Grad Herson pao je pod rusku okupaciju gotovo odmah nakon što je Moskva pokrenula invaziju na Ukrajinu. Krajem rujna Rusija je formalno anektirala cijelu regiju Herson. No mjesec i pol kasnije, ruska vojska se povukla preko rijeke Dnjepar, a ukrajinske trupe oslobodile su glavni grad regije. Nezavisni ruski medij The Insider proveo je istraživanje među stanovnicima Hersona o tome što su doživjeli tijekom ruske okupacije. Krađe, mučenja, proizvoljna uhićenja, lista potpunog horora ide u nedogled.
Olha Kuts je profesorica glazbe koja cijeli život živi u Hersonu. Kaže da su nakon dolaska Putinovih snaga "građani počeli izlaziti na masovne prosvjede, a ruski vojnici nisu razumjeli zašto nisu radosno dočekani".
- Prosvjedi su trajali cijeli ožujak i travanj. Pokušavali smo im pokazati dokazati kako nitko od nas nije tražio da dođu ovamo - prisjeća se Olha.
Ubrzo je od svojih susjeda počela slušati priče o lokalnim muškarcima koji su zatočeni, pretučeni i zatim odvedeni na nepoznata mjesta. Sada je sigurna da su Rusi “tražili ljude s crne liste” na kojima su bila imena lokalnih zastupnika, volontera i bivših djelatnika policije.
U ljeto su ruski vojnici počeli postavljati punktove po gradu i zaustavljati ljude na ulicama kako bi provjerili sadržaj njihovih telefona.
- Ako bi otkrili nešto sumnjivo, odveli bi osobu na ispitivanje, što je obično podrazumijevalo premlaćivanje i mučenje u podrumima - tvrdi Olha.
Uoči Dana neovisnosti Ukrajine (24. kolovoza), Olha je primila poziv s bivšeg radnog mjesta. Pozivatelj ju je zamolio da se vrati na svoj posao u školi, što je ona odbila. Nekoliko dana kasnije, 15 muškaraca sa strojnicama upalo je u njenu kuću i otelo nju i njenog muža. Sljedećih 10 dana Olha je provela u zatočeništvu. Njen suprug pušten je nakon dva mjeseca.
Prema riječima Olhe, nakon pritvaranja odmah je poslana na ispitivanje. Dok su je ispitivali, mogla je čuti muškarce u susjednim ćelijama, uključujući i njezina supruga, kako jauču od boli. “Mogla sam čuti neljudske vriskove svog muža pomiješane s vriscima drugih muškaraca - cviljeli od bola.
- Držali su mi prodike, pa me poslali na ‘razmišljanje’ u ćeliju. Tamo me dočekao goli beton, prljavi zidovi, vlaga, hladnoća i dvije stolice - prisjetila se Olha.
Mučenje elektroškovima
Olha tvrdi da ruski otmičari zatvorenicima nisu dali da spavaju. Hranili su je hranom kojoj je istekao rok trajanja jednom dnevno i imala je samo 30-40 sekundi da je pojede. U početku je tri dana dobivala pola litre vode, a nakon toga su joj iz kupaonice počeli donositi vodu boje hrđe.
Olha se također prisjetila kako je, kada je zamolila čuvara da je pusti na zahod, on odgovorio: “Vi ste ukrajinski ološ i ne zaslužujete to! Obavi to kao životinja, što i jesi” Na kraju je nekoliko dana morala obavljati nuždu u kutu ćelije, sve dok joj drugi čuvar nije dao kantu.
Kad god bi netko od vojnika ušao u Olhinu ćeliju, tvrdi kako je, trebala staviti vreću na glavu.
- Ponekad bi upali u ćeliju i odmah me udarili po glavi i rukama. Tukli su nas svime što im je došlo pod ruku — policijskim palicama, bocama. Samo bi nas pretukli i otišli. Jednom sam se usudila pitati zašto su to učinili, a odgovor je bio jednostavan: zato što sam Ukrajinka, a svi mi u Hersonu ugnjetavali smo stanovništvo koje govori ruski - kazala je Olha.
Prema Olhinim riječima, Rusi su njenog supruga izložili elektrošokovima, tukli ga, čak su mu i brusili zube. “Vidjela sam da je izgubio svijest, a vojnici su doslovno morali odvući njegovo tijelo u ćeliju. To su životinje.”
Olha je puštena iz zatočeništva deset dana nakon zatočeništva. Tvrdi da je jedini razlog zašto su je otmičari pustili, to što je razvila oralnu infekciju zbog koje joj je grlo oteklo i počela se gušiti. Kada se vratila u svoj dom, otkrila je da je bio opljačkan.
Otmice i iznuđivanje
Ljudmila Vovčuk, još jedna stanovnica Hersona, opisala je kako su okupacijski ruski vojnici otvoreno pljačkali ljude, što uključuje i otimanje automobila na kontrolnim punktovima i parkiralištima, Rekla je da je jednoj obitelji koju poznaje rečeno da imaju jedan dan da napuste svoju kuću prije nego što je zauzmu ruski vojnici.
Prema Ljudmilinim riječima, ruske trupe su otele jednog od prijatelja njenog supruga, dok je jedan njen prijatelj ubijen jer se vojnicima “nije svidjelo njegovo ponašanje”. Rekla je da je smrt muškarca kasnije službeno zabilježena kao pijana tučnjava koja je pošla po zlu.
Ljudmila je također otkrila kako su nekim muškarcima izdane ruske putovnice i zatim prisilno poslani da se bore protiv Ukrajine. Svi koji su odbili bili su zatvoreni.
Žena iz Hersona po imenu Anja (čije je ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga) rekla je za The Insider da su vojnici otimali ljude i držali ih radi otkupnine. Rekla je da su mnogi njeni prijatelji bili dobrovoljci koji su “odvedeni u podrume”. Najduže su zadržani oni koji nisu mogli platiti otkupninu od 5000 dolara koliko su tražili vojnici.
“Ali nakon tri ili četiri mjeseca mučenja, vojnici bi gubili interes za zarobljenike, pa bi ih puštali. Također se događalo da bi ljudi bili odvedeni ne zato što su bili aktivisti ili volonteri, već samo zato što se vojnicima nije sviđalo kako izgledaju”, rekla je.
Međutim, ono što je Anju najviše šokiralo bili su napadi granatama koje su ruske trupe počele redovito izvoditi nakon što su se povukle iz grada.
- Nedavno je jedan pao tik do pristaništa gdje idemo po vodu, a udar je bio tako snažan i glasan da sam nehotice briznula u plač - iskreno će Anja.