Petak, 26. travnja, ujedno je bio 793. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja ušla u period relativno toplog, ali oblačnog i kišnog vremena. Ipak, to nije usporilo ritam kopnenih ili zračnih operacija, dok i električne struje ondje nedostaje redovito. Naime, dok potrošnja varira od dana do dana, dio manjkova uvozi se od zapadnih partnera (prosječno oko 3 posto dnevne potrošnje), a ne čudi ni pojava redukcija struje. Ograničenja su posebno oštra u oblasti Harkiv te oko grada Krivog Riha u Dnjepropetrovskoj regiji, gdje su posebno teško oštećeni proizvodni te opskrbni kapaciteti.
Za to vrijeme ne slabi ni ruski pritisak na bojištima, gdje se uz prevlast agresora u zraku te bitno bolju opskrbljenost streljivom na pojedinim odsjecima tijekom zadnja tri mjeseca bilježi i udvostručenje broja ruskih bespilotnih letjelica. Sve bi to barem donekle trebala sanirati zapadna pomoć koja je za tekuću 2024. godinu dostigla iznos od oko 38 milijardi USD (od toga 9 milijardi u ožujku) – što će se povećati i na temelju ovoga tjedna konačno usvojenog paketa velikih izdvajanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, dok je nakon više mjeseci političkih natezanja Zastupnički dom američkog Kongresa svoj dio posla konačno odradio u subotu 20. travnja - opet je prema Senatu otposlan paket pomoći međunarodnim saveznicima u kojem je za Ukrajinu bilo predviđeno 60,8 milijardi USD, što je više nego se u tu svrhu iz SAD ukupno doniralo od početka intenzivnog ratovanja u veljači 2022. godine. Paket sastavljen od oko 23,2 milijarde za obnovu američkih zaliha vojne robe za Ukrajinu, 11,3 za aktualne američke vojne operacije u toj regiji, 13,8 milijardi za kupovinu američkih obrambenih roba za Ukrajinu, te 7,9 milijardi za direktnu pomoć funkcioniranju države (zajam kojeg 50 posto može biti otpisano po kongresnoj reviziji trošenja nakon 15. studenog 2024. godine) zadržao se u senatskoj proceduri do kasnih večernjih sati po washingtonskom vremenu u utorak 23. travnja – da bi onda bio izglasan sa 79 glasova „ZA“ i 18 „PROTIV“ (većom kvotom među tamošnjim republikancima nego u prvom takvom izglasavanju u veljači ove godine). No do formalne primjene trebalo je još za te akte osigurati i potpis predsjednika Joe Bidena, što se dogodilo tijekom jutra u srijedu 24. travnja. Gotovo odmah se čulo kako su određena borbena sredstva iz SAD već bila slana u Ukrajinu i prije donošenja ovih bitnih odluka – konkretno, rakete ATACMS dometa oko 300 km s unitarnom bojnom glavom. Dok se te transfere nije objavilo na inzistiranje iz Kijeva, ovo je naoružanje navodno dano uz ogradu da smije biti korišteno samo „unutar suverenog teritorija Ukrajine“ – a sve su te informacije s više službenih adresa potvrđene tijekom ovog tjedna.
