Do sada je Kijev pokušavao uravnotežiti političke i vojne ciljeve, ali pritisak će porasti u nadolazećim mjesecima kako bi se pokazali rezultati. Davanje prioriteta političkim ciljevima, ako Kijev odabere takav put, vjerojatno bi podrazumijevalo veće vojne gubitke i time dugoročno oslabilo potencijal Ukrajine. To bi moglo produbiti neslaganja predsjednika Volodimira Zelenskog i čelnika ukrajinskih oružanih snaga Valerija Zalužnog, čija se popularnost u Ukrajini sada uspoređuje s onom Zelenskog. Tako je prije nekoliko dana pisala konzultantska kuća Teneo koja se dosad pokazala provjerenim analitičkim izvorom.
Ruska agresija na Ukrajinu doživjela je novi moment odlukom Moskve da istupi iz sporazuma o izvozu ukrajinskih žitarica. Sve je očitije da je taj korak imao za cilj skrenuti pozornost međunarodne javnosti s bitaka na ukrajinskom kopnu na Crno more gdje je Kremlj zaprijetio Rumunjskoj, još jednoj članici NATO-a - prijetnje Poljskoj već su postale formulaične - a nije nevažna ni poruka koju tako šalje Turskoj. Ruski napadi na ukrajinske luke ciljaju oslabiti ukupne ekonomske potencijale te zemlje predstavljajući je Zapadu kao sve veći financijski teret u obnovi. Prijetnja moguće pomorske blokade bila bi težak udarac Kijevu, iako oko 50 posto žitarica ne ide u svijet crnomorskom rutom. Ukrajina bez mora - Azovsko je okupirano, crnomorske luke mogu biti blokirane - gubi na strateškoj i geoekonomskoj važnosti.
Ruski predsjednik Vladimir Putin u subotu poručuje gotovo pa kao da čeka pozive na pregovore i to bi moglo biti iskreno. Moskva je svjesna da u sadašnjim okolnostima njezina vojska nije u stanju ostvariti ikakav veći preokret na ukrajinskoj bojišnici pa je oportuna opcija sačuvati što se posjeduje. Središnje mjesto u svim planovima drži Krim, krunski je to dragulj, Putin bi vratio Donbas Ukrajini samo da mu ostane taj poluotok. U tom je kontekstu potrebno gledati rusku eskalaciju, pa i podizanje dobi mobilizacije, kao polugu kojom želi natjerati Zapad da pritisne Kijev kako bi pristao na pregovore. Ako ne uspije, vojska će mu ionako trebati.
Treba biti oprezan jer Rusija uvijek može koristiti maskirovku, ali čini se da bi Kremlj bio sklon primirju, možda i ozbiljnim mirovnim pregovorima, jer je uvjeren da vrijeme radi u njegovu korist.
Poznata je nepoznanica ovog trenutka Kijev. Odlika su ratova politički zahtjevi koje vojni zapovjednici ne smatraju racionalnim. Ukrajina nema dugu povijest civilne kontrole nad vojskom pa se stoga teza tvrtke Teneo o sporu predsjednika i zapovjednika čini plauzibilnom. Vrijeme teče, bliži se jesen (podsjećam na, čini mi se, i dalje aktualnu tezu Williama Burnsa, direktora CIA-e, s početka godine da je sljedećih šest mjeseci presudno), političke će se okolnosti mijenjati na Zapadu i Zelenski je svjestan potrebe da se pokaže sposobnost ukrajinske vojske da ostvari proboj. Teneo donosi: "Ukrajina mora pokazati učinkovitost i nadmoć ofenzivnog zapadnog oružja na bojnom polju, što bi Kijevu dalo snažan dodatni argument u traženju nastavka takve potpore." General Zalužni vodi se vojnom logikom, Zelenski želi politički učinak jer se približavaju izbori, na summitu NATO-a u Vilniusu rečeno mu je - prvi put objavljeno - da ne smije pretjerano kritizirati Zapad. Obećao je izbaciti svu rusku vojsku iz zemlje, a nije još ozbiljnije probio agresorske obrambene linije. Špekulira se s odgađanjem ukrajinskih izbora, što Zapad ne bi dobro primio, vjerojatno ni ukrajinska javnost.
Stabilnost i jedinstvo ukrajinskog političkog vrha bila je vrijednost koja je potaknula Zapad na punu pomoć. Rastakanje na tom planu koristili bi ruski saveznici na Zapadu i moglo bi imati negativne posljedice na ukupnu podršku. Rusija je toga svjesna i zato eskalira na moru pozivajući na mir na kopnu.