moći ponovno aktivirati svoju ogromnu flotu nuklearnih elektrana i početi Njemačkoj izvoziti električnu energiju koju proizvode.
Ancygier kaže da promjene pravila o korištenju ugljena neće utjecati na dugoročni napredak Njemačke u pogledu obnovljivih izvora energije, za koju predviđa da će i dalje činiti sve veći udio u njemačkoj mješavini električne energije. Njemački zakonodavci pristali su u srpnju na novi skup pravila promičući obnovljive izvore energije na način da su ih učinili unosnijima za manje proizvođače.
Ali mala i srednja poduzeća zabrinuta su da će bankrotirati prije nego što dočekaju toplije vrijeme, a kućanstva se pripremaju za nestanak struje ako zima bude iznimno hladna.
Prosvjednici u Lützerathu - ekološki aktivisti s maskama na licima, stanovnici srednje klase iz obližnjih gradova i vjerska zajednica koja je nedavno nosila križ po selu - kažu da su iscrpljeni, ali da planiraju nastaviti borbu.
Jedan aktivist, koji je odbio otkriti svoje lice ili dati svoje pravo ime iz straha od zakonske odmazde, živio je u kućici na drvetu u Lützerathu od proljeća i rekao je da je spreman na obračun s policijom kada buldožeri konačno stignu.
Čak i uz zvuk rudarskih strojeva u daljini, Heukamp tvrdoglavo odbija popustiti, te je zasadio svoje usjeve u proljeće i obavio žetvu u ljeto i jesen. Posljednju ovosezonsku pšenicu požnjeo je u kolovozu.
No početkom ovog mjeseca Heukamp je konačno odustao, spakirao je opremu i napustio svoje obiteljsko imanje.
Za uništavanje svojeg imanja krivi državnu politiku i kaže: ‘Da su htjeli spasiti ovo selo, mogli su to učiniti.‘
RWE nije rekao kada će buldožeri krenuti kako bi sravnili imanje koju je Heukamp napustio.