Prvi službeni paket nove vojne pomoći iz SAD za Ukrajinu bio je objavljen istog tog dana kad je Biden potpisao spomenuta financijska sredstva. Ukupno 56. paket sredstava iz fondova državnih tijela vlasti SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) vrijedan je oko milijardu USD te sadrži sve one za Ukrajinu kritično važne tipove vojne opreme. Konkretno, riječ je o projektilima za protuzračnu obranu (RIM-7, AIM-9M i Stinger), streljivu raznih kalibara za ručno naoružanje, raketama sustava HIMARS, topničkim granatama 155 i 105 mm (kasetnim i klasičnim), minobacačkim minama 60 mm, protuoklopnim projektilima (TOW, AT-4 i Javelin), raznom preciznom zrakoplovnom streljivu te opremi za zračne baze, oklopnim vozilima Bradley i MRAP, terenskim vozilima HMMWV, raznim teretnim i logističkim vozilima, minama i eksplozivu, opremi za noćno djelovanje te raznim rezervnim dijelovima. Budući da je sadržaj ovih pošiljki već bio pripremljen blizu granica Ukrajine, njena je isporuka krenula gotovo odmah i bez zadrški – što nije promaklo očekivanjima ruske strane u ukrajinskom sukobu. Zato i ne čudi da se posljednjih dana izričito bilježio niz ruskih napada na ukrajinsku željezničku infrastrukturu – gdje posebno treba spomenuti udare topništvom na prugu nedaleko Borova na rijeci Oskil (zaleđe bojišta kod Svatove), na kolodvor u Balakliji (navodno iskrcavanje ukrajinskih pojačanja iz običnog vlaka), na stanicu Udačne zapadno od Pokrovska (opet iskrcavanje ukrajinskih pojačanja i opskrbe), te mjesto Smila zapadno od Dnjepra, nedaleko grada Čerkasi.
Idući paket američke vojne pomoći bio je najavljen samo dva dana kasnije, u petak 26. travnja, povodom 21. po redu okupljanja Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. „Ramstein format“) – da bi službena objava uslijedila iste večeri, samo nekoliko sati kasnije. U ovom paketu, vrijednom do sada neviđenih 6 milijardi USD u jednom navratu, sadržana je oprema koju se za Ukrajinu naručuje pri proizvođačima vojne industrije SAD i partnera (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI). Konkretno, radi se o raketama za sustave Patriot, NASAMS i HIMARS, topničkim granatama kalibra 155 i 152 mm, preciznom raketnom i zrakoplovnom streljivu, topničkim i drugim radarima, bespilotnim letjelicama (Switchblade i Puma) te opremi za borbu protiv bespilotnih letjelica, teretnim i logističkim vozilima, opremi za integriranje raznolikih protuzračnih sustava, eksplozivima, ručnom naoružanju i raznom pripadajućem streljivu, rezervnim dijelovima (među ostalim i za bespilotne letjelice), kao i o raznoj drugoj opremi i uslugama obuke te uvježbavanja. No dok je nedvojbeno da bi hitno pristizanje već i prvih količina opreme i streljiva iz SAD trebalo vidljivo „olakšati disanje“ na ukrajinskim bojištima – taj će transport ipak potrajati – tako da i nadalje vrijedi tvrdnja ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe izrečena 24. travnja: „Kad vidim što je Rusija postigla u izgradnji svoje vojne industrijske baze u dvije godine… i što je Zapad postigao – mislim da nešto nije u redu sa Zapadom“.
Dobre primjere za ovakvo disfunkcionalno stanje predstavlja i činjenica kako se Njemačka ni uz sve nagovore iz Velike Britanije nije predomislila po pitanju svoje politike slanja u Ukrajinu raketa dugog dometa Taurus, ali i nedavno započeta diskusija oko 14. po redu paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji. Ovdje bi fokus trebao biti na sankcioniranju brodara i brodova koji prevoze vojnu opremu iz Sjeverne Koreje u Rusiju te ruske naftne proizvode mimo međunarodnih ograničenja maksimalnih cijena – za što bi se kompletno zabranilo korištenje luka unutar Europske unije. Ujedno se razmišlja i o dodatnim mjerama protiv poduzeća koja širom svijeta pomažu u Rusiju dopremiti sankcionirane zapadne komponente nužne za proizvodnju ruskih naprednih oružja, te utjecaju na ruske projekte vezane uz ukapljeni plin te njegov izvoz. Skepsa pojedinih članica oko svih mjera vezanih uz LNG nije ni čudna ako se zna da Rusija sada isporučuje oko 18 milijardi kubičnih metara LNG-a u europske luke (većinom u Francuskoj, Španjolskoj i Belgiji) – od čega se oko milijardu kubika onda ponovo izvozi. Jednako su problematični i razgovori oko korištenja dobiti od sankcijama zamrznute ruske suverene imovine – gdje posebno stišću Sjedinjene Države koje kod sebe imaju relativno malo takve zamrznute imovine, dok su bitno manje za takve mjere raspoložene pojedine države unutar EU (poput Belgije, gdje se unutar financijske tvrtke Euroclear čuva velik dio takvih sredstava).
