Prva britanska kraljica koja je navršila 90

Stoljetni je običaj da britanski monarh ima dva rođendana: osim dana rođenja, slavi se i službeni rođendan u lipnju, što je tradicija uvedena kako bi se povećala vjerojatnost lijepog vremena tijekom njegova obilježavanja. No, uobičajena konfuzija oko dvaju rođendana kraljice Elizabete II. ovaj je put izbjegnuta te su britanska nacija i nacije Commonwealtha - ukupno 2,1 milijarda ljudi - spremno dočekale 90. rođendan svoje kraljice. Osim toga, prvi put u povijesti britanski monarh slavi 90. rođendan.

Kraljičine obljetnice obilježile su proteklih nekoliko godina: nakon spektakularne proslave Dijamantnog jubileja kojim su Britanci pokazali ne samo svoju lojalnost, nego i emocije koje gaje za kraljicu Elizabetu II., ona je nedavno postala najdugovječniji monarh u povijesti britanske krune, preuzevši tu čast od kraljice Viktorije.

Štošta se promijenilo od 1952. kada je mlada i ljupka Elizabeta II., s licem djevojke, a zadatkom monarha, stupila na tron, naslijedivši svoga prerano preminulog oca kralja Georgea VI. Taj trenutak nikada se nije niti trebao dogoditi jer da nije došlo do jedne zabranjene ljubavne afere i abdikacije njezina ujaka Edwarda, Elizabetu bismo poznavali samo kao Princezu od Yorka. No, čim je njezino bezbrižno djetinjstvo prekinuto selidbom iz obiteljske kuće u Mayfairu u Buckinghamsku palaču, vrlo je brzo naučila što znači kraljevska obaveza, fundamentalna karakteristika njezine dugotrajne vladavine. Jedva je navršila punoljetnost kada je obećala: “Objavljujem pred svima vama da će cijeli moj život biti posvećen služenju vama i našoj velikoj imperijalnoj obitelji kojoj svi pripadamo”. Ni najokorjeliji republikanac, koji smatra da je monarhija gubitak vremena i novca, ne bi se usudio reći da kraljica Elizabeta II. nije izvršila svoje obećanje.

Velika karizma

Dok se Britanija pripremala za kraljičin rođendan, osobito gradić Windsor u čijem ga je dvorcu dočekala, kraljica je dan provela radno, obavljajući svoju uobičajenu seriju pozdravljanja, rukovanja, otvaranja, obilježavanja. “Moram biti viđena da bi se u mene vjerovalo”, rekla je jednom. Svjedočiti pojavljivanju kraljice na nekom događanju samo po sebi je doživljaj koji potvrđuje posebnu ulogu koju ima, a koja je neusporediva s bilo kojom slavnom osobom ili političkom figurom s kojom je izvan Britanije bezuspješno nastoje uspoređivati. Među okupljenima koji je strpljivo čekaju neposredno uoči kraljičina dolaska obično zavlada tajac. Svi se pogledi usmjere na ženu mala rasta i velike karizme. Oni koji je poznaju, tvrde da ima sjajan smisao za humor i da je vješta u imitiranju. Svi znaju da obožava konje - ništa ne može odati njezine emocije kao konjičke utrke u kojima se natječu njezini konji - i pse koji je vjerno prate u šetnjama njezinim imanjima za ladanje Balmoral i Sandringham.

Unatoč nastojanjima tabloida da joj daju politički predznak - naklonost torijevcima ili laburistima, primjerice, ili stav prema članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji, kraljica Elizabeta II. tijekom više od šest desetljeća vladavine nikada nije javno izrazila svoje mišljenje. To nipošto ne znači da je apolitična ili nezainteresirana. Jedan od najintrigantnijih detalja njezinih radnih obaveza su sastanci s premijerom svake srijede u Buckinghamskoj palači ili rjeđe telefonom ako su kraljica ili premijer izvan zemlje. David Cameron je njezin dvanaesti premijer, a Winston Churchill bio je prvi.

Četiri generacije

Priča se da joj je Harold Wilson, gorljivi ljevičar i zagovornik radničke klase, bio omiljen. S Margaret Thatcher odnos je bio težak, kako to obično biva kada se u istoj prostoriji nađu dvije moćne žene. To su, dakako, nagađanja jer se razgovori ne snimaju, niti ne zapisuju. Njihov sadržaj ostaje nepoznat i prilika su da premijer podijeli svoja viđenja, sumnje, probleme i planove s monarhom.

Tijekom mnogih desetljeća u fokusu javnosti nisu baš svi trenuci bili sjajni. Njezina su je djeca mnogo puta dovela u nezavidnu situaciju, bilo je tu razvoda i nezgodnih detalja te više od jedne “annus horribilis” među kojima i ona kada su, ponukani pogibijom Lady Diane i kraljičinom reakcijom na njezinu smrt koja se u atmosferi javne histerije činila zakasnjelom i nedovoljno emotivnom, mnogi predviđali kralj monarhije. Oluje su prebrođene i s novom generacijom monarha, osobito princom Williamom i njegovom Catherine, britanska je monarhija popularnija nego ikad. Teško je izdvojiti kraljičina postignuća u njezinu ispunjenom životu. Previše je toga što se događa izvan očiju javnosti ili nije opipljivo, njezina pisma najvjernijim sljedbenicima, odlikovanja koja daje i simbol koji predstavlja. Njezino središnje postignuće lakše je izraziti slikom, nego riječima: uoči 90. rođendana objavljena je fotografija koja će biti korištena kao specijalna poštanska marka (nitko u povijesti nije prikazan na više poštanskih marki od kraljice Elizabete) kraljice u društvu sina princa Charlesa, unuka princa Williama i praunuka princa Georgea. Četiri monarha Ujedinjenog Kraljevstva čija se vladavina proteže na dva milenija i tri stoljeća. Što bolje svjedoči o stabilnosti jedne monarhije od činjenice da će George svoj 90. rođendan, ako ga doživi, imati 2103. godine?

‘Žene iz naroda’

Kako bi proslavila svoj 90. rođendan, u dvorac Windsor pozvala je skupinu žena koje s njom dijele datum rođenja. Te žene “iz naroda” sličnije su kraljici nego što bi se dalo zaključiti. Poput Elizabete II., odrastale su tijekom Drugoga svjetskog rata, naučile stoički podnositi sve nevolje koje život donosi i obavljati svoje obaveze ustrajno, bez drame i prigovaranja. Održale su fascinantno dugotrajne brakove - iduće godine kraljica Elizabeta II. i princ Philip obilježit će 70. godišnjicu braka - i doživjele rođenje praunučadi. No, za razliku od svojih gošća, Elizabeti II. nikada nije dano pravo da se odmori od svoje uloge. Već sutra kraljica dočekuje američkog predsjednika Baracka Obamu. Kako je sjajno sažeo jedan od njezinih bratića, “ne postoji trenutak u kojem kraljica... nije kraljica”.