‘Prva tri dana u Ukrajini na mene se pucalo više nego tijekom cijele misije u Afganistanu. NATO vojske su razmažene...‘

Mnogi Amerikanci, od kojih su neki bivši vojnici, otišli su na drugi kraj svijeta riskirajući vlastite živote kako bi branili tuđu zemlju.

Afganistanski veteran Tay (30) još prije mjesec dana bio je kod kuće u Dallasu u Teksasu i pratio vijesti o ruskoj invaziji na Ukrajinu. Kad je vidio snimku na kojoj se predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski svijetu obraća riječima: "Svim prijateljima Ukrajine koji se žele pridružiti obrani, dođite, dat ćemo vam oružje", odlučio je poslušati ga. Svojedobno je služio u afganistanskoj provinciji Ghazni, a zbog zdravstvenih problema časno je otpušten i označen kao "invalid" - Tay je tu klasifikaciju prihvatio iz ekonomske nužde, ali nikad se s njom nije do kraja pomirio. Dugo se liječio, a u međuvremenu mu se raspao i brak, a on je, kako sam kaže za The Guardian, često upadao u tučnjave i imao problema sa zakonom. No izvukao se iz te crne rupe.

Počeo je raditi kao privatni istražitelj, a kasnije je gradio dokove za bogataše. A onda je vidio stradanja ukrajinskih civila i odlučio im pomoći. Kontaktirao je ured kongresmena, koji mu je pristao osigurati hitnu putovnicu, počeo se pakirati i kupio je avionsku kartu u jednome smjeru. Njegovi prijatelji i obitelj bili su užasnuti kad im je rekao kako opet napušta civilni život i ide se boriti, a možda i umrijeti za Ukrajinu.

Tay je vješt u pružanju prve pomoći, što bi mu itekako moglo biti od koristi u humanitarnom ili medicinskom aspektu, ali borba je, kaže, ono što stvarno zna raditi i odlučan je oko toga da želi otići na frontu. Kad ga pitaju je li stvarno spreman umrijeti za Ukrajinu, odgovara potvrdno.

Strani borci stizali i 2014.

Nakon što su ruske snage 2014. umarširale na Krim i u istočnu Ukrajinu, ondje su počeli stizati i strani borci. Neki su ratovali na ruskoj strani. Među dragovoljcima je bilo i ekstremista - neonacista i navodnih ratnih zločinaca. Jedna od najučinkovitijih ukrajinskih borbenih jedinica, bojna Azov, započela je s radom kao krajnje desna milicija i vjeruje se kako u njoj i dalje ima puno ekstremista. Postrojba je krajem 2014. ušla u sastav ukrajinske vojske, a samo njezino postojanje dalo je vjetar u leđa Putinovoj neutemeljenoj tvrdnji kako on zapravo želi "denacificirati" Ukrajinu.

Kad su ove veljače ruske rakete počele padati na Kijev, Ukrajina je najavila formiranje međunarodne legije za strane dragovoljce koji se žele pridružiti njezinoj obrani. Samo tjedan dana nakon početka invazije, ukrajinsko veleposlanstvo u Washingtonu priopćilo je kako su primili 3000 prijava za borbu.

U Ukrajinu uglavnom žele ići muškarci, no novinar The Guardiana razgovarao je i s jednom vatrogaskinjom te članicom hitne medicinske pomoći koja intenzivno traži sponzora koji bi financirao njezin put do Ukrajine. Neki planiraju otići na dva ili tri tjedna, a drugi misle ostati koliko god bude trebalo. Većina ljudi tražila je da ih se identificira samo po imenima, zbog sigurnosnih razloga ili zbog činjenice što njihovi prijatelji i obitelji nisu niti svjesni njihove odluke i odlaska u rat na drugi kraj svijeta.

- Lako je romantizirati rat i promatrati ga kao jednu veliku avanturu, koliko god to suludo zvučalo. Kad je počeo rat u Ukrajini, moji stari vojni prijatelji, od kojih mnogi nisu nužno bili veterani, počeli su pričati o odlasku, ali kad je došlo vrijeme da se tome napokon i ozbiljno posvetimo, svi osim mene su odustali - kaže volonter Alex.

Nikamo bez pancirke

- Ne idem nikamo bez pancirke. Možda sam lud, ali nisam glup - kaže pak Scott dok sjedi u zračnoj luci u New Yorku. Prekriven je tetovažama, nosi naočale i ima 49 godina. Preko lica nosi zaštitnu masku jer ima četvrti stadij leukemije. Liječenje mu već neko vrijeme ide uspješno, a njegova dijagnoza ne smatra se terminalnom. Iako je bivši ovisnik, sad je već godinama trijezan.