O svemu tome, ali i nizu drugih tema, vjerojatno će se žestoko diskutirati i u subotu, 27. travnja, u Kataru. Naime, njegov glavni grad Doha ugostit će skup savjetnika za nacionalnu sigurnost i sličnih visokih dužnosnika država skupine G7 te niza država „Globalnog juga“ u sklopu priprema za mirovni summit koji bi se početkom lipnja trebao održati u Švicarskoj (na veliko nezadovoljstvo Rusije, a vjerojatno i uz apstinenciju Kine). Do postizanja ikakvih dogovora tu ostaje i činjenica kako Poljska počinje razmišljati o mogućem stacioniranju američkog nuklearnog naoružanja na svom nacionalnom teritoriju – na što su već krenule i nuklearne prijetnje iz Moskve – dok se iz Francuske i Nizozemske čuju i upozorenja o ruskim obavještajnim djelovanjima širom Europe, vjerojatno kao dio priprema prijateljskog terena na izborima koji su za čitavu Europsku uniju raspisani između 6. i 9. lipnja ove godine. Jednako tako se u NATO okviru očekuje skori početak rada „NATO-ukrajinskog združenog centra za analitiku, obuku i izobrazbu“ (NATO-Ukraine Joint Analysis, Training and Education Centre - JATEC) za kojeg se rješava koncept, financiranje, kadrovska pitanja i vezana komunikacijska pitanja. Odluka o pokretanju ovog centra donesena je u veljači ove godine na sastanku „Vijeća Ukrajina-NATO“ na razini ministara obrane, a sva vezana pitanja željelo bi se razbistriti prije NATO summita sazvanog za 9. do 11. srpnja ove godine u Washingtonu.
Stanje na terenu
Dok se politika odvija na višemjesečnoj razini, a pomoć iz SAD i Europske unije (prvenstveno češka kupovina granata) na višetjednoj razini – novosti s bojišta nažalost dolaze dnevnim ritmom. Pri tome, nema dvojbe da Ruska Federacija i dalje ima inicijativu te da nastoji postići barem neke uspjehe prije nego se ukrajinski manjak streljiva i protuzračnog oružja barem donekle ublaži. Dok se napadi topništvom (klasičnim i raketnim) te bespilotnim letjelicama bilježe dnevno na svim bitnijim odsjecima bojišnice i njenog neposrednog zaleđa – posljednje je vrijeme rasla i učestalost ruskog korištenja preciznih zrakoplovnih bombi, koje zadnje vrijeme ukrajinske ciljeve pogađaju i po 130 puta dnevno u prosjeku. Ipak, intenzitet kopnenih djelovanja nije svugdje isti. Dok je bojišnica na sjeveru Donbasa ponešto mirnija, intenzitet borbi jača od zone zapadno od okupiranog grada Svatove (posebno kod Kislivke, Berestove i Stelmahivke) – pa s približavanjem rijeci Siverski Donjec, odnosno prostorima zapadno od okupiranog grada Kremina (posebno u zoni istočno od ukrajinske obrambene linije Nevske-Terni-Jampolivka-Torske). Fronta južno od rijeke zadnjih je dana također izložena sve intenzivnijim ruskim napadima u zoni ukrajinskih položaja oko grada Siverska – posebno oko Bilogorivke, ali i južnije kod Verhnokamjanske, Spirne, Viimke, pa prema Rozdolivki. Ipak, teško je razlučiti koliko su to začeci neke veće ofenzivne operacije, a koliko je u pitanju nastojanje da se ukrajinsku pažnju (i pojačanja) skrene s južnijeg bojišta zapadno od Bahmuta ili s borbenih zona dalje na jugu – na zapadnim prilazima okupiranom Donjecku, gdje ruska strana već mjesecima ustrajno gomila dodatno ljudstvo. Upravo ta nabrojana područja predstavljaju i glavna poprišta kopnenih sukobljavanja tijekom ovoga tjedna.
