Mi još nismo ništa ozbiljno počeli u Ukrajini, rekao je nedavno Vladimir Putin, iako je rat već ušao debelo u peti mjesec trajanja. Sada kad je na bojnom polju u Donbasu nastupila tzv. operativna pauza ili, jednostavnije rečeno, svojevrsno taktičko usporavanje borbi, prorežimski ruski mediji najavljuju da je to priprema za "završni udarac", ma što to značilo, i da će ruska vojska nakon toga "početi ratovati punom snagom".
Putinova je izjava "političke naravi", piše ruska redakcija BBC-ja, no svakako je treba uzeti ozbiljno, ali i razmotriti što znači "ratovati punom snagom" i ima li Rusija snage za to. Kremlj i dalje inzistira na tome da se "specijalna operacija" odvija prema planu. Iako je trenutačno nakon neuspjeha na pravcima prema Kijevu, Harkivu i Odesi ruska vojska koncentrirana na zauzimanje Donbasa, odnosno teritorija fantomskih paradržavnih tvorevina Luhansk i Doneck, prema onome što govore Putin i njegovo okruženje - oni ne odustaju od prvotnog cilja: zauzimanja cijele Ukrajine ili, točnije rečeno, podčinjavanja Ukrajine Rusiji i instaliranja kolaboracionističkog proruskog režima u Kijevu.
No, i ruski i zapadni analitičari sada proučavaju "pauzu" i postavljaju pitanje ima li Rusija doista sape za furioznu ofenzivu i hoće li Ukrajinci krenuti u protunapad, pogotovo na južnom bojištu oko ključnog grada Hersona. Govori se o čak milijun vojnika koji bi trebali sudjelovati u toj operaciji.
RIA novosti uvjerena je u rusko napredovanje te da će Kijev i Zapad morati pristati na pregovore i ruske uvjete ne samo zbog jačanja "ruskog oružja", nego zbog sve kritičnije situacije s nestašicom energenata u Europi što, prema navodima ruskih medija, može izazvati kolaps tamošnjih ekonomija.
Tijekom cijelog rata Kremlj igra na kartu europskog straha od hladne zime. Rat je, piše BBC, prešao iz pokušaja blitzkriega, odnosno brze i trijumfalne pobjede u tzv. rat iscrpljivanja u kojem nema jedinstvenog vojnog cilja. Kako je za BBC rekao Rob Lee iz washingtonskog Instituta za međunarodne odnose, niti jedna od strana u ovom trenutku nije zainteresirana za pregovore i sve dok jedna od zaraćenih strana bude smatrala da ima prednost, rat će trajati.
Taktika iscrpljivanja
Vojni analitičari smatraju da bi nakon "taktičke pauze" rat mogao krenuti u dva smjera: prvi, malo vjerojatni, da se ostvare Putinove prijetnje i ponovno pokuša s blitzkriegom, a drugi je taktika iscrpljivanja. Za prvu "ideju", piše ruska redakcija BBC-ja, prema dosadašnjem iskustvu rata Rusi nemaju snage jer bi trebali imati značajnu prednost u ljudstvu i naoružanju te sređenu logistiku, koja se dosad nije pokazala jačom stranom ruske vojske.
Osim toga, Ukrajina je pokazala da je njezina vojska sve iskusnija i spremnija na moguće protunapade, a zahvaljujući obavještajnim podacima i snimkama iz svemira koje dobivaju od zapadnih saveznika, mogu imati podatke o lokacijama i koncentraciji ruskih snaga.
Pogotovo je to riskantno nakon što su Ukrajinci dobili nove dalekometne rakete i precizno naoružanje od Zapada, pa sada mnogu gađati ciljeve na udaljenosti većoj od 50 kilometara. I druga varijanta je - iscrpljivanje.
Logika takvog ratovanja je pokušaj da se unište ili smanje resursi protivnika, oslabi njihova ekonomija i armija te da dođe do "zamora" od rata i kod domaćeg stanovništva i kod saveznika. Takva taktika ne isključuje jasne vojne ciljeve i zadaće, ali oni su manje ambiciozni i ide se po onoj "polako, ima vremena". Nitko više ne želi niti davati prognoze koliko bi to moglo trajati. Ukrajinska strana, pak, navodi da će rat trajati najmanje do kraja 2022. godine.
Logističko breme
No, i jedna i druga taktika zahtijevaju dobru logistiku te brzi nadomjestak za gubitke na bojištu u ljudstvu i naoružanju. Rob Lee smatra da Rusija neće ići na varijantu novog brzog udara i nije vjerojatno da bi brzom akcijom mogli zauzeti Kijev, Odesu, Harkiv ili neki drugi veći grad.
Ruski vojni ekspert, kojemu BBC radi njegove sigurnosti ne navodi ime, kaže kako bi glavni cilj nove faze rata za Rusiju bio "južni pravac", obrana Hersona, kontrola cijele crnomorske obale i pokušaj zauzimanja Odese kao "tihe patnje" od prvih dana agresije.
Izraelski analitičar David Gendelman smatra de je orijentacija Ukrajinaca na jug i Herson logična jer je, kako kaže, "to najslabije mjesto ruske obrane", u prvom redu zbog problema s opskrbom i popunom tamošnjih snaga, ali i stalnih "malih, ali učinkovitih" uspjeha ukrajinske vojske na tom smjeru gdje su uspjeli vratiti neka sela i područja. Izraelski ekspert smatra da će se Rusi zato pokušati "zabetonirati" na Donbas, a na južnom smjeru nastojati zadržati sadašnje pozicije i razvući ukrajinske snage.
No, vojni eksperti navode kako su Rusi tijekom "operacije u Donbasu" potrošili golemu količinu streljiva, granata i raketa te se uspjeh na tom dijelu fronta može zahvaliti samo toj činjenici i takvoj potrošnji, a ne ljudstvu ili "mudroj vojnoj taktici". Tako Kraljevski institut za obrambena pitanja (RUSI) navodi da je glavna slabost ruske artiljerije - logističko breme.
Rusi imaju streljiva, ali je problem dostava "krajnjem korisniku". Dodatni problem Rusa su česte smjene zapovjednika, a ruski analitičar smatra da je to posljedica negativne selekcije, odnosno napredovali su podobni, a ne sposobni.
I Gendelman smatra da je to veliki problem ruske armije koji se neće brzo riješiti te da smjene zapovjednika, pogotovo česte, neće rezultirati pozitivnim rezultatima, a Rob Lee ističe da čestim smjenama časničkog zapovjednog kadra Putin zapravo "skriva vlastite pogreške i odluke".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....