U Kijevu će ovih dana pažljivo pratiti što se događa u Bruxellesu, gdje ministri obrane država članica Europske unije organiziraju sastanak na kojem će razgovarati o nastavku slanja potpore Ukrajini, a prije toga će imati neformalni radni doručak s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom te s Upravljačkim odborom Europske obrambene agencije.
Jer, u medije je procurila vijest kako neka od obećanja Unije da će podržati Ukrajinu oružjem i novcem nailaze na probleme. U prvom redu prošlogodišnje obećanje da će se Kijevu u roku od godinu dana isporučiti milijun artiljerijskih granata kao pomoć u ratu protiv Rusije, a u pitanju su i nove novčane obveze namijenjene Ukrajincima. Anonimni visoki dužnosnik EU rekao je u petak Politicu da je do sada Ukrajini isporučeno 300.000 granata, ali to nije ni blizu brojci od milijun obećanih projektila.
"Bit će vrlo teško postići cilj do sredine ožujka. To ne znači da smo odustali od zacrtanog cilja i poslat ćemo još tisuće granata, ali naši kapaciteti nisu dovoljni", priznaju u sjedištu Europske unije. Međutim, potrebe Ukrajine za novim zalihama streljiva sve su hitnije jer je Rusija povećala proračun za obranu za 2024., a izgleda i da je uspjela nabaviti više od milijun granata iz Sjeverne Koreje, a u isto vrijeme politički sukobi u Washingtonu izazivaju smanjenje američke vojne podrške Kijevu.
Također, objektivni je problem to što se države članice Europske unije suočavaju s nedostatkom eksploziva i baruta. A bez te dvije komponente nije moguće u kratkom roku povećati proizvodnju, zbog čega je ugrožen plan opskrbe Ukrajine s obećanih milijun granata. U mnogim zemljama NATO-a zalihe granata brzo su se iscrpile, sadašnja proizvodnja očito nije dovoljna za pokrivanje nastalog deficita, a još manje za zadovoljenje rastućih zahtjeva Oružanih snaga Ukrajine. To je posljedica zapadne vojne strategije, budući da NATO nije namjeravao voditi rat protiv potencijalnih neprijatelja tako što bi se oslanjao na topništvo, nego je doktrina prije svega podrazumijevala rasprostranjeno korištenje modernog zrakoplovstva.
Usto, tek treba proći pokušaj da se napravi novi paket pomoći Ukrajini vrijedan 20 milijardi eura tijekom iduće četiri godine iz Europskog fonda za mir (EPF), a Mađarska još blokira isplatu od 500 milijuna eura u sklopu postojećih fondova. Iako je općenito jasno da EU stoji iza Ukrajine, zemlje članice su podijeljene oko toga kako osigurati daljnje financiranje i hoće li državama nadoknaditi isporučeno oružje u paušalnom iznosu ili na godišnjoj osnovi.
"Nismo u posljednje vrijeme govorili o ovom paketu pomoći, a sigurno odluka neće biti donesena u utorak", rekao je jedan diplomat o 20 milijardi eura. Politico podsjeća da je tijekom sastanka čelnika EU krajem listopada njemački kancelar Olaf Scholz bio oprezan oko pitanja izdvajanja dodatnih sredstava za Ukrajinu te je rekao da "mnoge zemlje pružaju vrlo visoku razinu bilateralne pomoći, a Njemačka najviše, i nastavit će to činiti. To je ono na što bismo se sada trebali usredotočiti."
Nikoga ne treba čuditi europska politika prema Ukrajini po principu "korak naprijed, korak natrag". Otprilike u ovo vrijeme prošle godine saznalo se da je politika Europske unije u najmanju ruku dvosmislena, pa čak i licemjerna jer, dok je EU na riječima podržavala Ukrajinu, Bruxelles je Rusiji zapravo pomagao financijski tako što je uvelike kupovao ruske energente. Iz podataka koje je ažurirao Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela u Njemačkoj, otkrilo se da su od veljače do kolovoza 2022. godine zemlje članice kupile od Rusije naftu, plin i ugljen koje su platile 103,6 milijardi eura, a da su za vojnu, humanitarnu i gospodarsku pomoć Ukrajini izdvojile ukupno 29,2 milijarde eura. Ipak, tada je financijska potpora Zapada prema Ukrajini iznosila 93,8 milijardi eura, ali čak 60 posto tog iznosa pokrivale su Sjedinjene Države.
Sada je to problem zbog političkih sukoba unutar Amerike. Bijela kuća tražila je prije desetak dana od novoga vodstva Kongresa hitno usvajanje sveobuhvatnog paketa međunarodne pomoći "teškog" 106 milijardi dolara. Tim je novcem Bidenova administracija željela odgovoriti na potrebe ukrajinskih i izraelskih bojišta, investirati u podršku Tajvanu, oko kojeg sve češće kruže kineski ratni brodovi, te ojačati granicu na jugu SAD-a. No, radikalna frakcija republikanaca koji imaju većinu u Zastupničkom domu po svaku cijenu želi smanjiti financiranje rata u Ukrajini, zbog čega je novi predsjednik Mike Johnson odlučio pomoć Izraelu odvojiti od one za Kijev.