- Kad sam čuo apel Volodimira Zelenskog, imao sam isti osjećaj kao godinama prije kad sam bio na jednom od svojih prvih sastanaka liječenih alkoholičara, kad su me zamolili da ustanem i govorim pred svima... Ne želim to učiniti, ali moram... Nisam veteran, ali imam iskustva u traganju i spašavanju pa se nadam da ću im moći pomoći barem u logističkom smislu - rekao je Scott, koji s partnericom živi u Novoj Engleskoj. Par nema djece, a on je trenutačno nezaposlen.

Ukrajina je u ovom ratu prihvatila dobrovoljce, iako je pritom pokušala odrediti barem neke prioritete.

- Trebali bismo uzimati samo iskusne borbene veterane, to je lekcija koju učimo. Jer ostali ne znaju u što se upuštaju, a kad to shvate, žele ići kući - izjavio je jedan ukrajinski general za američki vojni časopis Task & Purpose.

- Ako mogu pomoći jednom Ukrajincu, isplati se - reklo je više američkih volontera za The Guardian. Mnogi su priznali kako zapravo ne znaju što očekivati od rata u koji srljaju.

Osim toga, malo Amerikanaca spremno je pristupiti službenoj ukrajinskoj Legiji - od njih se, naime, očekuje da potpišu ugovor, što nitko ne želi učiniti, a među dobrovoljcima se pročulo i kako im se oduzimaju putovnice - to je jedini način da se spriječi njihov odlazak.

- Ljudi se pojavljuju bez ikakva plana. (Američka) vojska nas je mazila - barem nam je bilo rečeno kamo idemo i što radimo. Ovdje sve to moramo učiniti sami - govori Tay.

Veteran iz Afganistana

Rick (30) pridružio se vojsci sa 17 godina i tri puta služio je u Afganistanu. Boluje od PTSP-a te radi kao vatrogasac i član hitne medicinske pomoći u ruralnom Teksasu. Planira ići u Ukrajinu na tjedan dana, a ako im bude od koristi, može se i vratiti. Odlučio je otići ondje nakon što je vidio fotografije ranjene djece.

- Gledao sam svog osmogodišnjeg sina i pomislio: 'Da po njemu padaju granate, nadam se da bi mu netko pokušao pomoći' - kaže i dodaje kako se on osobno ne planira previše približiti frontu, ali svejedno je ostavio pismo svome sinu u slučaju da se on ipak ne vrati kući.

- Obećao sam mu donijeti komad ruskog tenka... Sin mi igra Xbox s jednim djetetom iz Ukrajine, čuo je za rat i prije mene - govori Rick pa u šali pita kolege: "Dakle, dečki, hoćemo li posjetiti Černobil?", a Scott mu odgovara: "Pretpostavljam da mi poslije toga više ne bi ni trebala kemoterapija".

Tay se planira boriti u ratu koliko god to bude potrebno, a zatim želi započeti novi život u Ukrajini ili Rumunjskoj, gdje ima prijatelje. Ne želi se vratiti u SAD. Jeftiniji troškovi života u istočnoj Europi za njega su, kaže, puno bolja opcija.

Mnogi američki i drugi strani dobrovoljci koji su stigli u Ukrajinu još nisu doživjeli neprijateljski kontakt. A neki od onih koji jesu toliko su traumatizirani da su se već odlučili vratiti kući. Jedan američki veteran za Vice News je rekao kako je u prva tri dana u Ukrajini bio više izložen pucnjavi, nego tijekom cijele misije u Afganistanu.

- Vojske SAD-a i NATO-a su razmažene. Kad je riječ o vođenju rata, oni imaju zračnu potporu, medicinsku pomoć, logistiku, sve vrste podrške. Ovdje u Ukrajini nismo imali ništa od toga - kaže drugi veteran.

Neki dragovoljci zabrinuti su zbog potencijalne mogućnosti da će ukrajinska vojska koristiti strance kao topovsko meso, ali većina ipak misli drugačije.

- Ukrajina voli propagandnu vrijednost stranih dragovoljaca, ali radije ih drže u pozadini, u logističkim ili civilnim ulogama. Mislim da Ukrajina zapravo želi da svijet vidi kako se Ukrajinci bore - zaključuje Scott.