Tragovi genetskog materijala uzeti iz pisma kojega je napisao car Vlad III, nadaju se znanstvenici, otkrit će mnoge do sada nepoznate detalje iz života ovog povijesnog lika.
Vlad III. Inače poznatiji pod nadimkom Drakula, koji je u tri navrata bio vladar Vlaške Kneževine, vladao je između 1448. pa sve do svoje smrti 1477. Irski pisac Bram Stoker je upravo u liku Vlada III. pronašao inspiraciju za svog grofa vampira u romanu Drakula iz 1897. godine.
Sada, više od 500 godina nakon njegove smrti, znanstvenici su izuzeli biomolekule iz pisama koje je napisao zloglasni vojskovođa.
Gleb i Svetlana Zilberstein se nadaju kako će upravo ti genetski materijali izvađeni iz pisama, kao što su njegov znoj, otisci prstiju i slina dati upravo novi pogled na život ovog okrutnog vođe u Rumunjskoj u 15. stoljeću.
Spomenuti par, koji su prozvani proteinskim detektivima, kaže da mogu stvoriti sliku ne samo o fizičkom izgledu neke povijesne osobe, već i o uvjetima njegove okoline - poput zdravlja, načina života i prehrane.
Gleb i Svetlana Zilberstein rođeni su u Kazahstanu, a govore kako su izvadili genetski otisak u svibnju ove godine, na godišnjicu objavljivanja Stokerovog romana - Drakule.
- Bilo je mistično što smo izvlačili Drakuline molekule na dan kada je roman Brama Stokera objavljen prije 125 godina, rekao je Gleb Zilberstein za The Guardian.
- Nismo posebno planirali ovaj datum. Cijelu noć, nakon ekstrakcije Drakulinih molekula, padala je kiša, zavijali psi i sijevale munje. Bila je to stvarno vrlo čarobna atmosfera. Grof Drakula je blagoslovio svoje oslobađanje iz rumunjskog arhiva, dodaje Gleb.
Pismo datira još od 4. kolovoza 1475. godine, a Vlad, koji sebe u pismu opisuje kao kneza transalpskih područja ga je napisao građanima Sibiua. Putem pisma obavijestio je stanovnike grada da će uskoro živjeti u njihovom selu. Na dnu pisma može se vidjeti njegov jeziv potpis – Vlad Drakula.
Zilberstein rekao je za The Guardian da je njihov primarni posao pronaći bilo kakve biokemijske tragove preostale iz vremena kada je pismom rukovao Vlad.
- Kada se pronađu "povijesne biomolekule", počinjemo ih analizirati. Odnosno, određujemo molekularni sastav i starost molekula. Uglavnom utvrđujemo proteine i metabolite, rekao je tada za novine.
I dok DNK koji se koristi za identifikaciju pojedinaca iz povijesnih ostataka ostaje isti tijekom života osobe, on ipak s vremenom započinje polagano degradirati. DNK daje statičan zapis o podrijetlu osobe, a proteini povijesni komentar o našem zdravlju i navikama.
- Takve molekule koje metaboliziraju hranu, su na primjer stabilnije su od DNK te pružaju bolje informacije o stvarima kao što su uvjeti okoliša, zdravlje, način života i prehrana povijesne osobe kojoj su pripadale, rekao je Zilberstein za The Guardian.
U svom prvom eksperimentu, znanstveni je par izvukao genetski materijal iz rukopisa Majstora i Margarite, romana poznatog sovjetskog pisca Mihaila Bulgakova. Znanstvenici su pronašli tragove morfija i proteina bubrežne patologije na stranicama pisma te tako dokazali da je autor u vremenu pisanja romana uzimao lijekove koji se koriste za ublažavanje bolova u bubrezima.
U slučaju Vlada, Zilberstein je rekao tamošnjim novinama da očekuju dobiti snimku njegovog molekularnog portreta točno iz vremena kada je pisao ili potpisivao ova pisma.