Kao prvo, treba reći da je stanje zapadno od okupiranog grada Bahmuta, kako ukrajinski izvori često napominju, „teško ali pod kontrolom“. Izgleda da su protunapadi branitelja barem privremeno usporili rusko napredovanje sjeveroistočno od Časiv Jara, a ponegdje se spominju i borbe na rubovima nedavno osvojenog sela Bogdanivka (koje zajedno s istočnijom Kalininom zatvaraju pristup na sjever Časiv Jaru i tamošnjoj trasi vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“). Jednako tako, agresorima izgleda i dalje nije pošlo za rukom probiti ukrajinsku obranu u središnjem potezu te zone, na ulazu u istočno predgrađe Časiv Jara „Kanalska Četvrt“ ili „Novi“, kojeg spomenuti kanal odvaja od glavnine mjesta. Izgleda da se nakon teških borbi južno od grada ukrajinske snage i dalje održavaju na jugozapadnim prilazima selu Ivanivske – dok ima naznaka da su agresori ondje ipak uspjeli napredovati ponešto dalje na zapad trasom ceste T-0504, te šumovitim potezom sjeverno od ove lokalne prometnice – tako do postoji mogućnost i da su stigli do trase kanala „Siverski Donjec –Donbas“ jugoistočno od Časiv Jara, u zoni gdje taj kanal ima oko 950 metara prolaska kroz nadzemne cijevi. Ako ondje ne bude odlučne obrane, ti bi cjevovodi možda agresorima mogli pružiti lakši prelazak ove masivne prepreke i dodatno jačanje pritiska na tamošnja ukrajinska uporišta – za što Rusi navodno u zonu Časiv Jara privlače pojačanja kako iz Harkivske regije tako i s juga.
Druga zona posebno intenzivnih kopnenih sukobljavanja bilježi se oko 40 km jugozapadno, u zoni gdje Rusi napreduju kroz obrambene položaje Ukrajinaca od sredinom veljače okupirane Avdiivke na zapad (sve sjeverozapadno od okupiranog Donjecka). Posebno ovdje treba spomenuti stanje oko sela Očeretine na samom sjeveru te zone, oko 9 km uz prugu koja od koksare na ulasku u Avdiivku ide na sjeverozapad pa onda zapadno u grad Pokrovsk. Tijekom prošlog tjedna jake ruske snage uspjele su u nekoliko koraka od po kilometar proći kroz položaje branitelja koji su ih dugo zadržavali – što se pripisivalo ili loše izvedenoj rotaciji snaga branitelja ili neshvatljivo slaboj obrani svježe popunjenog (a izuzetno važnog) odsjeka bojišta. Kako bilo da bilo, zadnjih dana su Rusi ondje prvo osvanuli u samom selu Očeretine da bi onda sredinom tjedna i odbili sve ukrajinske protunapade (posebno one 47. brigade koju se vratilo na to bojište). Dapače, zadnjih se dana bilježilo širenje ruskih položaja u tom naselju (sada su izgleda tek poneki dijelovi na sjeveru Očeretine i dalje i rukama branitelja) – a čulo se i o daljnjim napredovanjima agresora. Dok neki spominju progon ukrajinskih snaga u povlačenju na sjever, navodno sve do utvrđenih položaja kod oko 2 km udaljenog sela Arhangelske, moglo se čuti i vijesti o zaokretu glavnine ruskih