'Proveo sam semestar na faksu u Sjevernoj Koreji, družio se s bogatim tatinim sinovima i shvatio da se oni nikada nisu seksali'

Od kolovoza do prosinca prošle godine, 18-godišnji Alessandro Ford iz Velike Britanije proveo je u Sjevernoj Koreji. U vjerojatno najizoliraniju državu svijeta otišao je kao student, prvi zapadnjak kojemu je uspjelo upisati jedan semestar na Sveučilištu Kim Il-sung u Pjongangu, koje ime nosi po osnivaču i 'vječnom predsjedniku' Demokratske Narodne Republike Koreje.

Mladić je svoja iskustva skupljena tijekom nekoliko mjeseci života u Sjevernoj Koreji podijelio s Guardianovom novinarkom Maeve Shearlaw, kojoj je otkrio da je gotovo svaki njegov pokret bio pod nadzorom, a jedini kontakt s vanjskim svijetom bio je 10-minutni telefonski poziv majci na koji je imao pravo jednom tjedno.

Iako pjongjanško sveučilište redovito prima strane studente, Alessandro je, kako navodi Guardian, bio prvi koji je tamo došao iz neke zapadne države, a iza toga ponajprije stoji njegov otac Glyn Ford, nekadašnji europarlamentarac koji je u nekoliko navrata bio na diplomatskim misijama u Sjevernoj Koreji.

'Tata se često šalio da će me, ako ne odlučim što ću studirati, poslati u Sjevernu Koreju', ispričao je Alessandro, koji trenutno živi u Bruxellesu, i dodao da se s vremenom prilično zainteresirao za takvu ideju. Otkrio je i da je kao 15-godišnjak s ocem već jednom posjetio tu državu: proveo je ondje dva tjedna na ljetnim praznicima tijekom kojih se otrovao hranom, ali to ga kasnije nije odagnalo od misli da se vrati, ovaj put na nekoliko mjeseci.

Premda je odrastao u suštinski drugačijem kulturnom okruženju, Ford kaže da je moguće usporediti njegovo odrastanje s onim njegovih kolega koje je upoznao u Pjongjangu. On je sin političara i pohađao je uglednu međunarodnu školu u Belgiji, a kolege s kojima je bio na predavanjima u Pjongjangu su uglavnom djeca imućnih pripadnika sjevernokorejske elite.

Često je riječ o pripadnicima vladajuće radničke partije, visokim dužnosnicima ili vojnim licima. Jedan od studenata neko je vrijeme živio u Londonu, s obzirom da je njegov otac bio zaposlen u tamošnjem sjevernokorejskom veleposlanstvu. Iako su studenti uglavnom iz obitelji koje žive u samom Pjongjangu, nekolicina ih je ipak došla iz provincije.

Alessandro je za jedan semestar, tijekom kojega je učio korejski, platio 3.000 funta (oko 30.000 kuna), a u to su bili uključeni i troškovi smještaja i hrane. No, tu je svaka sličnost sa studiranjem na Zapadu prestajala.

Sveučilišni je kampus bio uređen spartanski - nužda se obavljala na čučavcima, svi su se tuširali zajedno, a sobe su imale tek najosnovnije stvari, iako su bile pristojno uređene. Prisjetio se da su usred zime na dva tjedna ostali bez tople vode, a vani je u to vrijeme bilo 20 Celzijevih stupnjeva ispod nule.

Kaže da se na kampusu smio družiti sa svima te da su i teme razgovora bile raznolike, 'ali uvijek se pričalo iz sjevernokorejske perspektive'. Ipak, Alessandro ne misli da su njegovim kolegama mozgovi isprani. 'Doista mislim da oni vjeruju u ono što govore, da je Sjeverna Koreja zaglibila u siromaštvu zbog Amerikanaca.'

Jedina istinska barijera u komunikaciji s kolegama bio je jezik, navodi Ford i dodaje da je upoznao nekoliko studenata koji su znali engleski te da su oni ciljano bili smješteni blizu njega kako bi mogli razgovarati s njim.

Opisao je i kako mladi Korejci potpuno različito gledaju na stvari koje su uobičajeni dio života mladih zapadnjaka. 'Zašto on pjeva o sebi, seksu i drogama? Trebao bi stvarati glazbu o svojoj obitelji i svojoj domovini', kazali su mu sjevernokorejski studenti nakon što su zajedno poslušali nekoliko pjesama američkog repera Eminema.

'Iz onoga što su mi rekli i iz onoga što sam vidio, čini se da su u Sjevernoj Koreji čistunci. Ondje prevladava kultura u kojoj seksa prije braka nema i nema šaranja. U ekipi s kojom sam se družio, većinom su to ljudi u dobi od 20 do 25 godina, nitko se još nije seksao', svjedoči Ford i kaže da na kampusu nikoga nije vidio da se ljubi. 'Rekli su mi da osjećaje ispoljavaju na druge načine.'

Mladi se Britanac na trenutke osjećao usamljeno, ali nikad i samo. Kaže da je očekivao da će ga nadzirati, ali monitoring je na trenutke bio preko svake mjere. 'Korejci nemaju osjećaj za individualnost, uopće ne shvaćaju nečiju potrebu da bude sam, što je dio zapadne kulture', kaže Ford.

Kada je riječ o pravom pristupu međunarodne zajednice prema Sjevernoj Koreji, Ford se zalaže za suradnju. 'Ne znam što izolacija može donijeti', kaže i napominje da bi posjet ovoj državi, kojom već nekoliko godina vlada ekscentrični Kim Jong-un, preporučio i drugima.

Alessandro će, inače, u rujnu krenuti na studij filozofije u Bristolu, a kaže da svoj semestar u Pjongjangu nikada neće zaboraviti.