Giorgia Meloni i njezino Ministarsko vijeće prisegnuli su danas nedugo nakon 10 prijepodne na Ustav pred predsjednikom Republike Sergiom Mattarellom i tim je činom stupila u funkciju nova talijanska vlada. Istodobno je tek tada prestala funkcija vlade Marija Draghija, koja je prethodna tri mjeseca u ostavci obavljala samo tekuće poslove – ali oni zaista nisu bili samo tehnički u ovim kriznim uvjetima.
Atmosfera u Kvirinalskoj palači bila je pomalo nalik proslavi diplome: ministrice i ministri su došli sa članovima obitelji, čak je i Meloni dovela malu kćer i njezina oca, koje inače ne gura u javnost. Eto jedne od rijetkih prigoda kada su televizije smjele snimati lice malodobne osobe.
Mnogim članovima Vlade ovo je premijera, ali neki od njih su bili zajedno u četvrtoj Berlusconijevoj vladi (2008-2011), u kojoj je Meloni bila najmlađa među svim ministricama i ministrima u povijesti Talijanske Republike (i sada je najmlađa u svojoj vladi; jedini mlađi premijer u republici bio je Matteo Renzi). Nisu uzmanjkale skupne fotografije pred Kvirinalskom palačom, kako po familijama, tako i po partijama. A nakon prisege uslijedila je i skupna fotografija svega Ministarskog vijeća, da zaključi svetkovinu. Naravno, ta fešta nema kada trajati. Pitanje je, zapravo, hoće li nova vlada imati poslovičnih 100 dana poštede od kritika – pred vratima su i redoviti proračunski rokovi, i izvanredna kriza.
Glasanje o povjerenju
Još predstoje glasanja o povjerenju, vjerojatno u utorak u Zastupničkom domu a u srijedu u Senatu, pa da Ministarsko vijeće stekne puninu svojih ovlasti, a one mu trebaju veoma hitno.
Ponajprije, treba donijeti novi zakon o bilanci koji sadrži i državni proračun u kriznoj godini 2023. Draghijeva vlada je, kaže, obavila sve predradnje, pripremila sve podatke, ali političke aspekte je logično ostavila novoj izvršnoj vlasti.
Osim toga, Meloni i njezina vlada se od prvog trenutka moraju suočavati s divljanjem cijena energenata, a stoga i prijevoza i hrane, koje izazivaju dvoznamenkastu stopu inflacije, te svim ostalim aspektima krize izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu i nastojanjima Putinova režima u Moskvi da oslabi, razdvoji i ošteti članice Evropske unije, kako ekonomski, tako i politički. Ispod površine navodne jednodušnosti svako malo, pa i u pobjedničkoj i sada vladinoj koaliciji Desnog centra, izbijaju odbljesci podrške Rusiji, oponiranja sankcijama (Matteo Salvini), te simpatijama za Putina (Silvio Berlusconi).
To su točke na kojima će trebati mjeriti djelotvornost nove vlade. Olakšava joj posao što ima znatnu većinu u Zastupničkom domu i nešto kliskiju ali ipak jasnu u Senatu. To joj, s druge strane, oduzima izlike. Vlada nije komponirana frankensteinski, kao prethodne tri u XVIII sazivu, nego je kompaktno desničarska, s nešto malo predstavnika kakva takva centra, pa može djelovati kompaktno – ako hoće.
Oporba bezopasna
Oporba joj nema čime prijetiti, sve da i nije međusobno zakrvljena. Giorgi Meloni i njezinoj Braći Italije nauditi mogu samo njezini koalicijski partneri. Matteo Salvini (Liga) i Silvio Berlusconi (Forza Italia) već su se mimikom izrugivali novoj šefici kad je iznijela zaključke pošto su svi zajedno izišli s konsultacija u predsjednika Mattarelle. Kada su se Angela Merkel i Nicholas Sarkozy tako smijuckali iza Berlusconijevih leđa, taj je tadašnji talijanski premijer bio izvan sebe, a i njegovi su se talijanski oponenti zgražali nad drskom neuljudnošću kojom su njemačka kancelarica i francuski predsjednik tada izražavali nepoštivanje spram talijanskoga političkog vođe. A imali su i povoda i razloga. Berlusconi i Salvini su novu premijerku javno podcjenjivali i prije nego je dobila mandat. Kao zamjenike premijera imenovala je Salvinija, te Berlusconijeva stranačkog koordinatora Antonija Tajanija. Bit će zanimljivo. Salvini je već jednom, kao vicepremijer, pokušao srušiti tadašnjeg premijera Giuseppea Contea, pa je sam s Ligom ispao iz vlade – ali sada bi teže bilo naći zamjensku stranku.
Meloni je sada, vješto, zadala Salviniju udarac, a možda i dva. Prvo, golemi evropski novac za obnovu i otpornost otkačila je od Ministarstva infrastruktura koje je dobio Salvini i prebacila u Ministarstvo evropskih poslova koje je dobio njezin partijski kamarad Raffaele Fitto. Drugo – ali još nije definitivno – Musumecijevu Ministarstvu mora i Juga kani dodijeliti lučke kapetanije s obalnom stražom, koje su dosad obično bile pridane infrastrukturi, pa se zvalo Ministarstvo infrastrukture i prijevoza. Preko kapetanija i obalne straže Salvini bi mogao spektakularno paradirati razgoneći imigrante kao da su glavni problem Italije. Sada je "prijevoz" otpao, a "more" je upalo, ali u drugi resor.
Sukob već zaražen
Tako je sukob u vladinoj koaliciji zažaren i prije prisege.
Treba li se čuditi što bukmejkeri izvan Italije već primaju oklade kad će Meloni pasti? Tipuju na dvije godine maksimum.
Ni po jada kad bi to bilo temeljeno na politici i njezinim rezultatima, a ne samo na taštini. I, kako se čini, na pizmi alfa mužjakâ što je punu 161 godinu nakon ujedinjenja na čelo talijanske vlade prvi put dospjela žena.
Doduše, ako je o tome riječ, i sama Meloni je jučer insistirala da je ona predsjednik, a ne predsjednica Ministarskog vijeća. U hrvatskome to ne može proći, u talijanskome je izvedivo, ali vraća kotač desetljećima unazad.
Od 24 člana Ministarskog vijeća samo njih 7 su žene (u Draghijevoj vladi 8 od 24, minimalno više). Braća Italije imaju 9 ministara, Liga i Forza Italia po 5, koliko je i tehničkih ministara.
Na prvi pogled pozornost privlače promjene naziva pojedinih ministarstava. Na primjer, dosadašnje Ministarstvo poljodjelskih, prehrambenih i šumarskih politika postalo je Ministarstvo poljodjelstva i prehrambenog suvereniteta. Možda djeluje bizarno, ali je prehrambeni suverenitet već u nazivu ministarstva u Francuskoj. Neuobičajen je i naziv: Ministarstvo za poduzetništvo i Made in Italy, ali praksa može i to učiniti uobičajenim.