snaga iz Očeretine na jug, u leđa dotadašnjim položajima tamošnjih ukrajinskih branitelja. Prema tim navodima, ondje je prvo palo i ukrajinsko uporište Novobahmutivka (oko kilometar južnije od Očeretine) da bi onda ukrajinske snage pod pritiskom napustile i selo Solovjove (oko 1,2 km jugozapadno od Očeretine). Iako to još nije i kompletno pucanje bojišta, a pomaci se tu mjere po kilometar dnevno – ipak je čitava situacija doživljena kao naznaka mogućih razvoja stvari ako se Ukrajini pod hitno ne dostavi pomoć u streljivu o kojoj međunarodna zajednica već tjednima i mjesecima naklapa. Iako je sve to za sada dovelo do dodatnog ugrožavanja rubnih dijelova sela Berdiči i navodne ruske okupacije sela Semenivka, koje su ukrajinski branitelji već tjednima zagriženo držali samo 2 kilometra južnije, još nije jasno ni hoće li ti ruski prodori ipak biti obuzdani protunapadima branitelja. Ako sve krene krivo - treba očekivati da se bojišnica u toj čitavoj zoni zapadno od Avdiivke postupno pomakne 6 do 8 km dalje na zapad, do iduće ukrajinske obrambene linije široko oslonjene na tok rijeke Vovče.
Kao treće, treba napomenuti i borbenu zonu zapadno i jugozapadno od okupiranog grada Donjecka. Dok nije jasna sudbina izbočenih ukrajinskih položaja čije zaleđe su početkom tjedna ugrozila ruska napredovanja između Pervomajske i Nevelske – i nadalje se bilježe ruski pokušaji osvajanja ukrajinskog uporišta Krasnogorivka u koje su snage agresora upale s juga i jugoistoka. Nakon okršaja u južnim predgrađima tog mjesta, oko željezničke stanice, izgleda da je Rusima načelno uspio i ozbiljniji prodor prema sredini tog gradića – da bi sada okupirana zona išla južno i jugoistočno od tamošnje Tvornice vatrostalnih materijala, uz borbe u aktivnom tijeku. Isto su tako u tijeku i sukobljavanja oko 4 km jugozapadno od Krasnogorivke, na istočnim prilazima ukrajinskom uporištu Georgiivka, baš kao i oko 9 km južnije – u zoni gdje je agresorima velikim dijelom uspjelo zauzimanje Novomihailivke, dok se i nadalje drže istočnije položena ukrajinska uporišta Paraskoviivka i Kostjantinivka. Ta naselja brane sjeveroistočni prilaz zoni ukrajinske tvrđave Vugledar, koju zadnjih dana Rusi nastoje dnevno ugrožavati s jugoistoka (od Mikilske) i sjeveroistoka (na istočnim prilazima tamošnjem ukrajinskom uporištu Vodjane). Dok se ta bojišnica još drži, čulo se o manjim ruskim uspjesima južno od Velike Novosilke (na južnim prilazima ukrajinskom uporištu Urožaine), te južno od Orihiva (oko sela Robotine, koje je izgleda uvelike „siva zona“ i poprište žestokih borbi). Nasuprot svemu tome, izgleda da niti ovoga tjedna agresori nisu imali borbene sreće na prostorima ukrajinskih mostobrana na južnom toku Dnjepra (posebice oko sela Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali rijeke).
Zračni napadi
Nakon što se u utorak 23. travnja kamikaza-dronovima i balističkim projektilima gađalo prostor Kijeva, Odese, Harkiva i grada Dnipro – ukrajinski uzvrat je obuhvatio slanje niza bespilotnih letjelica na ruske regije Belgorod, Kursk i Voronjež (navodna letjelica na mlazni pogon), kojima su ciljevi među ostalim obuhvaćali i više ruskih skladišta goriva. Srijeda 24. travnja opet je započela ruskim gađanjem grada Harkiva dvjema raketama protuzračnog sustava S-300 u njihovom balističkom modu napada na kopnene ciljeve, a onda su počeli i višekratni napadi vođenim zrakoplovnim bombama po gradu i okolici. Tom su prilikom malo nakon ponoći oštećene stambene zgrade u središnjem dijelu Harkiva (Rusi navode napad na „spavaonicu ukrajinskog vojnog osoblja“), a samo nekoliko sati kasnije je na sličan način bila opet napadnuta i Odesa (stambeni kvartovi, skladište otpisanih vozila, te strujna mreža radi čega su kasnili brojni tamošnji vlakovi), te Dnipro, Mikolajev i Kremenčuk (navodno aerodrom ili naftna industrija). Zauzvrat, bilježilo se napade ukrajinskih bespilotnih letjelica kako na okupiranim područjima (prostor Mariupolja), tako i same Rusije u regijama Kursk (barem tri letjelice u pograničnom području), Belgorod (najmanje 2 letjelice), Voronjež (4 letjelice), te Smolensk – gdje je ukrajinski napad navodno izazvao požare u skladištima goriva kod mjesta Jarcevo i Rozdorovo.
Dok se u četvrtak 25. travnja čulo o ruskom napadu krstarećim raketama Kh-59/69 na aerodrom kod Krivog Riha, dan su ipak obilježili već spomenuti ruski napadi na razne točke ukrajinske željezničke mreže, kojima se gađalo bilo dostavu vojnog materijala ili pojačanja u zaleđe pojedinih posebno ugroženih dijelova bojišnice. Prvo se tu spominje napad na Balakliju, izveden oko 16:40 raketom „Iskander-M“ tijekom navodnog iskrcavanja ljudstva i tehnike ukrajinske 67. mehanizirane brigade na tamošnjem kolodvoru (ukrajinski izvori navode 13 ranjenih, a bili su potrebni radovi tijekom čitave noći da se opet osposobi prugu i kolodvor), da bi se onda bilježilo barem još tri takva usmjerena napada - na stanicu Udačne zapadno od Pokrovska (navodno „vlak sa zapadnim oružjem i vojnom opremom“), mjesto Smila zapadno od Dnjepra kod grada Čerkasi (navodno raketom „Iskander-K“) i kod Borove na Oskilu (navodno na ljudstvo i oprema 3. jurišne brigade OS Ukrajine). Osim toga, čulo se i o djelovanjima ukrajinskih bespilotnih letjelica nad ruskim regijama Kursk i Brijansk, što agresore ipak nije bitnije omelo u njihovim nakanama. U petak 26. travnja opet je na meti ruskih raketa sustava S-300 bilo mjesto Stari Saltiv u Harkivskoj oblasti, dok se vođenim zrakoplovnim bombama gađalo sela Dergači (trafostanica i privatne kuće) i Lipci sjeverno od Harkiva te prostor oko Kupjanska na istoku. Ujedno su i pojedine bolnice u Kijevu bile evakuirane u očekivanju ruskih napada, navodno radi tvrdnji iz bjeloruskog KGB-a da su u njima smješteni ukrajinski vojnici. Zauzvrat se iz ukrajinskih vojno-obavještajnih izvora čulo o uspješnome spaljivanju helikoptera Ka-32 na međunarodnom aerodromu Ostafjevo na jugu Moskve. Nažalost, dok je petak 26. travnja završio vijestima o eksplozijama u ukrajinskim regijama Lviv, Ivano-Frankivsk, Vinica i Dnjepropetrovsk (navodno napadi na energetsku infrastrukturu), subota 27. travnja opet je započela ruskim napadom raketama S-300 po Harkivu, na psihijatrijsku bolnicu na istoku grada.